Agonija se nastavlja, ali država se još drži

Pogleda uprtog u budućnost nikako da zaboravim prošlost. Ovih se dana prisjećam obljetnice protuustavnoga referenduma pobunjenih Srba iz 1991., pa uspoređujem sličnosti i razlike s kampanjom SDSS-a provedenom uoči izbora za Europski parlament (2019.). Onda se prisjećam i hrvatskoga referenduma o samostalnosti (1991.) za koji ideolog Dejan Jović u naše dane tvrdi da je bio nedemokratski i uspoređujem ga s rezultatima proteklih izbora za EP. A herc mi zaigra kad se, opet ta 1991.!, sjetim stadiona u Kranjčevićevoj: Brat Mirek dolje među dečkima ZNG-a, u odori, a ja na tribini, razoružan, plješćem da mi i sad dlanovi bride. Vrijeme leti, različiti oblici iste agonije hrvatskoga naroda nastavljaju se, ali država se još drži.

Moj traktore: Referendum kao sredstvo velikosrpske agresije

Godine 1991., 12. svibnja, terorističko Izvršno vijeće Srpske autonomne oblasti Krajine organiziralo je „referendum“ među pobunjenim Srbima s pitanjem: „Da li ste za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji i da Krajina ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji žele da očuvaju Jugoslaviju“. Odziv na neustavni „referendum“ bio je prema srpskim vrelima – očekivan, nešto manje od 105 posto. Teroristička Skupština SAO Krajine na temelju protuustavnoga referenduma već 16. svibnja donosi „istorijsku“ odluku o tome da je okupirani hrvatski teritorij sastavni dio Srbije.

Odluka je otišla u „paramparčad“ godine 1995. poslije operacije Oluja. Tijekom nje terorističke okupacijske vlasti pobunjenih Srba donijele su odluku o „egzodusu“ Srba iz Hrvatske, „prevashodno“ – „sveg za borbu nesposobnog stanovništva“. Tako je nastala kolona traktora.

E, sad, 2019., na dan izbora za Europski parlament, jedan traktor je došao u Zagreb. Na torti. Nju je svečano razrezao Milorad Pupovac na igrokazu u stožeru svoje stranke koja je kampanjom „kako je biti Srbin u Hrvatskoj“ prikupila jako, jako malo srpskih glasova, zbog kojih čestit čelnik stranke podnosi ostavku. No, pobjeda na izborima i nije bila cilj. Važno je bilo podsjetiti na traktore i podgrijati mit o tome da je Hrvatska kriva što je protjerala Srbe iz Hrvatske. A potjeraše se sami. Zagovornici mita o traktorskom protjerivanju danas su dio vladajuće koalicije. Bila, dakle, Hrvatska u Jugoslaviji ili u EU, izvan Juge i izvan EU, opasnost od mitova u njoj ne prestaje, osobito ako nema „središnje političke stranke“ hrvatskoga naroda. A nema. Tak je to bilo i tak to je, moj traktore. Nekad se zloupotrjebljavao referendum, danas izbori.

Zakonit referendum kao odgovor na agresiju

Hrvatska je 19. svibnja 1991. održala referendum o hrvatskoj samostalnosti i time provela odluku predsjednika Tuđmana od 25. travnja 1991. Referendum je predstavljao nastavak Tuđmanove politike prema punoj samostalnosti, logičan nastavak rezultata prvih demokratskih izbora, donošenja Ustava i nastojanja da se samostalnost sprovede demokratskim putem bez daljnjih zaoštravanja.

Na referendum su iznijeta dva pitanja: „1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)? 2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?”

Čini se da se neki i danas muče s odgovorom na referendumska pitanja iz 1991. Posebice oni koji zagovaraju „bratstvo i jedinstvo hrvatskoga i srpskoga naroda“, kao što je to, recimo, čelnik HSS-a Krešo Beljak. Ali, ne i samo on… Treba ih, izgleda, svakodnevno podsjećati na tekst Proglasa hrvatskomu narodu što ga je Tuđman uputio u povodu referenduma. Tamo, među ostalim piše: „Prema tome, konačna odluka o državno-pravnom položaju samostalne i suverene Republike Hrvatske mora biti izraz volje većine njezinih građana. Vaša volja bit će poštovana. Ona obvezuje vrhovnu hrvatsku državnu vlast da je bezuvjetno ostvari. Radi toga vaš izbor mora biti slobodan i odgovoran, a odluka će biti dokaz naše odlučnosti da budemo gospodari vlastite sudbine o kojoj neće odlučivati ničija sila i nikakvi drugi interesi do interesi hrvatskog naroda i svih građana naše Republike. Takav demokratski postupak, i odluku koja iz njega proizlazi, prihvatit će naravno i sav slobodni svijet. Uvjereni smo da će nam kao i do sada sva europska i svjetska demokratska javnost pružiti potporu u našim nastojanjima da osiguramo svoju slobodu i suverenost Republike Hrvatske, jer i svjetsku će javnost rezultat našeg referenduma na to obvezivati.“. Danas se pak radi na razvodnjavanju i omalovažavanju, pa i o onemogućavanju „izraza volje hrvatskoga naroda“.

Tamo gdje se volja uspije probiti radi se na njezinoj razgradnji i nepoštivanju. Svaki idući referendum naišao je na bezbrojne prepreke, a zakonsko reguliranje referenduma kao izraza volje hrvatskoga naroda jedno je od najrestriktivnijih u Europi. Ista je situacija i u pogledu izbora. Nedvojbeno je da većina hrvatskoga naroda želi umjerenu nacionalnu desnicu na vlasti. No, to nije moguće u postojećim okolnostima ostvariti na izborima. Nešto konkretnije o tomu govori i jučerašnje priopćenje za javnost Pokreta za hrvatsku budućnost dostupno na poveznici.

ZNG – korak prema Hrvatskoj vojsci

Od 1991. nije mi moguće pobjeći. Bilo je to 28. svibnja 1991. na veleigralištu NK Zagreb u Kranjčevićoj ulici. Franjo Tuđman predstavio je zametak buduće Hrvatske vojske. Smotra Zbora narodne garde – izraza volje većine hrvatskoga naroda da se brani od agresije i obnovi državnost! Nekoliko mjeseci kasnije i sam ću postati pripadnikom ZNG, a onda i prvi put ocem. Kako intenzivno doba! Stoljeća skupljena u kratki vremenski interval.

Danas se radujem kad vidim da Hrvatska vojska napreduje, a ne napreduje onako kako mislim da bi trebala. Bez ratnoga zrakoplovstva lak smo plijen, bez kompletirane protuzračne obrane moglo bi se ponoviti neometano bombardiranje Banskih dvora iz 1991., bez dokraja sređene ratne mornarice hrvatsko more (i isključivi gospodarski pojas) ostat će u nekoj mjeri zajedničko more. I tako dalje. Podsjećam, Hrvatska je u 20. stoljeću dva puta temeljito razoružana, odmah po 1. prosincu 1918., a onda po istom načelu i od istoga agresora između dva kruga prvih demokratskih izbora godine 1990. Oba puta uz nesebičnu pomoć veleizdajnika.

Raskid s jugologikom u koaliciji s velikosrpskom politikom o razoružanoj Hrvatskoj kao dobroj Hrvatskoj, predstavljao je pojavak ZNG-a i politike Franje Tuđmana. To se ne bi smjelo olako zaboraviti, a osobito i na značaj Tuđmanove tvrđave ugrađene u Ustav. Kao što se ne bi smjelo otezati s nabavom ratnoga zrakoplovstva, kaj koštalo da koštalo. Hrvatska vojska dobar je odgovor i na obnovu starih i na definiranje novih protuhvatskih mitova koordiniranih iz Beograda, na koje nasjeda i Papa. Ostaje, dakle, goli narod i Tuđman sa smotre ZNG-a: „Moramo stvoriti silu jer ima onih koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti. Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija. Imat ćemo onoliko koliko je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda“. Izvolite to, gospodo i drugovi, provesti u djelo kad već dosad uz sva vanjska zaduživanja niste. Amen.

Izbori za Europski parlament 2019.

No, plan o politički i stranački razoružanoj Hrvatskoj puno je teži problem čak i od mučne nabave ratnoga zrakoplovstva. Polazim od toga da je politički dobro naoružana Hrvatska ona koja funkcionira na volji političkoga naroda. Politički razoružana Hrvatska, razmrvljena i stjerana u labirint bez izlaza, pretpostavka je i način pokoravanja volje. Sve se to moglo lijepo iščitati u rezultatima izbora za Europski parlament. Rješenja postoje, ali pameti, hrabrosti i volje nedostaje. Pa onda komarci, kameleoni, gušteri i zmije kolo vode. Kameleoni nas uvjeravaju da je HDZ najveći gubitnik, a dobio je najviše glasova! Gušteri: Da je SDP najveći dobitnik, a dobio je 44 tisuće manje glasova od HDZ. Zmije govore o iznenađenjima, ali ne kažu jesu li iznenađenja dobra ili loša, te da je na izborima pobijedila desnica! Komarci tvrde da je osvajanje jednoga od dvanaest mandata veliki uspjeh epohalnih razmjera. Obmana do obmane.

Istina je ipak kako je i na ovim izborima uspješno provedena strategija zaštite režima i taktika atomizacije volje većine uz 70 posto izbornih apstinenata. Različitim razgraditeljsko metodološkim pristupima volja većine pretvorena je u glavnoga gubitnika. Riječ je o onoj volji na koju nijedna od 33 izborne liste nije računala, a na čijim je krilima Tuđman gradio i oslobodio Hrvatsku i od nje napravio međunarodni subjekt. Kako će u Europskom parlamentu taj krvavo izboreni subjektivitet braniti Karlo Ressler, Valter Flego ili Predrag Matić, nemam pojma. A i da imam, moram negdje završiti tekst. Možda ovdje: Kontrola volje tuđmanovske većinske volje ključan je unutarnji problem vladajućega režima otpravnika i njegovih društvenopolitičkih radnika. Kao i prije prvih demokratskih izbora 1990.

Nenad Piskač/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo