E.Lesjak: Kako Pupovac pomaže Plenkoviću na Europskim izborima?

Predsjednik Srpske demokratske samostalne stranke (SDSS) dr. sc. Milorad Pupovac na konferenciji za novinare pri predstavljanju kandidacijske liste za izbore za Europski parlament izjavio je 9. travnja 2019.g. i sljedeće: „SDSS računa da na temelju aktualnog stanja može osvojiti jedan mandat na izborima za Europski parlament, što bi bilo veliko postignuće ne samo za Srbe u Hrvatskoj već i za Srbe na području bivše Jugoslavije jer bi to bio prvi Srbin ili Srpkinja u Europskom parlamentu“.

U analizi navedene izjave trebalo bi postaviti i pokušati valjani odgovoriti na sljedeća tri pitanja:

1. Koliko su realni izgledi da kandidacijska lista SDSS-a prijeđe izborni prag i osvoji mandat?, i

2. Koji su još osim javno deklariranih politički motivi i ciljevi SDSS-a da izađe na Europske izbore?

3. Što je po nacionalnosti dosadašnja SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu dr. Biljana Borzan?

Koalicijski partner i važan nosivi stup ne samo HDZ-ove Vlade nego čak i državne međunarodne političke strategije Republike Hrvatske dr. sc. Milorad Pupovac, izjavio je da bi za osvajanje mandata na EU-izborima trebalo dobiti oko 60.000 glasova birača. Podatak s Europskih izbora održanih 2014.g. pokazuje da je kandidacijska lista izborne koalicije Savez za Hrvatsku dobila 63.437 glasova birača ili 6,88 posto od ukupne brojke birača koji su glasovali, prešla izborni prag i nije osvojila mandat jer je najmanja brojka koja je je za to bila potrebna iznosila 63.640 glasova. Što znači da je stvarni izborni prag bio viši od onog zakonskog od 5 posto dobivenih glasova! Zašto je to bilo tako?

Stvarni izborni prag može biti viši ili niži od zakonskog praga, a to ovisi o kvantitativnom odnosu između visine zakonskog izbornog praga i broja mandata u izbornoj jedinici. Što je zakonski prag viši a broj mandata u izbornoj jedinici manji, to se povećava mogućnost da stvarni izborni prag bude viši od zakonskog, smanjuje se mogućnost da liste prijeđu taj prag, manji broj listâ sudjeluje u raspodjeli mandata te se povećava i mogućnost da najmanji broj glasova birača koji je potreban za osvajanje mandata bude niži. I obrnuto, što je zakonski prag niži a broj mandata u izbornoj jedinici veći, to se povećava mogućnost da stvarni prag ostane na razini zakonskog a teorijski čak i da bude niži od zakonskog praga; povećava se mogućnost da liste prijeđu prag, ali veći broj listi koje sudjeluju u raspodjeli mandata povećava najmanji broj glasova koji je potreban i time otežava osvajanje mandata.

No, na mogućnost da se osvoji mandat utječe i još nekoliko varijabli, tako da nije jednostavno ni lako predvidjeti koliki bi približno mogao biti najmanji broj glasova birača koje je potrebno dobiti da bi se mogao osvojiti mandat.

Povećana opća izlaznost birača na izbore ima potencijal da poveća broj lista koje mogu prijeći prag, a to povećava broj lista koje sudjeluju u raspodjeli mandata te povećava i najmanji broj glasova birača koji je potrebno dobiti da bi se mogao osvojiti mandat. Selektivno pak povećana izlaznost birača pod čime se misli da je povećana izlaznost samo dobro organiziranih i discipliniranih članova/birača tzv. „stranačkih vojski“ velikih stranaka, smanjuje mogućnost da izborni prag prijeđu liste malih i srednjih stranaka. Pri svemu tome D´Hondtova metoda pretvaranja glasova u mandate nema izravnog utjecaja, a njezina „ugrađena“ grješka u smislu odstupanja od idealnotipski ekvivalentnog pretvaranja glasove u mandate sama po sebi nema toliko dominantan utjecaj na rezultate izbora kao što se to često misli i zbog te navodne „nepravednosti“ optužuje. Što se pak tiče glasova listâ koje nisu prešle izborni prag, oni se ne „pripisuju“ i ne dodaju listama s najvećim brojem glasova koje su prešle prag kako se to ponekad misli i piše, nego su doslovno izgubljeni i simbolički se može kazati da su „propali“. Što ne znači da liste koje su prešle prag nemaju od toga koristi, jer im ostaje za raspodjelu veći broj mandata nego što bi ih bilo da je više lista prešlo prag i osvojilo po mandat ili dva, a povećao bi se i najmanji broj glasova koji je potreban za osvajanje mandata.

Zbog svega prethodno navedenog kao hipotetski najmanji broj glasova birača koji bi na predstojećim Europskim izborima mogao biti potreban za osvajanje mandata, uzet će se polovica od brojke koja se dobije kada se zbroje najmanja brojka glasova koja je bila potrebna da se na EU-izborima 2014.g. osvoji mandat a to je 63.640, i najmanja brojka glasova koju je predvidio dr. sc. Milorad Pupovac – 60.000 glasova što je sve zajedno 123.640 glasova. Polovica pak od toga je 61.820 i to je taj hipotetski najmanji broj glasova koju bi kandidacijska lista SDSS-a morala dobiti od birača da bi na izborima 26. svibnja 2019.g. mogla osvojiti jedan mandat!

Pa kakve su mogućnosti i izgledi da SDSS-ova lista dobije toliki broj glasova birača i osvoji mandat? U procjeni toga poslužit će kao empirijski pokazatelj rezultati koje je SDSS postigao na prijevremenim izborima za Hrvatski sabor 11. rujna 2016. godine. Od 138.539 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti koliko ih je ukupno bilo upisano u popis birača, u XII. izbornoj jedinici za nacionalne manjine glasovalo ih je 19.561 ili samo 14,12 posto. U preostalim „općim“ izbornim jedinicama glasovalo je 50.990 birača srpske nacionalnosti.

U referendumskim inicijativama te raspravama i polemikama o potrebi promjene izbornog zakona iznijete su i tvrdnje da saborski zastupnici koji se biraju po posebnom biračkom pravu, bivaju izabrani s manjim brojem glasova birača od zastupnika koji se biraju po općem biračkom pravu te da stoga imaju manji izborni legitimitet, a u Saboru imaju jednak tj. opći politički mandat. U rujnu 2017.g. na te je tvrdnje odgovorio dr. sc. Milorad Pupovac i ustvrdio da su SDSS-ovi zastupnici među ukupno 151 saborskim zastupnikom po brojki dobivenih preferencijskih glasova u skupini 25 prvih zastupnika te po izbornom legitimitetu ravnopravni pa i bolji od mnogih ostalih tj. „općih“ zastupnika, pri čemu je dr. sc. Milorad Pupovac dobio 16.166 preferencijskih glasova, Mile Horvat 12.175 i Boris Milošević 11.479 preferencijskih glasova birača. Što znači da su navedeni SDSS-ovi zastupnici zajedno dobili 39.820 preferencijskih glasova birača, što budi nedoumicu i dvojbu kako je to moguće kada je na tim izborima u XII. izbornoj jedinici glasovalo ukupno samo 19.561 birača iz popisa birača srpske nacionalne manjine? Odgovor na to pitanje je manipulacija kojom je dr. sc. Milorad Pupovac obmanuo i prevario javnost jer je zatajio činjenicu da birači srpske nacionalne manjine u XII. izbornoj jedinici imaju pravo na glasačkom listiću preferencijski zaokružiti do tri kandidata, što znači da jedan birač ima tri preferencijska glasa za razliku od birača u „općim“ izbornim jedinicama koji imaju samo po jedan preferencijski glas što znači da iza tog svakog preferencijskog glasa stoji i jedan stvarni birač po načelu „jedan birač – jedan preferencijski glas“! To također znači i da iza prethodno navedenih brojki preferencijskih glasova SDSS-ovih zastupnika ne stoji i odgovarajuća nego znatno manja brojka birača, jer ih je glasovalo ukupno 19.561 a SDSS-ovi zastupnici su zajedno dobili dvostruko više preferencijskih glasova tj. 39.820! Kako su birači srpske nacionalnosti u XII. jedinici mogli glasovati i za još četiri kandidata koji nisu bili kandidati SDSS-a, ne postoje podatci o tome koliko je birača po načelu „jedan birač – jedan preferencijski glas“ glasovalo za SDSS-ove kandidate i sadašnje saborske zastupnike. Zbog toga će se za daljnju analizu hipotetski uzeti kao da je za SDSS-ove kandidate glasovalo svih 19.561 birača koliko ih je ukupno izašlo na te izbore.

Kao što je to prethodno navedeno, 61.820 je hipotetski najmanji broj glasova birača koji bi na EU-izborima morala dobiti SDSS-ova kandidacijska lista da bi mogla osvojiti jedan zastupnički mandat. A na izborima za Hrvatski sabor u rujnu 2016.g. SDSS je „dobio“ hipotetskih 19.561 glasova birača, što znači da bi tu brojku glasova na predstojećim EU-izborima morao utrostručiti odnosno povećati za 200 posto da bi dobio potreban hipotetski broj od 61.820 glasova birača koji bi mu moguće bio dostatan da osvoji jedan mandat! No, je li to realno moguće ostvariti? Izbori se održavaju u jednoj izbornoj jedinici na području cijele države što je povoljna okolnost, a na saborskim izborima u rujnu 2016.g. 50.990 birača srpske nacionalnosti glasovalo je u „općim“ tj. izvan XII. izborne jedinice za nacionalne manjine najvećim dijelom vjerojatno za SDP, i oni su SDSS-ov birački potencijal za predstojeće EU-izbore. Logično, ne smije se ostati fiksiran samo na etničkom principu glasovanja jer on može biti i politički, pa i taj dio birača možda može biti izvor glasova SDSS-u. No, u kontekstu svega navedenog pro et contra, mala je realna mogućnost i vjerojatnost da će SDSS moći na izborima utrostručiti odnosno povećati broj dobivenih glasova birača za stvarno potrebnih i više od 200 posto, koliko je hipotetski potrebno da bi lista prešla izborni prag i mogla osvojiti jedan euromandat! Pa, ako je to tako, a vrlo je vjerojatno da jest, zašto SDSS uopće izlazi na izbore za Europski parlament kad to k tome i nije očekivano i standardno za političku stranku nacionalne manjine?

Koji su još osim deklariranih ciljevi izlaska SDSS-a na EU izbore

U vrlo izazovno, provokativno i agresivno na samom rubu (priželjkivanog?) incidenta konceptualiziranoj izbornoj promidžbi i kampanji u pretežito etničkom i međunacionalnom sadržaju i kontekstu, SDSS logično nastoji senzibilizirati, motivirati i mobilizirati za EU-izbore njegovo etničko biračko tijelo; te poglavito onih 50.990 birača srpske nacionalnosti koji su na saborskim izborima 2016.g. glasovali u „općim“ izbornim jedinicama. No, je li to i jedini cilj te i takve pomno planirane i koncipirane izborne kampanje?

Podatci o mnogim prethodnim saborskim izborima pokazuju da veliki broj birača iz srpske nacionalne manjine koji glasuju izvan XII. izborne jedinice, nisu iznimka nego kontinuitet u više izbornih ciklusa. Pri tome i to je već ustaljena izborna preferencija, većina njih glasuje za SDP-ove kandidacijske liste na kojima su tradicionalno zastupljeni i kandidati srpske nacionalnosti. Pa u izbornome procesu oduzeti te birače i glasove kandidacijskoj listi SDP-a i time neizravno pomoći HDZ-u, još je jedan, istina prikriven ali važan razlog i motiv izlaska SDSS-a na izbore. Naime, svaki birač kojeg će SDSS-ova kandidacijska lista oduzeti kandidacijskoj listi SDP-a i tako pridonijeti da osvoji manje mandata nego što ih je osvojila na izborima 2014.g., neizravna je pomoć i potpora HDZ-u i Andreju Plenkoviću, te izravna korist njihovoj kandidacijskoj listi! Drugi put i način na koji SDSS neizravno pomaže i podupire HDZ je financijski, medijski i logistički vrlo zahtjevna i na međunacionalnoj razini krajnje provokativna i agresivna izborna kampanja, koju prikriveno i neizravno potiče i podupire nitko drugi doli sâm – HDZ! A s kojom je nakanom i ciljem servisira i podupire? S očekivanjem i ciljem da će ta i takva nacio(nalistički)nalno i parapolitički koncipirana kampanja pobuditi i motivirati mnoge neodlučne a potencijalne birače HDZ-a da izađu na izbore kako bi time spriječili da „mrski“ Srbi Milorada Pupovca te još k tome i svi Srbi s područja bivše Jugoslavije kako to promišljeno i provoktivno u izbornoj kampanji neumorno ponavlja i naglašava dr. sc. Milorad Pupovac, osvoje zastupnički mandat i uđu u Europski parlament!

Koje je nacionalnosti SDP-ova europarlamentarka dr.Biljana Borzan?

Kao jedan od više razloga i motiva sudjelovanja SDSS-a na izborima za Europski parlament predsjednik SDSS-a dr. sc. Milorad Pupovac istaknuo je i kako bi: „Osvajanje jednog mandata bilo veliko postignuće ne samo za Srbe u Hrvatskoj već i za Srbe na području bivše Jugoslavije, jer bi to bio prvi Srbin ili Srpkinja u Europskom parlamentu“.

Poslije lova, pred vjenčanje i pred izbore se navodno najviše laže, pa u surječju tog i takvog narodnog iskustva kako shvatiti i protumačiti prethodno navedenu izjavu dr. sc. Milorada Pupovca?

Naime, na izborima koji su održani 2014.g. na kandidacijskoj listi SDP-a izabrana je u Europski parlament dr. Biljana Borzan. Kako je ona profesiji liječnica, svoje stručno znanje primijenila je te se vrlo zauzela u parlamentarnim inicijativama da se ujednači kvaliteta prehrambenih artikala i sa zdravstvenog aspekta u državama „starim“ i novim članicama Europske unije. U tome je bila vrlo uspješna te zapažena, priznata i poznata ne samo u hrvatskoj nego i u europskoj javnosti!

U javnosti je pak poznato da je dr. Biljana Borzan rođena u Hrvatskoj tako da joj je Republika Hrvatska i politička država i domovina. U kontekstu navedenih činjenica, stoga se logično nameće pitanje: kako, zašto i s kojim ciljem dr. sc. Milorad Pupovac javno tvrdi da bi osvajanje mandata na EU-izborima bilo veliko postignuće općenito za sve Srbe jer bi to bio „prvi Srbin ili Srpkinja u Europskom parlamentu“?

Znači li to da on nezna da je SDP-ova europarlamentarka dr. Biljana Borzan po nacionalnosti Srpkinja? Ili on možda srpski nacionalni identitet priznaje samo Srbima koji su njegovi politički istomišljenici ili i članovi njegove političke stranke SDSS-a? Ili je to pak treća mogućnost detekcije i interpretacije te i takve tvrdnje, prema kojoj kad se zbog neznanja i zablude ne govori istina onda su to neistine. Ali kad se neistine govore namjerno te i s društveno i etički neprihvatljivim ciljem, onda je to – laž! Što je od te tri mogućnosti detekcije i interpretacije navedene tvrdnje dr. sc. Milorada Pupovca – istina: neznanje, osporavanje i nijekanje nacionalnog identiteta, ili jednostavno podmetanje i opaka laž?

Erih Lesjak/Hrvatsko nebo