E naš Ćiro ti si svoje odsviro.

Ušao si u ždrijelo smrti što ga paklena sila vrti. Uzalud si bio trener nad svim trenerima
Hrvatske ili svijeta, više ni to nisi jer je mlađi od tebe kojeg nazivaš Sine, bolji. Što je
naravno dobro.

Ti, Sine Ćiro, pisao si dobro sportske zadaće, s humorom ili ne, sa smislom ili ne, sa
šarmom ili ne. Svi smo te voljeli, voljeli te s razlogom. Sliku o tebi koju smo nosili u srcu svakog sportaša ili navijača, bio to nogomet, rukomet ili slično, nosila su je i djeca, vičući to je naš Ćiro!

Svaki put kad se pojaviš na ekranu, mi smo ti se divili i veselili originalnosti i ležernosti tvog sportskog i ljudskog šarma. Obožavao te cijeli hrvatski narod u domovini i svijetu.
Zašto si, na kraju, Sine Ćiro, sve zabrljao, uzeo tintu i prolio je po svojim prekrasnim
sportskim zadaćama, uprljao si sve prelijepe slike o sebi, koje su bile na neki način i
hrvatska kulturna baština.

E, naš Ćiro Hrvatsku ne diro….! Znaš da si uletio u samo središte četničkog gnijezda, koje mrzi i svaki milimetar Hrvatske i njene slobode. Koji mrzi svaku nogometnu utakmicu, koju si dobio, a posebno one na međunarodnom planu.

Ispjevao si sam sebi Rekvijem, koji će te pratiti do kraja života, a i poslije.
Podržao si etnobiznismena, koji bogato živi i razbacuje se novcima na trošak Hrvatskog
državnog proračuna.

On ne predstavlja srpski narod u Hrvatskoj, pače 99% Srba u Hrvatskoj ga preziru i o njemu nemaju ni najmanje dobro mišljenje. Na svakom koraku vrijeđa Hrvatsku, naslađuje se s njenim problemima “Naša lijepa lijepo gori” i sl.

E, naš Ćiro, Hrvatsku ne diro! Zar i ti sine, Ćiro?! Za Pupovca – Spreeeeman!

(Autor Ćiro Blažević sam po sebi).

Hrvatsko nebo