“Magnum Crimen 1945.”, dokumentarac o Bleiburgu i kraju 2. svjetskog rata

Zašto se nad ljudima koji su bježali od komunističkog režima nisu poštivala međunarodna ratna prava? Zbog čega su zarobljenici protivno njihovoj volji prepuštani onima od kojih su bježali? Jesu li savezničke snage znale da ih predajom partizanskim jedinicama osuđuju na smrt?

Osim stručnjaka iz povijesnog, crkvenog, vojnog i pravnog područja, te preživjelih svjedoka tragedije, odgovore u filmu daju i časnici britanskih snaga koji su u svibnju i lipnju 1945. bili raspoređeni po velikim stratištima u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji i dobro se sjećaju tih zbivanja.

Na području Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine gdje su provedena određena istraživanja, za sad je evidentirano preko 1.700 masovnih grobišta i stratišta, a tisuće neiskopanih, većinom hrvatskih kostiju, te šutnja o počiniteljima, uzrocima, činima i posljedicama su novi zločin nad njima.

Desetljeća šutnje o Bleiburškoj tragediji

Tek nakon sloma komunizma i nastanka moderne hrvatske države počelo se organizirano odlaziti na mjesta zločina kako bi se žrtvama odao pijetet. Do tada su to, unatoč nadzoru zloglasne tajne jugoslavenske policije, potajice činili članovi „Počasnog bleiburškog voda“ i preživjeli sudionici Križnog puta.

Prije dvanaest godina, prvi biskup koji je predstavio spomen misu na Bleiburgu bio je tada dubrovački biskup mons. Želimir Puljić, a sada predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je nazočio na pretpremijeri filma.

Riječima nadbiskupa Puljića, „pred iskustvom netrpeljivosti zbog čega su i Hrvatska i Europa u 20. stoljeću gorjeli u plamenu mržnje i prezira, današnji poklonici Kristovoga križa i štovatelji križnih putova naše stradale braće osjećaju se pozvanima svjedočiti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, praštanja i povjerenja, kako bi nas Gospodin očuvao od ‘kuge, gladi, rata i zla vremena’. A našoj domovini trajno udijelio toliko žuđen mir i slobodu.“

Nadbiskup je posebno zahvalio svima koji su sudjelovali u nastajanju najnovijeg Laudatovog filma, istaknuvši dvije žene, producenticu Kseniju Abramović te scenaristicu i redateljicu Nadu Prkačin, usporedivši ih sa ženama koje su značajno utjecale na tijek hrvatske povijesti: „Čini se kako se na obzorju Hrvatske opet pojavljuju žene, poput negdašnje Tuge i Buge, Jelene i Katarine, Mile Gojsalić i Dive Grabovčeve kojima povijest nudi šansu i priliku“, ukazao je nadbiskup Puljić.

„Zahvalni Bogu za naše očeve i majke koji su stoljećima bili ponosni na svoje kršćansko i hrvatsko ime te sjećajući se naše stradale braće u Bleiburgu i na križnim putevima, ovaj projekt stavljamo pod zaštitu One koju u svibnju osobito štujemo; pod okrilje Žene i Majke koja je ‘nada svijeta i zora spasenja’“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Za brutalne zločine o kojima film govori odgovorno je tadašnje najuže komunističko vodstvo na čelu s Josipom Brozom Titom. Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 poziva „sve komunističke i postkomunističke stranke da u svojim zemljama, ako to do sad nisu učinile“, da se „jasno distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća“, ali ideološki sljedbenici titoizma te zločine i danas prešućuju.

„Nismo suci ni presuditelji“, poručila je producentica filma Ksenija Abramović, no „želimo i moramo biti kroničari svoga vremena, svoje sadašnjosti i povijesti jer to definira put budućnosti“.

„Ovaj film je naš doprinos u želji da mukotrpni hod hrvatskog naroda olakšamo, a žrtvama partizansko-komunističkog zločina dužni pijetet iskažemo“, istaknula je direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović i zaključila: „Budimo ljudi Božjega Duha koji mijenjaju svijet pod okriljem Marije Majke Crkve. Izađimo iz svojih sigurnosti. I ne bojmo se. Gospodin je uz nas kad čista srca tražimo mudrost i štitimo Dobro. Za prelijepu našu Hrvatsku…!“

Među sugovornicima u filmu se pojavljuje engleski istraživač i povjesničar Nikolai Tolstoy koji potvrđuje povezanost britanskih i komunističkih vlasti oko predaje hrvatskih vojnika i civila partizanima.

U ovome filmu prvi je put objavljena autentična lista iz 1945. godine, s imenima i prezimenima devetnaest pogubljenih pripadnika hrvatskih oružanih snaga te mjestima gdje su zakopani, pronađena u slovenskom arhivu. Danas se tamo nalazi igralište osnovne škole u Celju.

„70 godina prošlo je od strašnog zločina nad hrvatskim narodom pa ipak zločinci koji su ga počinili, ne samo da nisu poslani pred lice pravde nego uporno prešućuju odgovornost za taj ‘magnum crimen’ Josipa Broza Tita i njegovih ideoloških sljedbenika. Izokreću istinu i hrvatski narod optužuju za fašizam“, naglasila je scenaristica i redateljica filma Nada Prkačin.