‘Bečki dječaci’ se zaigrali na Braču: grade bez dozvole, tik uz more, načelnik općine im plješće, a inspektora nema!?

Zadnji val legalizacije ponovno je potaknuo mnoge da krenu graditi bez papira. Rezultat – bespravna gradnja, kažu stručnjaci, nikada nije cvala kao zadnjih godinu dana. Caruje logika jednog bespravnog graditelja iz Makarske: “Nema ni autoput građevinsku dozvolu, pa zašto bi je imala moja kuća?”

Najnoviji slučaj u Milni na Braču, jedan opsežan a protuzakonit zahvat, uz more, na atraktivnom rtu Bijaka, pokazuje u kakvom kaosu živimo. Investitor je veliki plažni kompleks počeo graditi bez “papira”, nastavio još žešće kad mu je zahtjev za građevinskom dozvolom odbijen. Građevinski inspektori mjesecima ne reagiraju po prijavi. Radnici zidaju, a nema nikoga da kaže dosta(!) brutalnoj agresiji na prostor.

Iznenađujuće, barem za promatrača sa strane, načelnik općine Frane Lozić plješće protupravnom projektu i još se u čudu pita “kome ovo smeta pored tolikih bespravnih objekata svuda uokolo”.

Bespravni graditelji, za promjenu, nisu rođaci, stranački prijatelji ili umreženi zaslužnici, nego strani državljani. Takav nam je renome da, eto, poduzetnici iz Austrije, gdje se gradnja bez dozvole više tretira kao medicinski a manje kao pravni problem, ulaze u problematično ulaganje i “riskiraju” ozbiljan novac, čineći usput i kazneno djelo. Kad stranac kreće u takvu “avanturu”, jasno je da su nam i preventiva i penalizacija vrijedne podsmijeha.

Investitor u Milni je tvrtka “Bijaka Beach bar”, iza koje stoje vlasnici Markus Scheer, Arian Salehynia i Reza Akhavan Aghdam. Poduzetni “bečki dječaci” u Supetru su najprije osnovali ukupno sedam tvrtki, uglavnom za trgovanje nekretninama, sondirali teren i razvili kontakte pa se upustili u protupravnu rabotu s betoniranjem “Beach Bara”. Shvativši gdje su i kako funkcioniraju lokalna pravila, valjda i uz dobrog vodiča, brzo su se prilagodili. Zapravo, kad se bolje promisli, jasno je da se oni nisu htjeli spustiti na našu razinu, oni se žele dići na našu. Da zajednički odemo korak dalje, a ne unatrag.

Investitori su, znajući da ne mogu dobiti građevinsku dozvolu, fingirali namjeru da žele uredne papire. Krajem siječnja zatražili su tek lokacijsku informaciju (informaciju, a ne dozvolu) od županijskog Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostave Supetar za zemljište obitelji Marangunić, koje su prethodno uzeli u najam. Uz uputu o prostornoplanskoj dokumentaciji tada su dobili i upozorenje da se “na temelju ove lokacijske informacije ne može pristupiti provedbi zahvata u prostoru niti izradi projekata”.

No, Bečlije su tada već gradili. Tri mjeseca kasnije, kad su radovi ušli u završnu fazu, podnijeli su istom organu zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, ali im je promptno vraćena odbijenica. Radovi su nastavljeni. Građevinska inspekcija u Splitu dobila je prijavu, ali nije se pomaknula. U tranziciji su (formiran je Državni inspektorat i još se ne zna tko pije a tko plaća) pa nema tko potpisati putni nalog za Brač. Ali, brzo će, kažu, u normalu. Inspektorica Vesna Radić zna za slučaj u Milni, ali ne smije javno istupati i upućuje na nadređene.

Tko su oni? Šefica Ispostave u Splitu obvezana je na šutnju. Kontaktirali smo Ministarstvo graditeljstva, ali bez koristi. Građevinska inspekcija od 1. travnja pod ingerencijom je Državnog inspektorata, unutar kojega je nemoguće nekoga dobiti, a nije jasno tko bi trebao davati službene izjave. Velika je zbrka s adresama, telefonima, nadležnošću… preustroj će potrajati. Eto, baš u vrijeme kada su inspekcije najpotrebnije.

Ako se građevinski inspektor, kojim čudom, uskoro pojavi na rtu Bijaka, naići će na veliko gradilište na parceli od 8000 četvornih metara i imat će vrlo jasnu situaciju. Gradi se bez građevinske dozvole. A neće je ni biti iz vrlo jednostavnog razloga – UPU (Urbanistički plan uređenja) “Bijaka” izričito kaže: prateći sadržaji se grade kao jedan zahvat uz uvjet da se grade nakon što građevine osnovne ugostiteljsko-turističke namjene dobiju građevinsku dozvolu (najmanje hotel).

A za gradnju takvog objekta potrebno je objediniti parcele s ukupno 26.000 kvadrata. Ukratko, građevinska dozvola je nemoguća misija. Ali poduzetnici iz Beča očito se vode principom – ako ne težimo nemogućem, ne možemo dobaciti ni do prosjeka. Htjeli smo čuti i njihov komentar, no mobiteli su bili isključeni.

Načelnik Frane Lozić interes Milne ne konfrontira s interesom investitora. U cijeloj priči vidi samo dobro jer “prije smo tu imali kamp-kućicu i mali kiosk, pa zar ovo nije bolje?”. A građevinska dozvola? Lozić zna da su investitori podnijeli zahtjev, ali, zanimljivo, ne zna da je isti odbijen iako je odbijenica dostavljena Općini na znanje. Provjerit će, kaže, ali zapravo to mu i nije bitno, važnije je što se bukom oko “Bijake” želi skrenuti “pažnja s bespravne gradnje kuća koja je u Milni poprimila nevjerojatne razmjere, na što nitko ne reagira”.

Ali ovdje je odbijena građevinska dozvola jer u UPU-u piše da se ne mogu graditi prateći prije osnovnih sadržaja?

– Ne, obrnuto. Mi baš favoriziramo najprije gradnju pratećih sadržaja – reći će Lozić, koji izgleda nije čitao UPU “Bijaka”, koji je osvojen 2014. godine.

I što sada. Veliki ilegalni kompleks “Bijaka Beach Bar”, navodno, već ima zakazani datum otvaranja u lipnju. Građevinski inspektor navodno bi ovaj tjedan trebao doći u Milnu. Jasno je što se treba dogoditi, još jasnije da se nije pametno kladiti na konačan ishod. U zemlji poput Hrvatske sve je moguće.

Dražen Gudić/https://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo