21. obljetnica smrti Gojka Šuška, najbližeg suradnika Predsjednika Tuđmana

Danas je 21 godina od smrti Gojka Šuška, najdugovječnijeg hrvatskog ministra obrane i jednog od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. O njegovom liku i djelu i danas se pričaju kontroverze.

U svom dugogodišnjem mandatu ministra obrane, kako u ratno vrijeme, tako i poslijeratno dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Usprkos tome, djelovanje Gojka Šuška je često osporavano, u čemu osobito prednjače njegovi nekada najbliži suradnici Josip Manolić, Josip Boljkovac i Stjepan Mesić.

Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. U Širokom Brijegu, kao šesto dijete Ante i Stane Šušak. Njegov otac i stariji brat nestali su krajem Drugog svjetskog rata, a zadnji put su viđeni pri ulasku partizana u Zagreb. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom Širokom Brijegu, daljnje školovanje nastavlja u Rijeci na Pedagoškoj akademiji, gdje upisuje matematiku i fiziku.

Tijekom studija dobiva poziv za odsluženje JNA, na koji se ne odaziva, nego bježi u Austrija, a potom u Kanadu, gdje u Ottawi upisuje studij biznisa i administracije na koledžu Algonquin u Ottawi.

Usporedo sa studijem, Šušak se zapošljava u lancu restorana Scotts Chicken Villa te ga voditelj postavlja za menadžera ispostave koja gostima nudi pečene piliće. Početkom 70-ih godina upušta se u privatni biznis pa osniva dvije tvrtke, Susak Enterprises i GG Decor-Interior Design, koje se unatoč zvučnim imenima bave osnovnim ugostiteljstvom i soboslikarstvom.

Šušak među hrvatskim iseljenicima s vremenom stječe ugled poslovnog čovjeka koji uvijek nađe vremena biti aktivan u mnogobrojnim kulturnim i političkim aktivnostima Hrvata u Kanadi.

Malo-pomalo Šušak se približava krugu okupljenom oko franjevačke misije u Norvalu te se pridružuje političkim skupinama hrvatskih domoljuba i postaje jedan od najaktivnijih hrvatskih iseljenika u Kanadi. Bio je uključen u organiziranje hrvatskih škola, nogometnih klubova i crkvenih događanja, a i jedan je od osnivača hrvatske katedre na Sveučilištu Waterloo.

Od 1985. Šušak je bio ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi te predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije, što ga je prema kazivanju prijatelja i suradnika dovelo na metu jugoslavenske tajne policije.

Krajem 1980-ih godina domaćin je prve kanadske turneje budućeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a on je Kanadu prvi put posjetio 1987. Nakon osnutka Hrvatske demokratske zajednice Šušak pomaže Tuđmanu u prikupljanju novca za nadolazeću predizbornu kampanju, a kako se pokazao kao vrstan organizator, budući predsjednik poziva ga na povratak u Hrvatsku. Šušak pristaje te s obitelji u siječnju 1990. godine seli u Zagreb.

Političko djelovanje

U prvoj hrvatskoj Vladi postaje ministar iseljeništva. Na mjestu ministra iseljeništva ostaje godinu dana, uglavnom putujući do iseljeničkih zajednica sa zadaćom povezivanja s hrvatskom dijasporom te jačanjem diplomatskih i gospodarskih veza sa zemljama u kojima su hrvatski iseljenici živjeli u značajnom broju.

U vremenu nastanka prvih hrvatskih vojnih postrojbi, Tuđman imenuje Šuška zamjenikom tadašnjeg ministra obrane Martina Špegelja, a jedna od glavnih zadaća mu je bila prikupljanje novca za nabavku oružja. Najveća kontroverza oko ministra Šuška se stvara baš u to vrijeme. Početkom travnja, u Borovu Selu Srbi podižu barikade, a s hrvatske strane je na njih ispaljeno nekoliko projektila iz raketnog bacača, što je pripisano upravo Gojku Šušku, jer se tvrdilo da je na mjestu ispaljivanja pronađen njegov pištolj. Šušak je odbio takve optužbe, a u njegovu obranu je posvjedočio i Nikola Jaman, tadašnji zapovjednik lokalnih hrvatskih snaga, kazavši kako je ta akcija planirana u dogovoru s Josipom Reihl-Kirom, zapovjednikom osječke policije koji je nešto kasnije ubijen nedaleko od barikada u Tenji.

S proglašenjem neovisnosti 25. lipnja 1991. Špegelja na mjestu ministra obrane zamjenjuje Šime Đodan, pa kratko Luka Bebić, a u rujnu iste godine ministar postaje Gojko Šušak, s početkom Bitke za vojarne. Tako kreće blistava karijera ministra Šuška, koju i danas mnogi žele osporiti!

Njegovo kratko izvješće:”Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.

Gojko Šušak u svojoj jednostavnoti, skromnosti, bez nepotrebnih riječi, korektan i konkretan čovjek, učinkovit i pouzdan, bio je čvrst oslonac u teškom vremenu nastanka Hrvatske države.

Počivao u miru Božjem i neka ti je vječna slava i hvala!

Hrvatsko nebo