Mile Prpa: Tragedija hrvatskih egzodusa

Prvi hrvatski egzodus otpočeo je prodorom Osmanskog Carstva u BiH, ali i na veliki dio prostora današnje  Hrvatske. Tad su se hrvatski nacionalni prostori sveli na   relikvije relikviarum.  (Ostatak ostataka nekadanjeg  slavnog Hrvatskog Kraljevstva).

Taj egzodus je bio prisilan, jer tadanja Hrvatska nije imala nikakve mogućnosti  da spriječi Osmansku najezdu, današnjim rječnikom rečeno – agresiju. Egzodus je nastao djelomično kao bijeg hrvatskog stanovništva pred osmanskom najezdom, kao  spas od smrti.

Drugi dio tog prislinog egzodusa je bio, svakih par godina, odvođenjem na stotine dječaka u Carigrad gdje su se pretvarali u janjičare, današnjim rječnikom rečeno, u topovsko meso. Uz te dječake često puta je povedeno i na tisuće običnog puka. To se događalo cijelo vrijeme kroz cca četiri stoljeća pod vlašću Osmanlija.

Rezultat toga egzodusa je da se, prema istraživanju turskih povjesničara,  u današnjoj Turskoj nalazi oko deset milijuna stanovnika koji izravno vuku hrvatske korijene iz tog vremena. Prema tom  istraživanju, najveća hrvatska dijaspora nalazi se upravo u Turskoj, među kojima još ima onih koji govore hrvatski jezik, možda i par milijuna. (U turskom jeziku ima oko dvije tisuće riječi koje su preuzete iz hrvatskog jezika). Naravno, svi su silom ili milom postali muslimani, a ne samo u Turskoj već i današnjoj BiH, koja je dotad skoro tisuću godina bila integralni dio  Hrvatske s 90% katoličkog puka, čime je rascijepljen hrvatski nacionalni corpus i dan danas u dva velika dijela, katolički i islamski, s time da je većina muslimana zaboravila na svoje etničko podrijetlo i danas se više ne smatraju Hrvatima..

Drugi val hrvatskog egzodusa bio je za vrijeme  banovanja Khuena Hedervarija koji je postao hrvatski Ban,  ustoličen od strane Mađara u Zagrebu u Banskim dvorima. Tadanja velikomađarska politika svim sredstvima forsirala je iseljavanje Hrvata u prekomorske zemlje, sa silnom propagandom da tamo teče med i mlijeko, što je naš tada, mahom nepismen narod, uglavnom seljaci to naivno prihvaćao i krenuli tim putem naseljavajući Sjevernu i Južnu Ameriku, a kasnije i Australiju. Tada je napustilo Hrvatsku, prema povijesnim istraživanja, blizu milijun ljudi.

Ovdje treba spomenuti da je u Prvom svjetskom ratu, po bojištima Europe, poginulo s  prostora Slovenije, Hrvatske i BiH između 180 i 190 tisuća mladića u uniformi austrougarske vojske, uglavnom visokopostotno Hrvata.

Naredni egzodusi zaredali su u obje Jugoslavije, kao politika velikosrpske ideologije, a posebno neprijateljstvo Komunističke partije prema Hrvatskoj i Hrvatima, predvođeno Josipom Brozom Titom, s masovnim pokoljem hrvatskog stanovništva u poraću. To neprijateljstvo komunističkih partija doživjeli su i  drugi narodi, gdje su god komunisti došli na vlast (naravno terorom) svugdje su udarali na svoj vlastiti narod.

Na desetke, a možda i stotine tisuća Hrvata je izbjeglo iz Hrvatske, pred terorom komunista kao neusporedivo najvećih neprijatelja Hrvatske u njenoj tragičnoj povijesti.

Novi val hrvatskog egzodusa dogodio se šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je opet JBT prodao Nijemcima, kao radnu snagu, više od sto tisuća Hrvata, što je ideološki pravdano kao privremeni rad u inozemstvu. Danas u Njemačkoj, bez najnovijeg sadašnjeg egzodusa, po toj osnovi živi oko 400 tisuća Hrvata.

Značajan broj Hrvata izbjegao je iz Hrvatske za vrijeme Domovinskog obrambenog rata devedesetih godina, i dobar dio ih se nikada nije vratio u Hrvatsku.

Kao pobjednici u tom ratu, uspostavljena je Hrvatska država, suverena i nezavisna, ali nažalost nije obuhvatila cijelokupni nacionalni korpus, jer su veliki dijelovi hrvatskog naroda ostali u BiH, ali i drugdje, jer međunarodna zajednica nije dopustila njihov ulazak u sastav RH.

I kad smo  najmanje tako nešto očekivali, Hrvatskoj se u zadnjih nekoliko godina dogodio egzodus – egzodus za kojeg nitko izvana nije bio kriv, već se njegovi korijeni nalaze u nesposobnosti hrvatske politike da dobro organizira hrvatsko gospodarstvo.

Umjesto  zdravog tržišnog gospodarenja u Hrvatskom gospodarstvu uspostavljen je sustav klijentalizma, što će reći “ja tebi, a ti meni” – što je izazvalo višestruku katastrofu  na gospodarskom planu, na političkom, na planu nemorala – a dijete te i takve politike je korupcija, krađa, otimačina, nefunkcionalnost pravosuđa, bolesno strančarenje, ali nažalost i nacionalna izdaja, na svakom koraku, sluganstvo eurobirokratima u Briselu, lustracija domoljubnih i stručnih kadrova i njihovo isključivanje ne samo iz struktura politike i diplomacije, već posvuda – izbačeni su iz svih mainstream medija, iz bilo kakvih javnih ili gospodarskih funkcija i sl.

Prava katastrofa je nastupila 2000. godine, kad su hrvatski politički liberali svojom suludom odlukom ponovno vratili u Hrvatskoj komuniste  na vlast. Tim činom Hrvatska je vraćena u političkom smislu u ozračje 1972.g nakon poraza Hrvatskog proljeća. Odmazda je bila tiha, ali daleko veća nego 1972.g. Na desetke tisuća smijenjeni su domoljbni kadrovi na svim mjestima, u policiji, javnim medijima,u kulturi, u državnim ustanovama i slično – na njihova mjesta su došla djeca komunista, udbaša i svakog drugog političkog i moralnog ološa. Kao što nedavno reče odvjetnik Hodak, nedvojbeno je da su ti lijevi kadrovi  nepobitno pobijedili i da drže cijelu Hrvatsku čvrsto u svojim rukama.

K tome treba dodati i odnos vladajućih prema srpskim političarima u Hrvatskoj, gdje im se na svakom koraku izlazi u susret, ispunjavaju se sve njihove želje, (i one koje niti u jednoj državi svijeta ne bi bile prihvatljive osim u Hrvatskoj na koju su izvršili brutalnu agresiju, naravno i one financijske, pa čak i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je ortodoksni neprijatelj svake Hrvatske.

Najava, već i početak izgradnje, i premreženja cijele Hrvatske srpskim kulturnim i vjerskih centrima, prošla je ispod radara i o tome nikada nije  bila javno izgovorena ni jedna riječ. Pače njihov glasnogovornik Pupovac, ponaša se kao političko derište i na sve strane optužuje i vrijeđa Hrvate i sramoti ih svojim izjavama i svojim postupcima. Taj i takav Pupovac, miljenik premijera Plenkovića, u političkom smislu koštat će ga glave. To će pokazati izbori, kao najcrnju i najveću negativnu točku njegove politike preko koje brojni birači neće moći nikako prijeći. Pupovca  mu narod nikada neće oprostiti. Pored tolikih Srba, krasnih ljudi, koji su davali živote za svoju domovinu Hrvatsku, ali se takvi Srbi nigdje ne spominju i jednako su obespravljeni kao i čestiti i domoljubni Hrvati – za njih nema mjesta, jer se nagrađuje Pupovac i njegovo četništvo.

Politika, ne samo da nije dopustila povratak iseljeništva i njihovo ulaganje u Hrvatsku, već sve je usmjerila na novi ogromni val iseljavanja, stravični novi egzodus od oko 350 tisuća mladih ljudi, uključujući u tu cifru i njihove obitelji, što predstavlja pravu nacionalnu katastrofu. Oba politička brijega u Zagrebu, snose ogromnu krivicu, za tragediju  naroda. Ukratko pod njihovom vlasti Hrvatska nestaje i ubrzo će postati samo povijesna kategorija.– Nebrigu pastira da sačuvaju svoje stado – obilaze proždrljivi vukovi.

Ne zaboravimo da je Hrvatska u vrijeme Kralja Tomislava imala više stanovnika nego istovremeno jedna Engleska.

Ako Hrvatska  vlast radikalno ne okrene smjer svoje politike, Hrvatskoj se, a   i cijelom narodu, ne piše dobro. U budućnosti ne vidi se svjetlost, jer su je zamračili sebeljublje, korupcija, lopovština, nebriga, neka nas voda nosi kud nosi, pa gdje god da nas donese i slično.

A posebno da se jednom zauvijek prestane ponašati  u ulozi pobijeđenog, već dostojanstveno pobjednički.

“U svome ponašanju – slijedimo mentalitet pobjednika, a ne žrtve! – Dakle, hrvatski narode, glavu gore, ponos gore i ponašaj se, razmišljaj i djeluj kao – pobjednik, odbaci svoje ponašanje po kojem postupaš u ulozi žrtve.

Odgajaj svoje mlade naraštaje u ponosu, dostojanstvu, slavi, a ne u potčinjenosti. Tisućama godina svoje povijesti prebrodio si mnoge Scile i Haribde znane i neznane, i pripada ti moralno pravo da se vladaš kao junak, kao dostojanstvenik, kao pobjednik.

Ne samo da si pobjednik u naravi, postao si i pobjednik u duhu i tako se vladaj, tako zbori, tako misli, tako snivaj, i – kad se probudiš vidjet ćeš i osjetiti slavu svoje Hrvatske i svog hrvatskog naroda, slavu njegovih sinova i kćeri! Slavu žrtve koju si pretvorio u Slavu novog hrvatskog Siona. Jer “Nad Hrvatskom duga sjajna odagnala mrak i tmine! Probudila se Lijepa naša, iz duge more zle sudbine, Budila te zora zlatna, cjelovima Višnji Bog..! “ I zato  Slavi, slavi, kćeri Sionska! (Hrvatska!)”

(Codex moralis Croaticum)

U Zagrebu, 02. svibnja 2019

Mile Prpa/Hrvatsko nebo