Zorica Vuković: Sjeverna rozeta

Veličanstvenim filmskim serijalom ‘Catholicism’, pomoćni biskup Los Angelesa Robert Barron (Chicago 1959.), ispričao je jednu od najljepših priča o katoličanstvu. Serijal ima deset epizoda, a snimljen je na 50 lokacija u 16 država: u Rimu, Krakovu, Varšavi, New Yorku, Parizu, Lisieuxu, Lourdesu, Jeruzalemu i drugim lokacijama u Izraelu, Sao Paolu, Guadalupeu, Auschwitzu, Ugandi, u Indiji kod misionarki ljubavi… Serijal govori o istini, dobroti i ljepoti kroz duhovno i umjetničko blago ove kulture i otkriva smisao katoličke vjere. Gledala sam više puta svaki nastavak, zahvaljujući tv Laudato i ponovo se zaljubila u nepresušni izvor Kristove Crkve.

Biskup Robert Barron  poznati je autor, govornik, teolog, publicist i osnivač međunarodne medijske mreže Word On Fire. Preko knjiga, televizije, radija, vlastitog bloga i video snimaka na YouTubeu provodi misiju evangelizacije.

Pokojni kardinal Chicaga, Francis Eugene George (1937.–2015.), biskupa Barrona na evangelizaciji kroz nove medije, opisuje kao „jednog od najboljih crkvenih glasnika“.

U posljednjoj epizodi ‘Catholicism’-a, biskup Barron  dočarava raj unutarnjim izgledom katedrale Notre Dame de Paris, posebno se osvrćući na sjevernu rozetu.

I kad je te večeri, 15. travnja ’19., došla tužna vijest da Notre Dame gori, pomislila sam na biskupa, a on je tugovao: „Prijatelji, u završnoj epizodi naše serije  ‘Catholicism, zadržao sam se na predivnoj sjevernoj rozeti u prozoru katedrale Notre Dame. Njena ljepota i red predočuju mali dio raja. Naša Gospo, moli za nas!“

Na svom facebooku napisao je: „Prijatelji, apsolutno sam shrvan kad čujem za vatru koja sada zapljuskuje Katedralu Notre Dame u Parizu. Obavio sam svoje doktorske studije u Parizu i živio oko minutu hoda od Katedrale. Svake srijede u podne ja bih vodio turiste kroz Katedralu. Prozori, posebno sjeverna rozeta, su od velikog značaja za mene. Notre Dame je jednostavno jedno od najljepših mjesta na svijetu. Molim vas, molite se za Notre Dame, našu damu, da šteta bude što manja.

Neki su spominjali Isusovu kletvu Jeruzalema i navještaj kako u Hramu neće ni kamen na kamenu ostati. Pa im se, sigurno dobronamjerno ali pogrešno, učinilo da je zgodno analogno likovati nad suzama onih koji u crkvi Naše Gospe, ovom našemu svetomu hramu, vide samo umjetnost. Da, to je pogrešno! Imalo bi to smisla ako mislite da je nadbiskup pariški sličan farizejima koji su zasjeli u taj hram i obeščastili ga. Kad bi doista bilo tako, možda bi usporedba imala smisla.“

Poznata diljem svijeta, katedrala Notre Dame de Paris počela je svoj život u ‘mračnom srednjem vijeku’, 1163. godine, kao arhitektonsko velebno djelo.  Glavnina poslova privedena je kraju do 1260., a konačni izgled dobila je 1345. godine. Izdržala je stotine godina; mira, revolucija i svjetskih ratova. Hugenoti su uništili slike i kipove u 16.-tom stoljeću. Tijekom Francuske revolucije 1789., prosvjetitelji su Notre Dame opljačkali i bogohulno oskvrnuli. Mnoge svećenike ubili. (Do sada je njih 374 proglašeno mučenicima.)

A onda su se prosvjetitelji međusobno izgiljotinirali.

Notre Dame ponovo je blagoslovljena 1801. godine. U Drugom svjetskom ratu, gotovo sva stakla na prozorima bila su polomljena kada je Pariz bombardiran.

I eto nije izdržala ‘toleranciju’ tolerantnih 21. stoljeća. Početkom Velikog tjedna, u 18:20 h oglasio se alarm. Nema reakcije. I opet alarm u 18:43 h. Krov katedrale gori. Požar krenuo s dva različita kraja. I dok je još bila u plamenu, službena politička teza: požar je izbio slučajno.

Iz kancelarije pariškog tužilaštva je saopćeno je da isključuju mogućnost da je požar podmetnut ili da požar ima veze sa motivima povezanim sa terorizmom. Nekoliko policijskih izvora otkrilo je da se istraga vodi pod pretpostavkom da je vatra bila nesretan slučaj: električno iskrenje. 

Benjamin Mouton, bio je glavni arhitekt povijesnih spomenika u Francuskoj i nadgledao je restauratorske radove na katedrali Notre Dame do 2013. godine. Kaže da je malo moguće da je požar prouzročila neispravna električna instalacija i da je potrebno mnogo truda kako bi se zapalio stari hrast u katedrali.

„Govorite nam da ova vrsta drveta ne gori tako lako?“, pita novinar Newswars-a  arhitekta.

„Hrast koji je star 800 godina vrlo je težak. Pokušajte ga zapaliti. Trebalo bi puno truda da bi uspjeli … To me zapanjilo…U devedesetima smo promijenili svu električnu instalaciju u katedrali kako bismo se uskladili sa suvremenim normama. Čak se išlo toliko daleko da su postavljeni sustavi za otkrivanje i zaštitu od požara. Dakle, nije bilo mogućnosti za kratki spoj u električnim instalacijama.“ Mouton je otkrio da postoje dva dežurna stražara koji nadziru svaku mogućnost požara, dodajući da su tehničke i sigurnosne mjere poduzete kako bi se zaštitili spomenici kao što je Notre Dame.

Vijest je svjetlosnom brzinom obišla svijet. Spominje se ime velečasnog Jeana-Marca Fourniera, duhovnika pariških vatrogasaca, koji je,  iz goruće katedrale spasio Presveto, čavle, komadić križa i trnovu krunu Isusove muke na Golgoti. Dobronamjerni odahnuli jer sve nije izgubljeno.

Siniša Posarić (FB): „Ne znam što bih rekao i kako bih najradije prešutio ovaj slučaj paleži crkve Naše Gospe u Parizu. Ne želim vjerovati u slučajnost s obzirom na ozbiljnu činjenicu da je već prije nekoliko godina Francuski senat donio odluku o rušenju čak 2 800 crkava, jer da je restauracija preskupa, uostalom, sve je manje katoličkih vjernika.“

Mnogi ne vjeruju u slučajnost, jer su još u rujnu 2016. godine napad na katedralu Notre Dame planirale  tri žene od 39, 23 i 19 godina koje su automobil pun plinskih boca parkirale u blizini katedrale. Jedna od njih ranjena je nekoliko dana kasnije u sukobu s policijom.  „Te tri žene radikalizirale su se, bile su fanatici i najvjerojatnije su planirale vrlo skoro izvesti opasno nasilno djelo,“ rekao je tadašnji ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuveu.

No, uz sav taj jad na površinu je isplivala, do sada, malo poznata istina. Od početka ove godine izvedeno je oko 50 napada na katoličke crkve u Francuskoj. Mjesec dana prije požara u Notre-Dame, (17. 3. 2019.) buknuo je požar u crkvi sv. Sulpicija, drugoj najvećoj crkvi u Parizu. Požar je podmetnut nakon nedjeljne mise.  Vatrogasci su brzo ugasili požar.

Orguljaš bazilike u pariškoj četvrti Saint-Denis, koja je naseljena migrantima, u nedjelju ujutro je otkrio da je u crkveni kor provaljeno, razbijeni su prozori i jedinstvene, 200 godina stare orgulje.

U katedrali Saint-Alain u Lavauru spaljen je oltar, a križevi i kipovi su razbijeni.  Kristova ruka na križu bila je iskrivljena. Prema lokalnim novinama La Dépêche du Midi, nered su počinila dva 17-godišnjaka, koji su u ožujku izvedeni pred sud.  

U veljači u crkvi Svetog Nikole u Houillesu  je pronađen smrskan kip Djevice Marije, a križ s oltara je bačen na pod. Istodobno, u Nimesu su vandali poharali oltar crkve Notre-Dame des Enfants i razmrljali izmet po križu, te svetogrdno povrijedili Presveto.

U pokrajini Yvelines na sjeveru Francuske degradirane su dvije crkve. U crkvi Maisons-Laffitte, srušeno je svetohranište, a crkva Saint-Nicolas de Houilles oštećena je tri puta u deset dana. Kip Majke Božje s Djetetom iz devetnaestog stoljeća, obnovljen prije tri godine, ‘potpuno je pretvoren u prah’, rekao je župnik. „To je nepopravljivo.“

Uglavnom; tijekom 2017. godine zabilježeno je 878 protukršćanskih napada u Francuskoj, a njihov je broj 2018. godine porastao za 13 %.

Svakako najteži zločin dogodio se tijekom sv. mise 26. srpnja 2016. kad su dvojica islamista zaklala 84-godišnjeg  svećenika Jaquesa Hamela u gradiću Saint-Etienne-du-Rouvayu koji je zemljište za gradnju džamije poklonio tamošnjim muslimanima. Koja ironija!

I mi u Hrvatskoj imamo iskustva s paklenom silom koja uništava katoličke crkve i svetinje. Tijekom Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih i 51 nežupna crkva, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva krajputaša… Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično 1 500 kršćanskih sakralnih objekata.

Posebno je teška priča o Jasenovcu i spomen ploči jedanaestorici  masakriranih branitelja, pripadnika HOS-a. Njihova žrtva i stradanje bačeno je uz put, a srpsko-antifa propaganda i dalje pleše svoj lažljivi ples na ušću Une u Savu i  nastavlja se…

Recimo  u Istri…

U Loborici kod Pule provaljeno je u crkvu 12. 4. 2019.. Otuđeni su misni kaleži, hostije i drugi predmeti u vrijednosti od 40 tisuća kuna. To je druga provala u crkve na području Istre u zadnja dva tjedna.

Meta nepoznatog provalnika ili više njih bio je i župni dvor u mjestu Pićan kod Labina, iz kojega su ukradeni novac, liturgijsko posuđe i svećenikov automobil kojim su se nasilnici odvezli, a potom ga zapalili. Svećenik ima 84 godine.

Pazinska je policija utvrdila je da je 27-godišnji hrvatski državljanin počinio 16 kaznenih djela teških krađa, od čega osam u pokušaju. Provaljivao je u crkve na području mjesta Potpićan, Labinci, Tar, Modrušani, Sv. Lovreč, Tinjan, Kaldir, Cere, Vižinada, Svetvinčenat, Dolenja Vas, Boljun, Paz, Cerovlje i iz njih krao novac, knjige i sakralne predmete.

Pranjem nečiste savjesti, potomak partizana, sada profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, diler dokumenata srpskom ambasadoru, ljubitelj ustaških guja i bivši predsjednik RH  Ivo Josipović, opravdava komunističko smaknuće 66 franjevca u Širokom Brijegu: „Fratri sa Širokog Brijega bili su legitiman vojni cilj… Radi povijesne istine, fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici. Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja. Dakako, danas, s povijesnim odmakom, žalimo za svim žrtvama rata, ali moramo prepoznati što je bila čija uloga i tko je bio na pravoj a tko na krivoj strani.“ Može li klevetom oprati nečistu savjest svoje obitelji?

‘Čestitka’ za Uskrs, diljem svijeta, odjeknula je iz Sri Lanke kad su islamisti u crkvama, na svetim misama i hotelima pobili gotovo 400 ljudi.

Bolje su, hvala Bogu, prošli Hrvati u Münchenu u crkvi sv. Pavla, na uskrsnom bdijenju kada su islamisti upali u crkvu tijekom bogoslužja, uz poznate pokliče ‘bratske ljubavi’. Policija izvještava koješta: od psihičke poremećenosti do ‘ozbiljnog napada’. No očevidac iz crkve priča: „…na sporedna vrata crkve, u prostor sakristije pokušali su na silu ući najmanje trojica crnaca, ali su ih spriječili ministranti koji su uspjeli zaključati vrata i odmah su pozvali policiju. Muškarci su otišli do glavnih vrata. Jedan je ušao u crkvu i uz povike ‘Allahu akbar’  bacio kamen među vjernike. Nastala je panika… Nekoliko muškaraca uspjelo ga je baciti na pod i držati ga dok nije došla policija. Druga dvojica su uhićena naknadno.“

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova utvrdilo je: „Osoba afričkog podrijetla, koja je u subotu navečer ušla na misu hrvatske katoličke župe u Münchenu u crkvi Svetog Pavla, uzvikujući ‘Allahu Akbar’  bacajući kamenje, psihički je bolesna i nije povezana s terorizmom.“  I to je to… I nikom ništa.

Andy Eastwood (FB): „Bio sam na misi. Liječnik sam. Čovjek koji je upao u crkvu ni po čemu nema kretnje, držanje i ponašanje psihički bolesne osobe. Vikao je:  „Allahu egber!“ nekoliko puta i pružao je otpor nekolicini, iz donjeg dijela crkve, koja ga je savladala. Osim toga policija ne može i nije nadležna postavljati dijagnoze nego štititi javni red. Izjava njemačke policije je politička, pripremljena i od prije naručena. Izjava ministarstva ‘spoljnih’ poslova Hrvoslavije je jednostavno preuzeta od policije. To jedna normalna država, koja drži do svojih državljana, ne radi. No kao i mnoga ‘hrvatska’ veleposlanstva tako i krovno ministarstvo ‘spoljnih’ poslova je samo ustanova za uhljebljivanje ranijih udbaških kadrova. Tu se ništa nije promijenilo.“

Kome vjerovati? Ja ne vjerujem njemačkoj policiji, a ni ‘plastičnom’ ministarstvu.

I dok neke crkve gore, druge ruše ili ih pretvaraju u raskošne palače bogataša kao bi, grozota pustoši stolovala na svetom mjestu’.

Požar u Notre Dame je ugašen. Predstoji duga i teška sanacija. Glasnogovornik katedrale André Finot izvještava da su sve tri rozete, na zapadnoj, sjevernoj i južnoj strani crkve, preživjele požar.

Odsjaj neba sačuvan je u sjevernoj rozeti. Je li to poruka da su molitve, za spas teško ranjene katedrale, uslišane?