“Predsjednik izbliza ” : Galerija slika i mape zločina koje su počinili pripadnici tzv. Armije BiH nad Hrvatima

41. ZLOČINI KOJE SU POČINILI NEKI PRIPADNICI A BiH (MUSLIMANSKE SNAGE) NAD HRVATIMA U BiH 1991. – 1995.

ČINJENICE

KOMENTAR General pukovnika Slobodana Praljka

Ima tome više od par godina kako sam zamolio uglednog novinara HTV-a da pogleda koliko puta je ta „TV KUĆA“ u svojim emisijama spomenula riječ „AHMIĆI“, a koliko riječ „TRUSINA“?

Nekoliko dana kasnije dobio sam odgovor:

„AHMIĆI“ – 998 (devet stotina devedeset i osam) puta, „TRUSINA“ – 2 (dva) puta.

„TRUSINA“ 2 ‰ (dva promila) u odnosu na „AHMIĆE“.

U oba sela u BiH dogodio se zločin. Istoga dana, istoga mjeseca, a i godina je ista.

U Ahmićima je vođena borba i još se ne zna koliko je ubijenih vojnika i koliko civila.

DEN HAAG: „U Ahmićima najmanje 33 (trideset i tri) civila.“

U Trusini 23 (dvadeset i tri) nenaoružanih – civila i nekoliko vojnika koji su se predali.

U Ahmićima su ubijeni Muslimani, a u Trusini Hrvati.

A HTV iz Zagreba izvješćuje o Trusini 2 ‰ u odnosu na Ahmiće.

Poremećeni komunistički sadomazohizam?

Ne kažem „Ratni zločin“ nego „Zločin u ratu“, za oba slučaja.

Nije li ovakav nesrazmjer spominjanja jednog i drugog zločina u ta dva sela na HTV-u (isti je nesrazmjer i u ostalim medijima), bjelodan dokaz poremećaja u istraživanju istine?

To je tako veliki poremećaj da ga možemo usporediti samo s iskrivljavanjima činjenica koje smo vidjeli u fašističkim, nacističkim i komunističkim društvima i državama.

Takvo istraživanje služi samo tome da se „ISTRAŽIVAČI“ održe na položajima na kojima su bili desetljećima i proizvodili istine koje su i dovele do sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

To ljudsko smeće ima svoju devizu:

„Zadržimo spoznaju na razini koja

Nam omogućuje da ostanemo na

Položajima na kojima možemo

Proizvoditi istinu koja nas održava … !

Reproducirajmo se u beskonačnost!

O ostalim pitanjima drugom zgodom“.

Osam puta više Hrvata ubili su neki pripadnici A BiH u agresiji na HVO – posebno u 1993. godini, nego što su neki pripadnici Hrvatskog naroda ubili Muslimana.

Realan broj stanovnika u navedenim općinama u vrijeme zločina počinjenih nad Hrvatima nije bio veći od 180.000 (sto i osamdeset tisuća), jer je veliki broj ljudi izbjegao na samom početku rata u BiH i jer je ekonomskih emigranata bilo više od 12 % populacije.

Ako na 180.000 stanovnika imate 1.200 ubijenih civila i zarobljenika, onda je to kao da:

1. U Francuskoj imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;

2. U Velikoj Britaniji imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;

3. U Americi imate 2.000.000 ubijenih civila i zarobljenika.

PITANJE: Možete li zamisliti socio-psihološko stanje tih naroda i socio-patologiju ponašanja grupa i pojedinaca?

OVOM PREZENTACIJOM OBUHVAĆENO JE 1147 ŽRTAVA KOJE SU NEKI PRIPADNICI A BiH UBILI.

OVO NISU KONAČNI PODACI O ŽRTVAMA NAD KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH POČINILI RATNI ZLOČIN.

ZA IZRADU OVE PREZENTACIJE KORIŠTENI SU SLJEDEĆI IZVORI:

– Knjiga: „RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH VOJNIH POSTROJBI NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE“, Izdanje: CPD – Sarajevo, 1997.;

– Knjiga: „ZLOČIN S PEČATOM – Genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994. godine“, Autor: IVICA MLIVONČIĆ, drugo prošireno i popravljeno izdanje, Mostar, 2001. godine;

– Knjiga: „VITEŠKA RATNA KRONIKA“, u izdanju: HKD „NAPREDAK“, Vitez, 2001. godine;

– Referat: „STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BiH U POSLJEDNJEM RATU“, Autor: odvjetnik mr.sc. M.ŠKOBIĆ;

– Knjiga: „ZA PRAVEDAN MIR – Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990. – 1994.“, Izdanje: Teološki institut Mostar, Priredio: Ante Luburić, Mostar, 1995. godine;

– Knjiga: „SREDNJA BOSNA: ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941.-50./1991.-95.“, Autor: Prof. mr.sc. Vjenceslav Topalović, Zagreb, 2001. godine; – Istražiteljski tim Slobodana Praljka.