Zorica Vuković: Kroz trnje do ruža

Korizma se primakla kraju. Slijedili smo Isusa u posljednjim danima njegova života na Zemlji, da bismo proslavili Uskrs, smisao postojanja naše vjere i našeg života.

Nekako, uoči korizme, pritisnula me kušnja koja se nametala kao zlo šaptanje, da život nema smisla. Nikada tako nisam razmišljala. Čak ni u trenutcima rata ili smrti voljenih.  Znala sam da prolazim izazov koji moram, uz Božju pomoć, svladati. Meditirajući o godinama života, koje su ostale iza mene, shvatih da je sve ispalo dobro. Gospodin pred nas postavlja zadatke, poput  trenera, koje moramo svladati na najbolji mogući način i da, poput svetog Pavla možemo uskliknuti: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.“  (2 Tim 4,7-8)

U takvim razmišljanjima usnuh san u kojem mi moj pokojni suprug pokazuje raskošni grm procvalih divljih ruža u kojima se odjednom nađem. Svud oko mene ruže… samo ruže, bez trna. I polako nestane zla misao, vrati se vjera i radost jer su mnogi naši mladi pošli na korizmene križne putove i tako posvjedočili svoju vjeru. Ali to nije objavljivano u mainstriem medijima. Umjesto toga i na njih juriša zlo u vidu ‘tolerantnog’ studenta radničke fronte o kome izvještavaju. Tolerantni student, kakvi su svi ‘frontovci’, urlao je na vjeronaučnom skupu više desetaka studenata u Studentskom domu Stjepan Radićna kojem je o svom križnom putu i susretu s Bogom svjedočio Dario Kordić.

„Prošlo je skoro 20 godina otkad sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke.’ Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao Gospodinu svoje da,“ svjedočio je Kordić. „Proveo sam skoro 9 godina u sobici, čekajući presudu, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svojeg suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale.“

No to ne mogu shvatiti oni koji Gospodina ne poznaju. Oni galame: „Raspni ga! Raspni…“

Stoga,  jeza podilazi te ‘napredne’ kada  World Values Survey Association, međunarodna neprofitna organizacija sa sjedištem u Stockholmu, koja djeluje od 1981., objavi rezultate svojih istraživanja provedenog u veljači i ožujku 2018. godine. Ispitano je 1 500 mladih u Hrvatskoj od 14 do 29 godina; 51 % ženskih i 49 % muških (nisu slijedili upute IK o spolu).

Mladi  podržavaju tradicionalne vrijednosti svojih obitelji i većina ih se dobro slaže sa svojim roditeljima, što je u suprotnosti s naljepnicom o zlostavljanju u obitelji. Svoju djecu odgajali bi tako kako se njih odgajalo. Mladi imaju povjerenja u brak i četiri petine njih zamišlja svoju budućnost u vlastitoj obiteljskoj zajednici. Najmanje vjeruju političkim vođama.

Ovakve njihove stavove, napali su svi  ‘napredni’ mediji, a jedne dnevne novine i njihov portal, (čije ime nije dostojno spomena) pod naslovom „Mladi Hrvati sve su konzervativniji, zemlja sve dalje od razvijene Europe“ opisuju: „Hrvatska ne napreduje u razvoju vrijednosti od tradicionalnih prema racionalno-sekularnima pa se posljednjih godina našla u društvu država poput Bahreina, Kirgistana i Libanona.“ Ovo tumačenje je laž, jer Studija ‘tradicionalne vrijednosti’ definira kao one koje ‘naglašavaju važnost religije, veze roditelja s djecom, poštovanje autoriteta i tradicionalne obiteljske vrijednosti’ i ne daje im nikakvu kvalifikaciju, a kamoli da Hrvatsku izdvaja iz ‘razvijenih europskih društava’. Naglašavanje tradicionalnih vrijednosti Studije, poraz je  pokušaja aktivističkog preodgoja katoličke većine u Hrvatskoj, jer  su tradicionalne vrijednosti doista vrijednosti, a ne negativnosti koje bi svim sredstvima trebalo suzbiti. To je jasno svima osim ‘narodnim frontama’, koji su, očito, doživjeli razočaranje.

I dok je onaj iz ‘fronte’, bio umnožen kao ‘studenti’ i bio objavljen i u novinama, na televizijama, portalima, dotle svi ti ‘napredni’ nisu objavili niti slovce o velikom broju mladih koji su sudjelovali na korizmenim križnim putovima diljem lijepe naše.

Pored križnog puta mladih, biskup Mrzljak već godinama predvodi križni put  u romskim naseljima Varaždinske biskupije u sklopu pastoralne brige za Rome. Ove godine to se zbilo u Kuršancu, selu u Župi svetog Nikole biskupa, Novo Selo.

Posebno je hodočašće iz Splita preko Solina, Kaštela i Trogira u svetište sv. Križa na Čiovu. To je svetište gotovo zaboravljeno. U njemu  su Isusove rane na raspelu prokrvarile na Veliku subotu 1600. godine.  Ove godine posvećeno je inicijativi ’40 dana za život’.

„Naše hodočašće je posebno jer hodamo kroz naselja i to po danu. Vjerujemo da smo tako živo svjedočanstvo živog Krista. Pjevamo, molimo, a hodočasničku kolonu predvodi drveno raspelo koje, barem na trenutak, ulazi u našu svakodnevnicu opterećenu brigama ovoga svijeta i poziva na obraćenje i molitvu. Ugledavši kolonu molitve, ljudi se zaustavljaju u hodu, vožnji, izlaze na svoje balkone, muškarci skidaju kape, radnici na trenutak zaustave svoje alate, te ih naša molitva, pjevanje i pogled na raspetog Krista potaknu da naprave znak križa,“ kazali su sudionici.

Najduži križni put, od 49 km, u trajanju od dva dana, organizirala je Požeška biskupija. Ove godine on je imao geslo ‘Učitelju gdje stanuješ?’

Pored molitava, na postajama križnog puta mlade su dočekivali mještani s kolačima i sokovima, ali i s ručkom i večerom. Nakon večere u Čačincima, mladi su prespavali u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša u Čačincima i u domaćinstvima.

Vrhunac slavlja križnog puta bila je sveta misa u Crkvi blaženog Ivana Merza u Slatini koju je predvodio biskup Antun Škvorčević uz mnogobrojne koncelebrante. Na misnom slavlju bogoslov Požeške biskupije Tomislav Varela, iz Župe sv. Barbare, Jakšić, primljen je među kandidate za đakonat i prezbiterat. U homiliji biskup je, parafrazirajući riječi Tina Ujevića kako je teško biti mlad, a biti star, i biti zdrav, a bolestan, ustvrdio kako ‘nije ostario onaj koji je u visokim životnim godinama, nego onaj čije se srce izgubilo na mračnim razinama života’. Poručio je mladima da, dok su mladi po godinama, ne propuste biti mladi i srcem, kroz povezanost s Isusom Kristom koji ih jedini, u njihovoj ranjenosti zlom, može pomiriti s Bogom. Biskup je izrazio radost što sudionici križnog puta, nakon dva dana napornog hoda, ne izgledaju umorno, nego vedro i radosno.

Kako se ja sjećam zajedničkih korizmenih molitava sv. krunice u mom malom selu, tako i ova naša mladost nikada neće zaboraviti duhovne i prijateljske blagoslove dobivene na ovim slavljima.

Osim križnih putova kroz prirodu, u svakoj crkvi su, tijekom tjedna,  2-3 puta molitelji slavili 14 postaja križnog puta.

Stoga je poljski novinar i publicist Grzegorz Górny, koji je početkom travnja boravio u Zagrebu, gdje je promovirana njegova knjiga o sv. Faustini i Božanskom Milosrđu, oduševljen vjerom Hrvata. U tekstu, koji je napisao nakon povratka u Poljsku, stoji: „U Zagrebu sam vidio proljeće Crkve. Vidio sam crkve pune mladih ljudi, rijeku vjernika koje idu na pričest i ispovijed. Bio sam na klanjanju pred Presvetim Sakramentom koja je ispunila baziliku u središtu grada. Razgovarao sam s mladim Hrvatima koji su se vratili iz emigracije u Švicarskoj jer su se, unatoč materijalnom blagostanju, osjećali kao da žive u duhovnoj pustoši…“

„…Katoličanstvo u Hrvatskoj ima bogato nasljeđe na koje se može osloniti. Hrvati su marijanski narod s jakim svetištima u Mariji Bistrici i Vepricu, euharitijskim svetištem u Ludbregu, tradicijom kršćanske hrabrosti sv. Nikole Tavelića, duhovnosti Leopolda Mandića, misaonosti Josipa Juraja Strossmayera i odlučnosti blaženog Alojzija Stepinca. To je bogato duhovno i intelektualno nasljeđe koje ima one koji ga nastavljaju.“

Bude se i hrvatski muškarci. Pod vodstvom fra Mate Bašića u Zadru i don Damira Stojića u Zagrebu su 6. travnja ’19. održane konferencije Exitus bratstva na kojima se govorilo o duhovnosti katoličkih muškaraca i pozivu muškarca u obitelji, Crkvi, svijetu…  Konferenciji je prisustvovao velik broj muškaraca što govori o zanimanju i potrebi ovih tema u Crkvi u današnjem vremenu krize muževnosti.

„Čuvaj i obrađuj vrt, Božja je uputa Adamu,“ rekao je studentski kapelan don Damir. „Vaša prisutnost je važna u vašoj obitelji. Danas imamo velik problem odsutnosti očeva. Djeca vas gledaju i promatraju, vi ste njihova slika Boga Oca.“

U Zadru se okupilo oko 70 muškaraca koje je pozdravio i biskup Želimir Puljić. Fra Mate je predstavio planove kao tri glavne teme djelovanja bratstva: dobrotvorna (karitativna), nabožna (duhovna), apostolska (evangelizacijska, društvena). Muškarci iz Exitus bratstva dva puta tjedno poste, intenzivnije mole i pohode misna slavlja, te promiču molitvu Anđeo Gospodnji.  „U obitelji treba vratiti molitvu Anđeo Gospodnji… Potrebno je osvijestiti značaj te molitve koja slavi navještaj rođenja našeg Spasitelja,“ rekao je fra Mate.

Unatoč napadima na Crkvu u Hrvatskoj, još uvijek možemo prakticirati našu vjeru za razliku od mnogobrojnih kršćana diljem svijeta koji to ne mogu i koji su zbog toga i u smrtnoj opasnosti kao oni u Siriji, Palestini, Kini, Africi, Pakistanu, Indiji…

Zato je važno da u ovom Velikom tjednu osvijestimo  da smo djeca Božja i da je On svoga Sina poslao da nas iskupi iz ljage grijeha i napada Zloga. Uistinu, ova je duhovna bitka teška i mi je u potpunosti ne razumijemo. Ali nas sv. Pavao uči: „…Braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.“ Gal. 4:21

„Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva!“ Gal. 5:1