Plenković uzvraća udarac Trumpu

Ono što nije uspjelo ni bivšim hrvatskim predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću, ni bivšoj ministrici Vanjskih poslova Vesni Pusić ni bivšem predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću pokušat će realizirati Marija Pejčinović Burić, ali ne kao ministrica Vanjskih poslova Republike Hrvatske nego kao glavna tajnica Vijeća Europe.

Riječ je, naravno, o palestinskom pitanju, tj. priznavanju Palestinske samouprave kao suverene države i to ne samo od strane Republike Hrvatske nego još nekih (ili svih?) članica Europske Unije i NATO-a. Taj proces upornog nametanja palestinskog pitanja europskoj savjesti ne prestaje još od Titinih vremena Pokreta nesvrstanih, a danas se odvija pod dirigentskom palicom okorjelog jugoslavena Budimira Lončara. Njemu je za ispomoć pridodan Stjepan Mesić i muslimansko-jugoslavenski International institute for Midle East and Balkan Studies (IFIMES) sa sjedištem u Ljubljani, a nije izostala ni svesrdna pomoć ruskih/sovjetskih rezidenata u Ministarstvu vanjskih poslova i u hrvatskoj Vladi.

Zanimljivo da ni hrvatska oporba nema ništa protiv da HDZ-ova ministrica zasjedne na jednu tako visoku poziciju u Europskoj Uniji, jer ipak je drugarica Pejčinović Burić 2013. – kad je radila kao savjetnica u tadašnjem Povjerenstvu Srbije za približavanje EU – dokazala za kim joj srce kuca i pokazala svoje političke korijene.

Uvijek je riječ o nekolicini dobro umreženih kominterninih umova pa je predsjednik Savjetodavnog odbora IFIMES-a Budimir Lončar, počasni predsjednik Stjepan Mesić, direktor Zijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf… sve otprije znani dragi ljudi rušitelji „američkog imperijalizma“ i podupiratelji sovjetsko-arapskog puta u revolucionarnu budućnost. Naravno, tu je i nezaobilazni palestinski kadar u Hrvatskoj, Vesna Pusić sa svojom antifom kao i rusko-arapski lobi „unison“ oko palastinskog pitanja – teritorija, glavnog grada i političkog statusa – i učinit će sve da što veći broj članica Eropske Unije prizna Palestinsku državu, tj. da se priznanjem Palestinske države oslabi geopolitička pozicija Izraela na Bliskom istoku i SAD-a u svijetu. Antiamerički lobi unutar Eropske Unije predvođen Angelom Merkel, Emanuelom Macronom i J. C. Junckerom odredio je Republiku Hrvatsku i Plenkovićevu Vladu za izvršitrelje tog političkog projekta. Marija Pejčinović Burić pričekat će u „zaleđu“, da se izrazim nogometnim terminom.

Zato nije čudno da je hrvatska ministrica vanjskih poslova preko Vesne Pusić intezivirala kontakte s Margot Wallstrom, bivšom ministricom vanjskih poslova Švedske koja je 2014. priznala Palestinsku državu. Politički mentor švedskog priznanja Palestine bio je Carl Bildt, prosrpski švedski političar, osoba koja je tražila intervenciju NATO-a protiv Hrvatske, diplomat i bivši švedski premijer. Uz prije spomenute institucije i političare upravo on sedla i priprema Mariju Pejčinović Burić za visoku poziciju u Vijeću Europe; njemu je povjerena zadaća da preko svojih veza dodatno izlobira da hrvatska ministrica Vanjskih poslova zasjedne na mjesto glavne tajnice Vijeća Europe i pripremi teren za EU priznavanje Palestine.

Dakle, Sjedinjenje Američke države i predsjednik Donald Trump bit će „kažnjeni“ zbog premještaja svog velepslanstva u Jeruzalem i zbog priznavanja Golanske visoravni za suvereni izraelski teritorij. Kako bi pokazao da misli ozbiljno, predsjednik vlade Andrej Plenković išao je korak dalje u konkretizaciji palestinskog priznavanja, pa je već „kaparirana“ zgrada budućeg veleposlanstva Palestine: to je zapuštena upravna zgrada Paromlina na Trnjanskoj cesti smještena neposredno iza Glavnog željezničkog kolodvora.

Zagrebački granonačelnik Milan Bandić elegantno je „omekšan“ prijedlogom počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu. Naime, zgrada se nalazi u dosta derutnom stanju pa je treba restaurirati s nekoliko milijuna kuna i dovesti u prvobitno stanje. Da se Vlada ne bi izložila pogledu javnosti i dodatnim troškovima, osmišljen je plan da sve snosi Grad. Titula počasnog doktora trebala je biti dostatna plaća gradonačelniku Milanu Bandiću za obnovu i privođenju funkciji zgrade budućeg palestinskog veleposlanstva.

Je li moguće da diplomat od kalibra poput Andreja Plenkovića ne uočava kako su završili svi koji su koketirali sa sovjetima i/ili podržavali palestinski terorizam; možda je birokratski mladomisnik doista siguran u obećani pričuvni položaj u Europskoj komisiji, kad stvari jednom izmaknu kontroli? Zar poučak s Gerhardom Schrederom, njemačkim političarom i kancelarom, danas ruskim potrčkom; primjer sa Silvijom Berlusconijem, talijanskim političarem i premijerom, danas bez beznačajnim političarom; naravoučenje s Tayyipom Erdoganom, sultanom od papira koji svaku noć spava na drugoj, nepoznatoj adresi i pedagogija s Angelom Merkel, veikom njemačkom kancelarkom dok su joj SAD držale političku odstupnicu, danas beznačajnom političarkom – nije dovoljan i zar je teško izračunati koliko je sve spomenute koštao odmak i prkošenje Sjdinjenim Američkim Državama?

A sad se preko Marije Pejčinović Burić, njezinom kandidaturom za glavnu tajnicu Vijeća Europe, pokušava članice EU privoliti na priznanje Palestinske države i Europsku Uniju prevarantski ukrcati na vlak Pokreta nesvrstanih koji sjevernim tokom I. i II. ide put Moskve!

Za Andreja Plenkovića „sms afera“ je velika politička igra koju će uspješno privesti kraju, s „Agrokorom“ i „Uljanikom“ je ostao na „ti“ i osjeća se sigurnim, „žena u crvenom“ je tek usputna sramota i uskoro će ju pustiti nizvodno, oporbe u Hrvatskom saboru ne postoji, velika koalicija sa SDP-om jedva je uočljiva i predsjednik Vlade osjeća se jakim i sigurnim. Međutim plinovodi, sjeverni i južni tokovi, Baltik i Crno more, plin pronađen u podmorju Sredozemlja na Bliskom istoku, LNG terminali i planetarna energetska geopolitika za diplomatskog činovnika ostaju trajna nepoznanica i razina koju ne uspijeva dohvatiti. Tu mu ni tata ni briselski štipoguz ne mogu pomoći.

Damir Nuić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo