Njemačka nagrada za izdaju Hrvata

Predsjedniku Hrvatske vlade Andreju Plenkoviću dodijeljena je u Essenu nagrada u kategoriji “Europa” za – sada čujte ovo: za promicanje iskrenosti, otvorenosti, tolerancije i odgovornosti. Za sve ono što Plenković nije, jer je neiskren, zatvoren, netolerantan i neodgovoran. Nakon što je Plenkoviću nagradu dodijelio predsjednik vlade Sjeverne Rajne-Vestfalije, Armin Laschet, okupljenima obratio se biranim riječima slavodobitnik iz Hrvatske.

Plenković je nakon kurtoaznog uvoda rekao ovo: »Moja zemlja, Hrvatska, težila je ulasku u Europsku uniju još od proglašenja neovisnosti 1991. (iz hrvatskoga jezika izbačena je riječ “nezavisnost”, op. au.) Ostvarenje tog cilja bilo je, nažalost, mnogo teže nego za druge nacije srednje Europe. Agresija na Hrvatsku jasno nam je pokazala neprocjenjivu vrijednost najdužeg razdoblja mira u povijesti. Taj je mir našem kontinentu donio europski projekt«. Spomenuo je »agresija na Hrvatsku«, a nije rekao srbočetničku, srbocrnogorsku ili srbojugokomunističku. Nije spomenuo da su na Hrvatsku agresiju izvršile Srbija, Crna Gora, JNA i pobunjeni hrvatski Srbi. Nije! Lagao je kako se ne bi zamjerio agresorskoj Srbiji. I kako bi podilazio pokvarenoj Europi. Toj istoj koja ga nagrađuje.

U nastavku svoga dodvorničkog govora Plenković je rekao: »Trebalo je proći gotovo četvrt stoljeća da bi se Hrvatska oporavila od rata, obnovila, preobrazila, razvila, i naposljetku 2009. postala članica NATO-a i 2013. Europske unije«. Opet nije rekao kojega rata…! I onda, nakon ovih laži i podvala u svome je govoru predsjednik HDZ-a počeo s frazama: »Ovu nagradu stoga vidim i kao priznanje mojim sugrađanima u izgradnji europske Hrvatske. Danas Hrvatska želi biti dio najuže jezgre Europske unije i uključiti se u Schengen i europodručje…« (nema Hrvata, Hrvati su kod njega “sugrađani”,op. au.) Nabrajao je »najveće izazove« i među njih utrpao migracije, jačanje populizma, nove sigurnosne ugroze, terorizam…, kako bi pokušao poentirati i dodatno se dodvoriti vladarima EU-a kroz tvrdnju kako sve te »izazove« može riješiti samo ova današnja licemjerna i pokvarena Unija. A svi znamo kako ne može! Za razliku od toga – kako Plenković kaže – da je to »osnovni smisao postojanja Europske unije« – da riješava te probleme – ona upravo radi suprotno i namjerno stvara i izaziva probleme na štetu preostalih normalnih Europljana. Plenkovićeva izjava da je »Europska unija povijesno daleko najuspješnija međudržavna suradnja u suočavanju s globalnim izazovima« je najobičnija laž. EU više ne može riješiti niti jedan gorući problem, jer ne će. Ne želi! U nastavku zahvaljivanja na nagradi u Essenu hrvatski predsjednik Vlade rekao je da »zajedno gradimo Europu po mjeri svih naših naroda«, što je neistina. U Europi vlada Njemačka, donekle Francuska, a ostali su sateliti i oni nad kojima se vlada. »Europa je zajednica ravnopravnih i solidarnih naroda«, ističe Plenković. Lijepo zvuči, ali nije tako. »Europa je zajednica prosperitetnih i sigurnih zemalja. Europa treba ostati zajednica vrijednosti i pravne države. I Europa je globalni uzor po svom razvoju i solidarnosti. Europa sve to treba ostati«, dodaje Plenković, ali nije tako. Sve je suprotno.

• Kako se približava sredina svibnja i skora komemoracija na Bleiburgu za nevine žrtve, koje je pobila jugopartizanska i jugokomunistička soldateska bez suđenja, sve se više govori o zabrani hrvatskim biskupima da vode Svetu misu. Tu ne treba puno pametovati. Austrijanci su tu najmanje čisti. Nacističkoj Njemačkoj dali su Führera Adolfa Hitlera i svi su 12. ožujka 1938. tijekom “anschlussa” bili za nacizam. Mogu oni sada pametovati i napadati Hrvate, ali nikako ne mogu oprati svoju nečistu savjest. Pa ni zabranama

• »Kaptol bi trebao shvatiti, i to javno narodu reći te se tako i ponašati, da se poslije pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. odnos Vatikana prema Hrvatskoj bitno promijenio. Motivi te promjene nisu vjerski, nego politički, i treba ih tražiti u svjetonazorima argentinskog biskupa talijanskog podrijetla Bergoglija«, piše Milan Ivkošić, kolumnist Večernjega lista (https://m.vecernji.hr/premium/kaptol-narodu-treba-reci-papa-franjo-promijenio-je-odnos-vatikana-prema-hrvatskoj-nagore-1307101) sa čime se u cijelosti slažem. U nastavku Ivkošić jako dobro zaključuje da se je ta zlokobna protuhrvatska i protukatolička, odnosno protukršćanska misao, začela iz razloga da se sotonizira Bleiburg upravo tamo gdje se začela i nakana da se osnuje katoličko-pravoslavno povjerenstvo za utvrđivanje istine o ulozi kardinala Stepinca. »Sotoniziranje skupa i mise u Bleiburgu ravno je prihvaćanju mjerodavnosti sudova o Stepincu Srpske pravoslavne crkve koja je, na zgražanje i dijela javnosti u Beogradu i Podgorici, proglasila svetim četničke koljače Milorada Vukojičića Macu i Slobodana Šiljaka«, one koji su »u Drugom svjetskom ratu ubili i majku poznatog srpskog glumca Miše Janketića, o čemu svjedoči i sam glumac«, dodaje Ivkošić, koji na kraju traži od Kaptola – bez obzira što to konkretno značilo – da napokon prizna da nam sve ono loše što dolazi iz Vatikana dolazi iz razloga što nam je aktualni argentinski Papa talijanskoga podrijetla najobičniji marksist i ljevičar najgore vrste, koji sve radi kako kako progonio Hrvatsku i Hrvate i krivotvorio njihovu, tj. našu povijest. I zato nije nikakva novost što su tamo neki austrijski, odnosno tamošnji koruški crkveni velikodostojnici zabranili misu u Koruškoj – prvi puta nakon kobne 1945. godine – to je samo očita potvrda i na tragu svega onoga što nam se u Hrvatskoj događa od godine 2000. Naime, zabraniti misu za nedužne hrvatske civile i bez suđenja smaknute vojnike u Bleiburgu i na križnim putovima mogu samo sljedbenici pape Franje i potomci nacističkih Austrijanaca koji su svi, bez iznimke, bili početkom 1938. za Adolfa Hitlera i nacističku ideologiju Trećega Reicha, koja je od 1933. do 1945. godine nesmiljeno ubijala milijune nevinih neNijemaca.

ANSCHLUSS – 12. III. 1938. –

Svi Austrijanci dočekali su svoga Austrijanca Adolfa Hitlera

• Prosvjed pod nazivom »Spasi me« vodi sarajevska glumica Jelena Veljača. Na prosvjed je stigao i predsjednik Vlade Andrej Plenković, jer i on želi ukazati na »solidarnost sa žrtvama nasilja u obitelji«. Procijenio je da će mu koristiti pozdraviti ovu građansku inicijativu. Politički koretno. Nu, Plenković je Veljačinu inicijativu iskoristio za davanje političkih fraza o »groznom fenomenu nasilja nad ženama, djecom i u obitelji«… Jezikoslovci bi trebali nešto reći na ovu, po meni, groznu konstrukciju. Plenković je došao kod spomenika kralja Tomislava da bi svima nama dodatno zamazao oči za njega, a i za sve nas normalne, oko nezavršene priče glede diktatorskim metodama nametnute nam Istanbulske konvencije i nekakve joj slične Marakeške deklaracije. Zato je Plenković rekao »da je taj fenomen koji se događa svaki dan, mnogim ženama i djeci pravi istinski problem tkiva našeg društva«, što nije istina. Istinski problem našega društva, onaj problem koji razara njegovo tkivo, je on, Plenković, koji se sluganski ponaša prema gospodarima bez duše u Bruxellesu i Berlinu, a diktatorski i bezobzirno prema Hrvatima u Hrvatskoj. I tu je problem toga, kako on kaže, “fenomena”. I ovaj je događaj Plenković zlorabio te izvršio pritisak na naše ionako zavisno sudstvo. Sudstvo koje samo sluša one koji su na vlasti. Pritom je rekao da je uoči dolaska na prosvjed razgovarao »sa svim relevantnim ministrima« te je najavio da će ministar pravosuđa predložiti »izmjene određenih članaka Kaznenog zakona kako bi se pooštrile kazne«, a Ministarstvo unutarnjih poslova i hrvatska policija će djela obiteljskog nasilja kvalificirati kao kaznena, umjesto prekršajna, uvijek kada za to postoji mogućnost. Nema se Plenković tu što miješati. Ovim svojim izjavama, ovim prijetnjama, on potvrđuje svoje diktatorsko vladanje. Političari ne smiju nikada, a posebno u javnosti, vršiti pritisak na sudstvo i prijetiti svojim podanicima – pa i onima koji vrše bilo koje nasilje – da će on, Plenković, pooštriti zakone. Vratimo se organizatorici prosvjeda Jeleni Veljači. Što ona zna o obitelji, jer nema muža, a ima dijete. Obitelj čine muž, žena i djeca. Ona nije mjerodavna i iz razloga što odlazi u Srbiju i tamo govori loše o Hrvatskoj koja ju je primila kao što otvorenih ruku i srca prima svakoga čovjeka iz svijeta.

• »Trebamo imati jednu komemoraciju u Jasenovcu«, galami Andrej Plenković. Srećom ne će biti tako. I dalje će bogati manjinci i lažni antifašisti odlaziti kako im se prohtije i javno lagati o jasenovačkom logoru i žrtvama koje su zaslužile molitvu, tišinu, a nikako ne političke govore koji dodatno razaraju preostalo zdravo hrvatsko tkivo. Zašto kažem da srećom ne će biti jedne službene komemoracije u Jasenovcu? Zato što je ne će biti, a kada bi i bila samo jedna komemoracija, tada bi bila komemoracija na kojoj bi se službeno lagalo. Ovako nitko ozbiljno ne shvaća lamatanja i pretvaranja Milorada Pupovca, Veljka Kajtazija i tamo nekakvih “antifašista”, kojima nije cilj odavanje počasti jasenovačkim žrtvama, nego širenje laži o napuhanim jasenovačkim žrtvama. Jedina svijetla točka, koja se tiče odavanja počasti jasenovačkim žrtvama, je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja ne želi sudjelovati u ovome višegodišnjem cirkusu te odlazi sama pomoliti se za žrtve. Bravo Predsjednice!

• Ovako zbori Zeničanin Ladislav Tomičić: »Hrvatski biskupi ne vide da se misa u Bleiburgu instrumentalizira, niti pristaju na poruku da bi njezino održavanje moglo biti povod da se Katoličkoj crkvi predbaci selektivno tumačenje i doživljaj povijesti. Hrvatski biskupi sve ove godine očigledno nisu vidjeli niti crne zastave na Bleiburgu, cijele obitelji s djecom odjevene u ustaške uniforme, nisu čuli guslara koji tamo tradicionalno gusla o NDH i junaštvu ustaša, koje je samo nesretan kraj Drugoga svjetskog rata spriječio da Hrvatskoj donesu prosperitet i blagostanje« (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Ladovina-Ladislava-Tomicica/LADISLAV-TOMICIC-Rjesenje-za-Bleiburg-je-na-Sutjesci-Neretvi-i-Kozari). Taj i takvi Zeničanin na “privremenom radu u Zagrebu”, kao i njegovi zemljaci Jelena Veljača, Oliver Frljić, Miljenko Jergović, Emir Hadžihafizbegović, Faris Nanić…, zlorabe činjenicu da su u Hrvatskoj prihvaćeni i spašeni od srpskoga zuluma.

• Prosvjedi u Srbiji nimalo me ne zanimaju. Pratim ih kao i druge političke događaje u susjedstvu. Oni u Hrvatskoj zanimaju uglavnom one koji pate što više nema Jugoslavije. Od rušenja četnika Aleksandra Vučića mene više interesira što vozi naša ministrica Gabrijela Žalac, a ona ovih dana vozi najnoviji skupocjeni mercedes. To što kaže da nije njezin, još jedna je potvrda onih laži kada je prije neki dan bez vozačke dozvole u mirnoj vinkovačkoj ulici, ničim izazvana, teško ozlijedila desetogodišnju djevojčicu.

• Na tragu brojnih izdajnika u Hrvatskoj pojavio se i Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, koji je izjavio da su “hrvatski obavještajci” bili uključeni u tajnu operaciju čiji je cilj bio pokazati da u BiH djeluju naoružane skupine radikalnih islamista-selefista. Kako pulen Radovana Karadžića ne zna kako se preziva hrvatska predsjednica, ne možemo mu ništa drugo povjerovati.

• Australac Brenton Harrison Tarrant (28), krajem 2016. i početkom 2017. boravio i u Hrvatskoj. Radi se o napadaču na džamije u novozelandskom Christchurchu.

Marijan Majstorović

hrvatski-fokus.hr/https://www.hrvatski-fokus.hr/Hrvatsko nebo