POMOZI SIROTU ….: Formiranje postrojbi tzv. Armije BiH na teritoriju Republike Hrvatske

17.
FORMIRANJE POSTROJBI
ARMIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
NA TERITORIJU
REPUBLIKE HRVATSKE

ČINJENICE

Koncept odgovora HVO-a na odluku od 09. travnja 1992.

Predsjedništvo i vlada Republike Bosne i Hercegovine donijeli su «Odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine» (9. 04.1992. godine) sa ciljem da se sve naoružane skupine u BiH stave pod jedinstvenu komandu nadležnih republičkih organa, odnosno Štaba TO Republike BiH. HVO u načelu suglasan je sa ovom odlukom, ali inzistira na poštivanju međunarodnih i unutarnjih okolnosti glede njezine realizacije.

Na unutarnjem planu HVO je oblik samoorganizacije hrvatskog i muslimanskog pučanstva na teritoriji Hrvatske zajednice općina Herceg-Bosna; kao oblik obrane od agresije i genocida što ga sprovode četničke formacije potpomognute tzv. JNA nad Hrvatima i Muslimanima.

HVO je organizirana kao jedini mogući odgovor na teror, pokolje, protjerivanje (preko 130.000 ljudi), spaljena i uništena sela (Ravno, Zlosela, Kupres); HVO brani Hrvate, Muslimane i sve ostale građane na teritoriji Hrvatske zajednice općina Herceg-Bosne.

HVO zalaže se za miran suživot svih stanovnika na tom području i nije poduzimala nikakve ofanzivne i osvajačke akcije. Štitila je cjelokupno stanovništvo HZOHB bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, o čemu svjedoči i činjenica da se s tog područja nitko nije iseljavao pod prinudom.

Cjelokupnom svojom aktivnošću HVO dokazuje da je za samostalnu i suverenu BiH državu triju suverenih naroda.

Europska zajednica te niz drugih zemalja priznali su Republiku BiH kao samostalnu državu triju suverenih naroda. Što više, na Konferenciji u Bruxellesu dogovoreno je da suvereni narodi BiH, imaju svoje Vlade i vlastite obrambene snage.

Imajući u vidu uzroke koje su doveli do nastanka HVO, te poštujući međunarodne dogovore o ustrojstvu BiH sasvim je neprihvatljivo ukidanje HVO i njegovo potpuno utapanje u TO; To je u suprotnosti interesima i hrvatskog naroda i dogovora o BiH kao državi triju suverenih naroda.

Iz svega ovoga slijedi da su formacije HVO legitimni oblik teritorijalne obrane Hrvatske zajednice općina Herceg-Bosne, te jedino takve formacije pod zapovjedništvom Glavnog stožera HVO, mogu ući u sastav obrambenih snaga suverene Bosne i Hercegovine. Na tim načelima predlažemo dalje dogovore na konsolidaciji i organizaciji obrane zajedničke nam države Bosne i Hercegovine.

KRIZNI ŠTAB ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Strogo povjerljivo

Split,Tolstojeva 28
Broj:02-290/92
Split,18.10.1992.

I Z V J E Š Ć E

O radu Kriznog štaba za Bosnu i Hercegovinu – Split od 6.4. do 18.10.1992.godine

Krizni štab za Bosnu i Hercegovinu – Split osnovan je u okviru Stranke demokratske akcije Hrvatske,Ogranak Split,6.4.1992.godine, na dan početka neprijateljske agresije na Bosnu i Hercegovinu.Od 29.9.1992.godine, odlukom Glavnog odbora Kriznog štaba za BiH – Split, Krizni štab djeluje odvojeno od SDA,tj.od Ogranka SDA Split zbog protustatutarno
održane skupštine kojoj je prisustvovalo svega 6% članova Ogranka SDA Split.

Odmah nakon osnovanja Krizni štab za BiH – Split razvio je veoma dinamičnu aktivnost u sljedećim segmentima:mobilizacija dobrovoljaca, Muslimana i Hrvata rodjenih u Bosni i Hercegovini,njihova evidencija, opremanje i slanje na bojišta diljem Republike Bosne i Hercegovine; prikupljanje humanitarne,tehničko-materijalne i drugih vrsta pomoći za Bosnu i Hercegovinu;organiziranje rezervnog sustava veza okrenutog prema BiH i uspostavljanje osnova za logističku podršku pojedinim općinama u BiH i koordinacija te podrške iz zone Splita;koordinacija medicinske i humanitarne pomoći;animiranje svjetske javnosti za pružanje pomoći BiH;razbijanje informativne blokade Republike Bosne i Hercegovine i pokretanje ratnog informativnog glasa «Republika BiH»; osnivanje MDD «Merhamet» i suradnja sa svim domaćim i svjetskim humanitarnim organizacijama;suradnja sa IVZ na vjersko-odgojnom planu;suradnja putem Ogranka SDA Split sa društveno-političkim organizacijama i strankama Republike Hrvatske;suradnja sa vojnim i civilnim vlastima grada Splita i Republike Hrvatske;prihvat i zbrinjavanje izbjeglica u suradnji sa Regionalnim uredom za socijalnu skrb i prihvat prognanika i izbjeglica;suradnja sa stranim sredstvima priopćavanja,te sa sredstvima priopćavanja Republike Hrvatske.

1.

Vojna pitanja – obrana Republike Bosne i Hercegovine

Od osnivanja Kriznog štaba za BiH – Split odmah se prišlo organiziranju sazivanja i prihvata dobrovoljaca,Muslimana i Hrvata rodjenih u BiH, uz pomoć svih mas-medija (Radio Split,TV-Marijan,»Slobodna Dalmacija» i dr), pri čemu je značajnu pomoć dala VI operativna zona Split.Ustrojena je precizna dokumentacija i spiskovi dobrovoljaca.Napravljen je plan i program Kriznog vojnog štaba koji su odobrile vojne i civilne vlasti grada Splita i Republike Hrvatske.Stvorena je tijesna suradnja koja se manifestira sve do danas.

Do 18.travnja 1992.godine bila je formirana Prva splitska samostalna satnija kao prva vojna formacija za pomoć Oružanim snagama BiH,koja je istog dana upućena u područja Livna i Tomislavgrada sastava od 81 dobrovoljca i 8 časnika.Prebacivanje je izvršeno u tri faze.U njenom formiranju i kompletiranju oružjem,streljivom,vojnom odjećom i dnevnim obrocima hrane izravno nam je pomogla VI operativna zona Split.

U okviru rada KVŠ stvorena je logistika koju je vodio gospodin Muhamed Muharemović,te ljekarska komisija koju je vodio gospodin dr Džemal Hozo a kasnije dr Omer Stupac.

Po odlasku Prve splitske satnije svi prijavljeni dobrovoljci,a kasnije i obveznici,bili su upisani i registrirani u valjane spiskove i po osobnoj želji svakog dobrovoljca bili upućeni u sljedeće postrojbe:OS BiH i OS Republike Hrvatske:

– OS BiH,Kamp za prihvat doborovoljaca Visoko – 142 dobrovoljca;

– OS BiH,Livno – Tomislavgrad – 89 dobrovoljaca;

– HV,Raketna baza Žrnovnica – 12 dobrovoljaca;

– OS BiH,Sjeverna Bosna,Zagreb – kasarna Borongaj – 34 dobrovoljca (svi iz GP «Ivan Lučić – Lavčević»– Split);

– OS BiH,Prvi bosanskohercegovački korpus «Kralj Tomislav» – Baško Polje – 157 dobrovoljaca;

– OS BiH,Prvi mostarski samostalni bataljon – 118 dobrovoljaca;

– HVO Grude – 22 dobrovoljca;

– HV – 126.brigada Sinj – 12 dobrovoljaca;

– OS BiH,Tešanj,Čapljina i Stolac – 56 dobrovoljaca;

– OS BiH,Tuzla – 31 dobrovoljac;

– Ostali gradovi i mjesta u BiH – Bugojno,Jajce,Zenica,Doboj,Zavidovići i Bihać – preko 70 dobrovoljaca i vojnih obveznika;

– HRM – Sjeverna Bosna – Bihać i Cazin – 120 dobrovoljaca (uz pomoć časnika Adema Hamzića):

Ukupno je registrirano i upućeno na ratišta u postrojbe u BiH 862 dobrovoljca. (Do kraja 1992.god. upućeno i registrirano preko 2.000 dobrovoljaca OS BiH i …)

Putem ovog KŠ odvijalo se prebacivanje dobrovoljaca registriranih i mobiliziranih u Puli,Rijeci,Varaždinu i Zadru.U pitanju je bio značajan broj branitelja.

Medju dobrovoljcima upućenih putem KVŠ Split bilo je žena i stranih državljana iz Alžira,Francuske i Turske koji su upućeni u kamp za prihvat dobrovoljaca OS BiH.

Uspješno je ostvarena suradnja sa poduzećima iz Splita čiji su radnici postali dobrovoljci u OS BiH i OS RH.To su sljedeća poduzeća:GP «Ivan Lučić-Lavčević», Brodogradilište, Konstruktor,Vijadukt Zagreb,Hidroelektrana «Djale».Svi dobrovoljci,njihovi radnici, ostali su na platnom popisu a plate su uz naše potvrde primale njihove obitelji. Neke su obitelji
prihvatili i smjestili o svom trošku i obezbijedili im zdravstvenu i socijalnu skrb.

Suradnja s vojnim i civilnim organima Splita i RH je svakodnevna i obostrano korisna. Ostvareno je nekoliko zajedničkih akcija u pozivanju i prevozu vojnih obveznika koji su napustili BiH ili su se zatekli u RH.

***
Predsjednik Kriznog štaba za BiH Split

Alija Džafo

Dostavljeno:

– Vlada Republike BiH

– Hasan Efendić,vojni ataše

– Ured Republike BiH u Hrvatskoj

– Arhiva

Prijevod transkripta svjedočenja Miroslava Crnkovića u predmetu IT-04-74

Sudac Antonetti: Svjedoče, prije nego krenemo na Posavinu, to što nam govorite je vrlo interesantno. Vi ste jedan od rijetkih svjedoka koji je dobrovoljac i koji sada priča priču. Znači, otišli ste u Mostar s 9 drugih momaka koje ste odabrali. Bilježim da tamo ima 5 Hrvata, 3 Srba i 2 Muslimana. Ali vi idete u Mostar, ali molim da nam kažete što ćete
tamo braniti? Mostar je u R BiH, nije u Hrvatskoj. Zašto vi tamo idete? Molim da nam kažete što vas je motiviralo da idete tamo? Je li general Praljak koji je rekao da vas treba i biste li vi skočili s mosta zbog njega ili ste zaista išli tamo da nešto branite? Ako je potonje, molim da nam točno kažete što biste tamo branili?

O: Nisam imao razloga da idem niti da išta branim. Nitko mi nije rekao da idem i da tamo vodim rat. Rečeno mi je da tamo pokušam i ustanovim jedinice da obučim njihove zapovjednike i to je bilo sve. Nismo bili angažirani u nikakvim vojnim operacijama tamo dolje.

Sudac Antonetti: U redu, pošteno. Je li to bila strana država ili je to bila napomena koju jednostavno niste uzeli u obzir, koja nije bila uzeta u obzir u tom trenutku?

O: Ne znam što mislite. U HV-u je također bilo momaka iz BiH i u tom trenutku svi smo mislili da se borimo protiv istog neprijatelja, JNA. Da se jednostavno izrazim, tek nakon sukoba Hrvata s Muslimanima su počela biti postavljana pitanja. Ali u tom trenutku nitko nije razmišljao na taj način. Jednostavno smo otišli da pomognemo ljudima tamo dolje da spriječimo da se njima dogodi ono što se dogodilo nama i da im pomognemo da se pripreme. Mi smo samo htjeli prenijeti naša iskustva, znanje i da primjenimo naše iskustvo kako bi spriječili da se njima dogode stvari jer su se već dogodile nama i nismo htjeli da se ponavljaju.

Sudac Antonetti: Kažete nam da je prema vašem mišljenju neprijatelj bila JNA i o ničem drugom niste zapravo razmišljali i to je razlog zašto ste otišli u Mostar?

O: Naravno. Tako su i dva momka Muslimana išla sa mnom kako bi pomogli svojim prijateljima da se brane od JNA i to je bio jedini motiv koji smo imali.

Sudac Antonetti: Kad vas je general Praljak pitao da dodjete, je li rekao: «JNA je oko Mostara, u opasnosti je, moramo otići tamo» ili je li rekao «Moramo otići u Mostar jer su Hrvati u Mostaru koji bi mogli biti u opasnosti?». Što je točno rekao?

O: Gdin Praljak mi je poslao poruku kojom je molio da dodjemo i da pomognemo ljudima da se organiziraju. Niti je spominjao Hrvate niti Muslimane. Bilo je vrlo jasno tko je koga napadao. Nije mi trebao rećai da JNA bila dolje i da su se spremali da napadnu Mostar. Znali smo to, nije nam on trebao reći.

Sudac Antonetti: Ali mislim da sam razumio da kad ste došli dolje da ste izvršili svoju misiju ali ste vidjeli da su Muslimani jedva surađivali a trebali su raditi s vama rukom u ruci kako bi došli do zajedničkog cilja. Znači, to ste našli – percipirali ste Muslimane kao da se pomalo opiru što se tiče zajedničke obrane; je li to to?

O: Ja sam vojnik. Nisam političar. Ne želim ulaziti u razloge zašto su odbijali da surađuju. Došao sam dolje i pokušavao im objasniti kako ustanoviti linije. Odbijali su slušati. Vratio sam, podnio izvješće generalu i on je rekao, u redu, ne moraš više ići dolje.

Sudac Antonetti: Izabrali ste dva Muslimana ja bih volio znati jeste li to raspravili s njima kako bi saznali zašto Muslimani nisu htjeli surađivati? Jeste li ih pitali? Jeste li pitali ta dva Muslimana koje ste izabrali koje je bilo njihovo mišljenje?

O: Ništa ih nisam pitao.

Sudac Antonetti: U to vrijeme, jeste li pokušali i razumijevali njihove motive i je li to zaista bilo van okvira onoga što ste trebali činiti?

O: Nisam osjećao da bih na ikoji način mogao utjecati na njih, stoga više o tome nisam razmišljao.

Nika Pinter: Znamo da ste išli u Posavinu. Kada je to bilo i pod kojim okolnostima? Također me zanima vremensko razdoblje vašeg odlaska?

O: Otišli smo 3. 7. 1992. U tom trenutku tako je to funkcioniralo u vojsci. Momci, u autobuse! Vodimo vas na teren! Nikad to nije bilo najavljeno dandva ranije. A onda u drugom selu, rekli su nam da ćemo ići u Slavoniju ili preciznije, u Slavonski Brod.
Tamo smo stigli, gdin Praljak nas je čako i rekao mi da uđem u autobus i rekao momcima da je njihov izbor hoće li prijeći ili neće. Ja sam tako učinio. 50% vojnika je prešlo a drugih 50% nije.

P: Znate li je li tih 50% koji nisu prešli jesu li bili podvrgnuti nekom stegovnom postupku, jesu li zbog toga bili kažnjeni?

O: Ne, nitko nije bio kažnjen. Ljudi su nastavili raditi. Neki od njih su radili do dana današnjeg, neki su umirovljeni, neki su bili ubijeni. U svakom slučaju nitko nije bio kažnjen zbog toga. Nitko nije imao nikakvih problema. Dat im je izbor, prijeći ili ne.

P: Zašto su prešli, recite, molim.

O: Tadašnji zapovjednik satnije nam je rekao a mi smo očito vidjeli da je Sl. Brod razoren. Projektili su padali po nama kako smo se približavali i rekao nam je da po vojnom pravu/zakonu možemo otići 30 km u dubinu neprijateljskog teritorija ako netko gađa naše gradove s tog teritorija, to je bio razlog, činjenica da se gađaju hrvatski teritoriji iz tog
područja. Drugi je razlog bio što je general bio tamo, naravno.

P: Upravo ste rekli da je general bio tamo; da?

O: Da.

P: Kad ste stigli u Posavinu, jeste li se sreli s generalom? Možete li nam objasniti tu situaciju? Jeste li osobno išli na prvu crtu? Jesu li vam pokazali gdje ići? Jeste li već znali gdje je bila prva crta? Kako se to dogodilo?

O: Naravno da sam znao gdje je prva crta. Otišli smo tamo tijekom noći, došli smo u noći i general nas je osobno vodio oko prve crte i pokazao nam što smo mogli vidjeti u mraku.

P: Kako je to izgledalo, kad ste gledali na prvu crtu? Sjećate li se još, ako ne, nije važno?

Sudac Prandler: Ispričavam se. Nije baš najjasnije kad ste pitali o odlasku u Sl. Brod i kad vam je svjedok odgovorio. Vjerujem da je pitanje bilo da su možda prešli na srpski teritorij, a ne u Sl. Brod, ali na srpski teritorij… citiram «Projektili su padali po nama kako smo se približavali i rekao nam je da po vojnom pravu/zakonu možemo otići 30 km u dubinu neprijateljskog teritorija ako netko gađa naše gradove s tog teritorija, to je bio razlog, činjenica da se gađaju hrvatski teritoriji iz tog područja.» Moje pitanje je; koje je to područje bilo? Kako sam razumio, bila je to akcija protiv Srba ili JNA sa srpskog teritorija, ali možda griješim.

P: Molim da svjedok odgovori.

O: Ne, ne, na točki gdje smo prešli, to je bila hrvatska Posavina, hrvatska sela, hrvatsko stanovništvo.

P: U kojoj je državi Posavina?

O: U Hrvatskoj.

Sudac Prandler: Da da, govorim da je Sunja hrvatski teritorij a onda ste prešli kroz Posavinu, to je Bosna, teritorij BiH. To bih želio da objasnite.

P: Je li to dio srpskog teritorija ili je to teritorij BiH?

O: To nije srpski teritorij. To je teritorij BiH.

P: Tko je živio na tom teritoriju?

O: Većina su bili Hrvati i Muslimani.

Sažetak dijela svjedočenja Miroslava Crnkovića u predmetu IT-04-74

… Svjedok je izašao pozdraviti se s njim. Povukao ga je Praljak na stranu i rekao: «Crni, uđi u bus i reci dečkima tko želi neka ide, tko ne želi, vrati u bus, vraća se nazad.» Svjedok je ušao, i tim riječima rekao: «Dečki, treba ići prijeko.» Kad braniš jedan grad, tri, četiri čak možeš 30 kilometara ideš u dubinu… Znači ako se granatira, kao što se granatira
Slavonski Brod, danonoćno djeca su ginula, ono ljudi, civili nedužni – ti trebaš ići prijeko u Bosanski Brod. Uzmimo 50% se vratilo. Išli su dragovoljno. Svi su išli dragovoljno. Tamo je već bilo naše vojske. Prešli su. Savu, zapovjedništvo je bilo u jednoj školi. U Bosanskom Brodu.

Praljak je sa svjedokom išao da mu pokaže liniju. Pješice su išli po autoputu; cijelu noć su bili na cesti. To nije bila linija, to je bilo previše rupa između. Tu je bio pravi rat, bilo je mrtvih i pucanja. Vidiš ih na 20 metara. Sunja – mi smo se poslije smijali kad smo rekli da smo bili u Sunji u ratu.

Stanje, što se tiče vojske, bilo je isto kao i u Mostaru: domaći – slabo. Bile su neke muslimanske postrojbe dolje, bila je jedna muslimanska tamo, domaća. Ja mislim da su tamo od Koliba bili. Ja mislim da je to skroz muslimansko. To ti je ono, spaljena zemlja.
Tamo nemaš ništa. Mi smo bili u jednom selu, Žeravac se zove. Ima 30-40 kuća. Ni jedna kuća nije cijela bila, ni jedna, apsolutno ni jedna. Sve je bilo spaljeno. Mi nismo imali gdje spavati. Spavali smo u svinjcu. Svaka je kuća imala podrum.

Svjedok je bio prisutan kada je dvije, tri kuće od njega pogodila dečkima, Vukovarcima, granata kroz prozor od podruma. Unutra ih je šest bilo. Bile su, danonoćno borbe. Tu ti je ranjen i Sven Lasta, glumac, pokojni. Svjedok je bio kod Praljka, na sastanku i kad se vratio u dvorište gdje je inače bio, vidio je da svi leže – a nije znao da ih je sasuo, VBR
par sekundi prije nego što je ušao u dvorište. Vidio je ranjene i mrtve. Sat vremena prije moga ranjavanja …

Izvor:

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

Za portal priredio Daran Bašić /HercegBosna-Hrvatsko nebo