V.Vukadin: Kad biskup(ija) i jugofašisti u istu tikvu pišaju

Zašto je koruška biskupija zabranila liturgijsko slavlje na Bleiburgu?

Mnoge hrvatske katolike, hodočasnike na tragično Bleiburško polje, ovih dana je vjerojatno iznenadila odluka upravitelja biskupije Klagenfurt/Celovec Gurk o nedopuštanju slavljenja svete Mise na Bleiburškom polju povodom sjećanja na jedan od najvećih pokolja u 20. stoljeću. Kao što je javnosti priopćila službena stranica biskupije Klagenfurt Gurk, koruška crkvena uprava je se ozbiljno zabrinula za svoj ugled u društvu, poplašila se da ju netko ne proglasi profašističkom, jer dopušta da se uz slavljenje svete Mise na Bleiburškom polju razviju hrvatski barjaci, da se koristi navodno sporno znakovlje koje se povezuje s njima fašističkim ustaškim režimom. Usput napominje antifašistički upravitelj biskupijom da Hrvati navodno svojim slavljem pokazuju selektivan pristup povijesnim događajima.

Čitajući ovo priopćenje, mnogi se Hrvati katolici čude i pitaju se kako je moguće da i katolička biskupija piša u istu tikvu kao i jugofašisti koji se ni dan danas ne mogu pomiriti s činjenicom da su njihovi pokolji izišli na svjetlo dana i da ih je nemoguće više skrivati. Kako to ta Hrvatima toliko sveta Katolička Crkva ne shvaća te jugofašističke podmetaljke i dopušta si uprezanje u ljevičarsko liberalna magareća kola?

Sigurno je da će mnogi Hrvati opet pribjeći standardnom objašnjenju razloga u obliku masonskih loža, Plenkija, trilaterale i sličnih antihrvatskih elemenata koju su i svetu majku Crkvu uhvatili pod svoje, pa je eto i papa veliki protivnik Hrvata. Isti ti Hrvati će i dalje uporno opet birat one koji su ponosni na petokraku, i dalje plaćaju mirovinu partizanskim koljačima i njihovim unucima, ali se zato uredno križaju u prvom redu kad dođu pozvani u crkvu.

No, iz odluke koruške biskupije ne stoje niti masoni niti Židovi, niti neka Trilaterala. Odluka koruške biskupije je neiznenađujuća, poprilično logična i nije posljedica hrvatskih fašistoidnih seansi nego pokušaj upravitelja klagenfurtskom biskupijom da dokaže nevjernicima i mrziteljima Crkve da je na njihovoj strani, jer je navodno i on antifašist.

Za one koji ne poznaju austrijsku situaciju je ovakva reakcija poprilično zbunjujuća jer Hrvati o Austriji imaju katolički pročišćeno i stilizirano mišljenje. Za njih je Austrija neka vrsta uzorite katoličke zemlje u kojoj se slavi svaki katolički blagdan, a za one malo desnije je Austrija puna nacionalista koji i dan danas tajno ili javno hvale svog zemljaka Adolfa. Zemlja koja je svijetu podarila velikog zločinca ne može biti odjednom tako ljevičarski nastrojena, a Crkva koja je oduvijek bila povezana s vlašću ne može biti odjednom tako liberalno ljevičarska da zabrani svetu Misu onima koji misle da im je jedini identitet onaj katolički.

I onda ko iz vedra neba pa u rebra, Dr. monsignore Engelbert Guggenberger zabranjuje, ne dopušta, svetu Misu na Bleiburškom polju. Pa zar je to moguće?

No, pogledajmo malo činjenice, odgovor se možda sam po sebi nametne kao logički zaključak.

Guggenberger je bio student Gregoriane i nekadašnji prefekt sjemeništa, odgovoran za odgoj mladih svećenika. Godine 2008 je postao generalni vikar biskupije, a aktivan je u ekumenskim kružocima.  Na mjesto vikara ga je imenovao donedavni biskup Alois Schwarz. Taj isti biskup Schwarz je na pritisak medija i lijevo liberalnih udruga slovensko komunističke provenijencije pokrenuo pitanja oko Bleiburga, da bi to pitanje okončao njegov, kao administrator 2018., izabrani ljubimac, koji se u međuvremenu odmetnuo u najvećeg kritičara. Biskup Schwarz je nedavno smijenjen zbog ogromnih skandala, javna je tajna da je navodno o svim pitanjima biskupije odlučivala njegova javno prisutna priležnica. Bilo je tu materijala za pravi roman po uzoru na bogate mafijaške priče, žene, novci, vino, lov i veze. Ta kombinacija je biskupa Schwarza, koji se uporno brani, stajala biskupske stolice u jednoj od najbogatijih i najstarijih biskupija, navodno su nestali milijuni u privatnim džepovima, slavilo se i kurvalo, pa je nekom to dojadilo i biskup je morao promijeniti biskupiju. Je li nevin ili su u pravu oni koji kažu da je pretjerao, to sad utvrđuje supervizitator franjevac. No, mi Hrvati smo sad upoznali njegovog nekadašnjeg pulena Guggenbergera, koji je od sudionika postao tužitelj i ne propušta prigodu udariti po svojem nekadašnjem mentoru, te se usput medijima predstaviti kao napredan i prihvatljiv član zajednice.

U situaciji kad je papa Franjo biskupiji nametnuo supernadzornika, beznačajni lokalni administrator mora tražiti, i očito traži, svoj trenutak slave i mogućnost zapišavanja terena.

Klagenfurtska lokalna crkva, kao i druge lokalne crkve, izložena je permanentnom opadanju vjernika, skandalima na svakom koraku i pritiscima izrazito crveno-jugoslavenski orijentirane slovenske zajednice. Hrvati poznaju Petritschevu naklonost Hrvatima. On je jedan od najistaknutijih koruških Slovenaca. Koruška je austrijska najnacionalnija pokrajina u kojoj je Dr. Haider dobivao veliku većinu, a lijevi mediji i udruge ne propuštaju prigodu predbacivati svima, posebno pak Crkvi, da su nacionalistički zadojeni.

Svako malo lokalna crkva se nađe suočena s predbacivanjima, pritiscima i potrebom dokazivanja da nije konzervativna, nacionalistička itd. Taj osjećaj dokazivanja nevinosti Hrvati dobro poznaju, pa će većina vjerojatno i shvatiti u kakvoj se situaciji našao jadni Guggenberger. Na jednoj strani mediji, koji prozivaju zbog skandala, a na drugoj Hrvati koje ti isti mediji predstavljaju kao notorne fašiste i njih biskupiji drže pod nosom kao dokaz da je i crkva pro fašistička. Ako tomu dodamo izrazitu agresivnost i upornost lijevo liberalnih udruga i novinara, onda je vjerojatno Guggenbergeru pukao živac i on se konačno odlučio ljevičarima dokazat da on nije fašist, a izvrsna žrtva su neki tamo hrvatski katolici koji su po poimanju lijevo liberalnih medija notorni fašisti. Činjenice i dokazi u ovoj priči ne igraju značajnu ulogu. Biskupski administrator spašava svoju guzicu, a ne istinu.

On ovu borbu preko hrvatskih leđa istine shvaća jako selektivno i treba ga razumjeti.

Ovdje se radi o klasičnom skretanju pozornosti s drugih, vlastitih, skandala, prebacivanje loptice u tuđi dio terena. Biskupijski administrator je ovako odlučio da bi spasio svoj navodni ugled među onima koji ga tak i tak preziru. Zapravo jadno i dostojno sažalijevanja. Al, ne ćemo ga žaliti, nema potrebe.

Udruge slovenskih partizana, većinom potomci istih onih koji su odgovorni za pokolje na Bleiburgu, će se kratko veseliti, ali to im nije dovoljno. Njihov cilj je zabrana komemoracije, njima je katolička misa tako i tako obična sprdačina. Hrvatski rečeno j….e se njima za biskupa, vjeru i slične bakanalije. Njih smeta otkrivanje zločina, a Guggenberger je samo korisna budala koja s njima u istu tikvu piša. Malo će mu kaditi po liberalnim medijima, bit će par dana heroj onih koji mrze Crkvu, a onda će se pitati kako to da mu ogromne Crkve zjape prazne i kako to da mu na misu ne dolaze oni kojima se tako nastojao svidjeti.

No, to je njegov problem i njegova briga. Ne će on svojim legalističkim pristupom spriječiti otkrivanje istine o najvećem pokolju. Bleiburg ne ovisi o jednom crkvenom administratoru koji upravo ima daleko većih problema od jedne HOS-ove zastave ispred oltara ili sjećanja na nevine žrtve čiji spomen je zabranjen.

Bleiburg je bio mjesto komemoracije i u vrijeme najveće jugofašističke diktature, Bleiburg je preživio i biskupe i njihove administratore, pa je ova odluka samo jedna u nizu sličnih zabrana.

Guggenberger i koruška biskupija nisu zaslužili našu srdžbu, oni zaslužuju našu samilost. Te iste administratore nije smetao njihov mentor koji je kao biskup, kako kažu, javno živio sa svojom ženom, nije ih smetalo stotine skandala u vlastitom dvorištu, a sad se junače zbog hrvatskog brajaka na svetoj Misi.  Tužno i žalosno.

Mnogi će se upitati što je to s Crkvom. Kako to da ni Crkva više nema taj osjećaj za svoje vjernike? No, vrag najradije postavlja svoje šatore u crkvenom dvorištu.

Promatrajmo i ovu epizodu kao epizodu čišćenja u kojoj naša braća po vjeri nastoje ugoditi onima koji najviše mrze baš tu svetu Misu i Crkvu. Zabluda je to koja pokazuje da je đavao odabrao dobar teren gdje će raditi, a tko s njim prije podne tikve sadi one mu se popodne o glavu razbiju.

Politički svjesnim Hrvatima ostaje spoznaja da se u borbi za nacionalnu istinu možemo osloniti samo na činjenice i svoju vjeru u pobjedu, a ne u političare koji potječu iz obitelji krvnika ili u crkvene vele dostojnike koji imaju toliko putra na vlastitoj glavi da nemaju ni volje ni srca boriti se za istinu. Ja sam na Bleiburg još od 1982. odlazio svake godine iz političkih razloga, želio sam biti samo mali kamenčić sjećanja na pokolj onih koji su umrli za našu slobodu.

Katolička liturgija je bila samo dio tog sjećanja, a sada ćemo se sjećati i bez nje, možda čak i iskrenije i politički jasnije, a u toj spoznaji nam je pomogao jedan ljevičarsko ulizivački biskupijski administrator. U to ime mu hvala i pomolimo se za njegovu dušu, jer ne zna što čini.

Administrator Koruške biskupije Klagenfurt-Gurk – Dr. Guggenberger – čovjek po kojemu nije dobro moliti se za žrtve masovnog pokolja.

Vinko Vukadin/Hrvatsko nebo