PHB Priopćaj br. 20.: Cenzura na desnici?

Vrijeme:5 min, 26 sec

 

Priopćaj br. 20

U Zagrebu, 7. ožujka 2019.

 

Cenzura na desnici?

U utorak, 6. ožujka u 12:12 sati portal Dragovoljac objavio je kolumnu svog stalnog suradnika Sanjina Bakovića pod naslovom „Razumije li Bruna Esih visoku državničku politiku?“ Kolumna je dostupna na mreži na ovoj adresi:

http://www.dragovoljac.com/index.php/sanjin-bakovic/15272-sanjin-bakovic-razumije-li-bruna-esih-visoku-drzavnicku-politiku

U kolumni se razmatra tema odnosa među strankama na desnici i mogućnost odnosno potreba njihova izlaska na izbore za EP na zajedničkoj, koalicijskoj listi. Napose se kritički razmatra negativno stajalište Neovisnih za Hrvatsku spram koalicije s Hrastom i Hrvatskom konzervativnom strankom. Kao povod uzima se odbijanje vodećih ljudi NzH takve predizborne suradnje. Stajalište NzH izrazili su ovih dana najprije član Predsjedništva dr. Tomislav Jonjić:

https://narod.hr/hrvatska/dr-tomislav-jonjic-nhr-hdz-tolerira-i-potice-sustav-obiljezen-korupcijom-demoralizacijom-i-potkapanjem-tradicionalnih-vrijednosti-hrvatskoga-drustva

zatim predsjednica Bruna Esih:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bruna-esih-neovisni-za-hrvatsku-na-eu-izbore-idu-samostalno/8447669/

a naposljetku i Krešimir Kartelo:

https://narod.hr/hrvatska/kresimir-kartelo-za-narod-hr-mi-nismo-suverenisti-nego-hrvatski-nacionalisti-razgovaramo-sa-strankama-s-kojima-je-moguce-razgovarati

U tom kontekstu Sanjin Baković istaknuo je u svojoj kolumni na portalu dragovoljac.com i ovo: „Stoga, nepojmljivo mi je da nakon emisije Bujica i svih analitičkih tekstova posvećenih ujedinjenju desnice Bruna Esih izlazi s tezom mi smo za suradnju, ali idemo samostalno na izbore, a ujedno ističe kombinatoriku iz sjene.“ Ukratko, člankopisac ne odobrava takvo stajalište, iako kaže da će svoj glas ipak dati NzH-u te i dalje hvali „ intelektualnu i retoričku nadmoć te superiornost dr. sc. Zlatka Hasanbegovića. Ipak je on ostavština Tomislava Karamarka u političkom smislu, a imali smo priliku svojim očima uvjeriti se u Karamarkovu žrtvu za domovinu…“

Istoga doga dana navečer, 6. ožujka, nešto prije ponoći, na Bakovićevu kolumnu reagirao je kao čitatelj Zdravko Gavran, član Poticajne skupine „Pokret za hrvatsku budućnost“. Služeći se aplikacijom „disqus“, postavio je svoj podulji komentar ispod te kolumne i otišao spavati. No sutradan ujutro otkrio je da je njegov čitateljski komentar nestao sa stranice na koju ga je prethodne večeri postavio. Budući da je komentar bio kritički i prema g. Bakoviću i prema samom portalu, a i prema ponašanju desnih stranaka koje kane izaći na izbore za EP, logično je bilo zaključiti da je administrator portala uklonio komentar. Točnije, da je riječ o cenzuri. I to, ovaj put, o cenzuri na desnici. Možda postoji i neko drugo objašnjenje, no to je prvi put da nam se takvo što dogodilo, i to baš s tekstom koji se nekim desničarima sigurno ne bi svidio. 

Budući da je komentar Z. Gavrana uklonjen te ga nije moguće vidjeti na mreži, donosimo ga u ovom priopćaju. Osim toga, u komentaru su postavljena i određena, nipošto nebitna pitanja, pa će oni koji su p(r)ozvani moći na njih odgovoriti i iznijeti svoja stajališta. Evo tog teksta komentara g. Gavrana koji je nestao s mrežne stranice Dragovoljca:

Mislim da je članak jako dobro sročen i svakako s dobrom namjerom i plemenitim domoljubnim ciljem, dakako, i u bezuvjetnu pohvalu nada sve ostale uzvisujućem se g. Karamarku. Ono pak što nikako ne razumijem jest naslov: ’Sanjin Baković: Razumije li Bruna Esih visoku državničku politiku?’

Zanemarit ću pogrješne pridjeve: ’visoku’ i ’državničku’. Ni visoku ni državničku politiku naime nikada ne može voditi oporba, kamoli oporba koja samostalno nije čak ni ušla u nacionalni sabor!? Državničku politiku vode državnici, i samo oni. Očito je urednik tu nešto ’zbrljao’ – stavio nešto čega bar nominalno nema u tekstu. No ideja je iz teksta jasna: riječ bi bila o ozbiljnoj nacionalnoj politici. Ono što mene zapravo neugodno zapanjuje i kod jednih i kod drugih (NzH i Hrast) jest to da zapravo uopće ne razabirem nikakvu imalo cjelovitiju i konzistentniju politiku, u smislu strategije, programa, postavljanja definiranih ciljeva što dugoročnih, što srednjoročnih, što kratkoročnih. Još manje tu ima metoda i uporišnih točaka na koje bi se ikakva politika oslonila i računala kao na čvrste točke za – što to? 

Nadalje, danas smo iz usta g. Kartela (intervju, narod.hr) dobili i nove razloge za zbunjitis: ’platformi ‘Hrvatski suverenisti’’ suprotstavio je vlastitu stranku kao ’nacionaliste’, a suvereniste otpisao, prekrižio i pomalo izvrijeđao. Možda i s pravom, ne bih sada u to, nije mi do kavge ni do sijanja sjemena smutnje. Samo želim zamoliti da mi učeniji od mene objasne bitnu razliku između suverenista i nacionalista: može li se naime biti jedno ako nisi i drugo? 

Mislim, povrh toga, da na desničarsko-suverenističko-nacionalističkoj strani ima previše lebdjenja u oblacima visokih (retoričkih, pa i mitskih) pojmova, malo ’materijalizacije’ zamisli, a gotovo nimalo samokritičnosti. Toga nedostaje i g. Bakoviću. Vjerovao bih u njegovu objektivnost kada bi ikada iznio ijednu kritičku primjedbu recimo na račun g. Karamarka (ili na račun g. Hasanbegovića do danas, ako se dobro sjećam). A ljuti se sada na Esihine što su takvi-i-takvi, pa vraća stvari na početak – kako ih je Karamarko praktički stvorio ili uzdignuo. Njih? Takve koji se bahate i ne žele sa ’suverenistima’ čak ni u tehničku koaliciju!? Znači, kako običava napisati Jura Luzer: Bormeš, ak ih je on stvoril, tak kak i Oreškovića, i Crnoju, npr., a oni se pokazuju takvi, mora da je ipak nekaj fulal. Bar malo. – A ovo je tek početak. Očekujem da su s ovim ’raščišćavanja na desnici’ tek započela. Uostalom, ona su već dugo nužna. Ne možemo se vječno zavaravati i skrivati iza velikih riječi. U tom je, uostalom, Đapić velemajstor, pa pokraj njega mislim da drugih na desnici, mjereno retorikom, ne bi trebalo ni biti.

Osim toga, primjećujem da se i dalje nade polažu u HDZ kada ga preuzme neki desničar, nacionalist, suverenist, što li, možda i desni paradigmatičar, od Plenkovića. To me dodatno ’razveseljuje’. Kao, Plenković je kriv za sve, pa kada ga se udruženim snagama riješimo, sve će opet biti u redu. Po takvoj logici ispada da će tada desetci, stotine, tisuće i desetci tisuća šutljivih oportunista, karijerista, klijentelista, poltrona, kukavica, ulizica, dodvorica, intereždžija, ljudi bez šije i kralježnice, bez svoga glasa i svoga ja, najednom postati pravi partneri i jamstvo one prave i uopće ikakve hrvatske budućnosti. Oni?! Takvi?! Molit ću lijepo autora, a i urednika Dragovoljca da mi tako iskazanu logiku malo pobliže objasne?! I da svim nacionalistima, suverenistima, desničarima i sličnima bude dokraja razvidno: Je li HDZ i dalje naša i jedina spasonosna opcija? Ako smatraju da jest: ne razumijem čemu sva ova za… frkancija sa suverenistima i nacionalistima?“

PHB, Hrvatsko nebo