Posljednji màsīv izmoždene Partije zaostao u ’45-oj
Od sveg setebandijerizma, koji je bio glavna odlika Hrvata u Rijeci kroz stoljeća, danas je u tom nekoć najeuropskijem hrvatskom gradu ostala vijoriti samo bandiera rossa; pohabana, istrošena i vonjava, ali i dalje bandiera rossa, doduše bez srpa, čekića i zvijezde petokrake (jer su, kao i sve u Rijeci, ukradeni). Riječka je krpica dvaput „ljepljena“; na Hrvatsko-ugarsku nagodbu i na dogovor Tuđman-Račan – prvi je predsjednik politički „prepustio“ Rijeku i Istru Partiji (ratni plijen iz 1945.) u zamjenu za mir u vlastitoj kući, prijeko potreban ako si u ratnom stanju.
I tako se danas, skoro 30 godina poslije, na čelu „corpus seperatum“-a nalazi „corpus celestis“, zaista najveći gradonačelnik svih naših naroda i narodnosti (pa i šire), posljednji màsīvizmoždene Partije i prvi „oficir“ na još uvijek neobnovljenom Galebu (zna se tko je „kapetan“) – Vojko Obersnel – od koga je veće jedino mišljenje koje ima o samome sebi. Dežmekasta karikatura, u narodu od milja nazivan „Fatman“ ili „praščić Babe“, je u najnovijem nastupu boljševičkog mahnitanja donio Prijedlog odluke o grobljima u kojoj se predlaže da obitelji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata same snose troškove održavanja grobnih mjesta, dok će Grad Rijeka u cijelosti snositi troškove održavanja grobnih mjesta partizanskih boraca iz II. svjetskog rata!
Tko je onda zaostao u ’45-oj, a tko u ’91-oj? Nije Sava, ali Rijeka je potekla uzvodno, tako uistinu bivajući „gradom koji teče“. Upitan hoće li na ulazu u Rijeku trajno pisati „Fiume“ ili samo u sklopu projekta EPK 2020, “antifašist” Obersnel odgovara da će se početkom „ožujka na 12 do 15 lokacija u užem centru Rijeke postaviti ploče s povijesnim nazivima ulica, onako kako su se mijenjali kroz povijest, ne samo na talijanskom jeziku, nego i na mađarskom, te da će biti trajno postavljene.“ Hrabar je to potez, dostojan „heroja“ sa Sutjeske i Neretve, pogotovo nakon što je predsjednik europskog parlamenta nedavno izrazito ushićeno govorio o „talijanskoj Istri i Dalmaciji“. Hoće li, sukladno lokalnoj povijesti, biti postavljen i dvojezični naziv Rijeka – Река, s napomenom da se ne radi o kruhu ili teletini pod pekom, nego o (bivšoj?) granici između talijanske i jugoslavenske kraljevine?
U ruševnom i opustošenom gradu koji stanovništvo gubi brže od Slavonije, uspio se uništiti i gradski prijevoz. Svaki peti autobus je neispravan, vozači zbog broja neplaćenih prekovremenih i uopće niske plaće odoše put Njemačke i Irske, a Obersnel, inače predsjednik skupštine KD Autotrolej, „ne zna u koga bi uperio prstom“. Istina, nema ustaša, fašista i neprijatelja samoupravnog socijalizma, samo Partija u svim porama grada. No, za plutajuću odrtinu, ruzinavi bananonosac „Galeb“ novaca ima – napretek! I za održavanje grobova „antifašističkih boraca“. Tragikomično je gledati 20-og u mjesecu kako komunalni redari marširaju gradom i ostavljaju parkirne kazne, i komu treba i komu ne treba, da bi se nekako „pokrpao“ proračun.
Na daljnje pitanje kako kao antifašist promišlja o prisutnosti imena fašista Gabrielea D’Annunzia u programu EPK 2020., Obersnel je rekao da se „u sklopu projektnog pravca ‘Doba moći’ želi prikazati niz događaja iz bliže povijesti, da se ne može ignorirati činjenica da je netko postojao i da je njegova vladavina rezultirala štetama i žrtvama te da se ne radi o programu kojim bi se D’annunzio veličao, niti bi on na to pristao.“ Zanimljivo je to čuti, pogotovo od nekoga tko ignorira ne samo jednu osobu, nego i cijeli Domovinski rat te činjenicu postojanja samostalne i neovisne Republike Hrvatske te djeluje isključivo sukladno zaključcima AVNOJ-a i tekovinama NOB-a.
Gradonačelnik trećeg najvećeg hrvatskog (?) grada, u kojem ne postoji politička oporba, gdje se sva državna tijela, od DORH-a do Suda u rukama Partije, gdje svaki relevantniji projekt predstavlja samo paravan za pranje novca, gdje se čak i nogometni klub Rijeka koristi za istu svrhu, grad čiji čelnik otvoreno onemogućuje prikupljanje referendumskih potpisa – taj i takav ne bi prihvatio veličanje fašizma?!
Ovo nam je naša vojska dala, da imamo, ne Tita za maršala, nego Vojka za gradonačelnika. I tako se on odužuje, gazeći hrvatske branitelje, uništavajući hrvatski grad, podrivajući hrvatsku državu i obnavljajući „cruiser“ lažnog bravara i lažnoga maršala čije su ruke natopljene krvlju, koristeći „ustaške“ kune, istodobno tjerajući ljude trbuhom za kruhom – sve s ciljem obrane „antifašističkih vrijednosti“ i, naravno, zadovoljenja apetita biblijskih razmjera. Tone taj „stari, ruzinavi brod“, ali tone ponosno! Avanti popolo! Mašala! Ili Maršala…
I. Poropat/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo