Ivan Ćurić pjesnik, domoljub i prijatelj 1. ožujka 1963.- 12. studeni 2018

Ivan Ćurić rođen je 1.ožujka 1963. godine u Tomislavgradu, na obroncima šumovite Grabovice, a na krševitim Ćurića Stajama. Nakon Ivanova rođena roditelji sele u Slavonski Brod u Republici Hrvatskoj, gdje je Ivan odrastao, oženio se, a potom odlazi u Njemačku.

Ivan je sin Marijana i Anđe Ćurić rođ. Drmić. Bio je treće dijete od petoro djece. Svoju rodnu prisojačku/duvanjsku grudu i svoj Slavonski Brod volio je neizmjerno, kao i svoju domovinu Hrvatsku. Osnovnu školu je pohađao u voljenom Brodskom Vinogorju, srednju školu ekonomski smjer je završio u Slavonskom Brodu. Oženio se 1990. godine Matijom Ćurić rođ. Ljubičić, rodom iz Prisoja. Nakon nekoliko godina s obitelji odlazi u Njemačku.

Tu mu se rađaju sinovi Gabriel i Rafael. Volio je svoju obitelj, suprugu i sinove, oca, braću i sestre, ali i širu obitelj, volio je sve ljude. Duša mu je u tuđini čeznula za rodnom grudom i sanjao je povratak. Bio je pjesnička duša, samozatajna. Volio je perom reći svako svoje osjećanje.

Nažalost, teška bolest je zaustavila njegovu pjesmu, njegovu nadu u povratak. Ranila dušu njegovu i tijelo, ali je neumorno pisao, sluteći kraj.  Poslije teške bolesti i borbe za život, preminuo je u najljepšim godinama za život i stvaranje. Ostala je velika bol u srcima njegovih najbližih, njegovih prijatelja, svih onih koji su ga poznavali, koji su voljeli čovjeka široke, ali samozatajne pjesničke duše. Ostala je bolna i draga uspomena na njega, ostale su lijepe pjesme njegove.

http://tomislavnews.com

Kao znak zahvalnosti za divne i sjetne pjesme koje nam je ostavio i trajno sjećanje na Ivana Ćurića, objavljujemo tri njegove pjesme:

BOL

Duša moja piše za ljubav srcu
Istinu o jeseni, o prostome cvijetu,.
Boli ju sve više. 
U trenutcima slabosti
Bol kaplje uvijek iznova svježa
I strah ju prati kao kobna sjena,..
A oduprijeti se…snage se nema.
Duša se prazni..ostaju tek sjećanja blijeda..
I nije to više ona duša neg’ praznina tužna..
Ne muči ju sva vječnost, neg’ tren..ovaj sad
Kad izčezavaju uspomene..i ožiljaka jad
I sve zvijezde zbijene su pred kućni prag.
Dubinom vrluda tek nejasan šapat
Urezan u grudi kao rajski vrt
Otiscima što presretnim ljude čine.
I duša se čudi i suzama,.pa zar nisu odavno
Usahle u ranama.
Nije još vrijeme…za otvoriti posve
Branu boli na vjeđama.