Z.Vuković: Starija i mlađa braća

„Prvi je zakon povijesti: bojati se reći nešto neistinito, a drugi: ne bojati se reći nešto istinito,“ rekao je najveći rimski govornik Marcus Tullius Cicero (106 pr. Kr. ̶  43. Pr. Kr.).

Koliko je stoljeća protutnjalo od izrečene rečenice slavnog govornika! Gotovo dvadeset jedno stoljeće, a još uvijek odzvanja njeno neispunjenje. Bez problema se izriču laži, a na izrečenu istinu se  pljuje. U mnogim slučajevima i ubija.

Neku večer, u potrazi za nečim gledljivim na tv-u, naletim na emisiju u kojoj me sugovornica zaprepastila svojim stavovima. U sedamnaestoj minuti kaže: „… nacizam, fašizam, ustaštvo  ̶ to je po svojoj ideologiji zločinačka ideologija, jer ona sadržava istrebljenje drugih. Komunizam ne sadržava. U toj ideologiji nema ubijanja drugih…  Mada se, naravno, događalo.“

Voditelj hoće ublažiti njenu retoriku: „Statistički gledano, možda i više. Al’ dobro…“ Na to će gospođa: „Pa sad, Staljin se sigurno može mjeriti…“ I tu ona padne u nekontrolirani smijeh kao da se radi o Frljićevoj satiri.

Nikome normalnom nije do smijeha kad se spomene Mao Ce Tung, Staljin, Hitler, Pol Pot, Kim Il Sung i naravno ‘Ljubičica bijela’…

Opet gospođa brani komuniste: „Stalno govoriti o svim totalitarnim režimima i stalno izjednačavati je opasno.“ I onda upire prst u Crkvu u Hrvatskoj: „…onaj Leljak po svim mogućim crkvama…“

Mislila je valjda na predstavljanje filma ‘Mit o Jasenovcu’.

Na sve objede,  Roman Leljak 17. veljače 2019. odgovara: „Prošlo je pola godine od predstavljanja filma ‘Mit o Jasenovcu’. Još nitko nije pokazao ni na jedan dokument u filmu, da nije istinit. Ni jedan jedini.“

O Alojziju Stepincu i njegovu proglašenju Pravednika među narodima, sugovornica kaže: „Stepinčev život nije bio ugrožen – takav je zaključak Yad Vashema i ta priča je gotova.“

Ipak, sve je u Božjim rukama, jer On zna istinu, a odgovor će sigurno doći, jer:

„Nijedna suza tajne patnje

Ni dah svete čežnje

Bogu izliven

Neće biti izgubljen

Nego će u Božje vrijeme i način

Poput vjetra dopuhnuti u oblacima

Milosrđa

I pasti poput pljuska…“

James Manjackal

Odbojno i rezervirano se drži prema dolasku Esther Gittman u Zagreb. Kao, Gittman nije posjetila Židovsku općinu Zagreb. Ne kaže jesu li je pozvali. Naime, predsjednik Općine je dr. Ognjen Kraus, sin pomoćnika državnog odvjetnika NRH Jakova Blaževića koji je osudio nadbiskupa Stepinca.

Gospođa mi se učini poznatom, a onda preko interneta saznadoh da se zove Sanja Zoričić Tabaković  i da je voditeljica Šoa akademije. Suradnica je Zorana Pusića, Nevena Budaka, Mirjane Krizmanić, Tvrtka Jakovine, Nenada Puhovskog, Saše Miloševića, Ive Josipovića, Zrinke Vrabec Mojzeš…

No comment! Jer njihova košara sadržava hrpu raznih etiketa koje su spremni prilijepiti neistomišljenicima.

O životu s partizanima svjedočila je svojevremeno Žuži Jelinek (izvorno Zsuzsanna Ferber): „Za vrijeme rata bila sam tri godine u partizanima, u Ličkoj diviziji. U šumi sam i rodila, no odmah su mi uzeli i ubili dijete jer su Nijemci i ustaše bili blizu nas. Mi smo stalno morali trčati, a dijete bi možda plakalo i vikalo te nas tako odalo.“ (Večernji list, 20. 2. 08.)

Kakav je odnos Katoličke crkve i Židova? Prvi puta u povijesti, papa Ivan Pavao II. posjetio je 13. 4. 1986. rimsku sinagogu. Tom prilikom je rekao: „Vi ste naša voljena braća, a na neki način može se reći i da ste naša starija braća.“

Da, doista smo mnogo naučili od naše ‘starije braće’. Jer bijahu bilježili povijest tako da nisu tajili ni uspjehe ni neuspjehe, ni dobro, ni zlo. Svijetli lik je  kralj David (oko 1000 godine pr. Kr.) koji nam je ostavio prekrasne psalme, ali i suzdržavanje od osvete. Iako je mogao dva puta ubiti Šaula koji ga je progonio, David nije htio nauditi Jahvinom pomazaniku. Pogriješio je kad se zaljubio u suprugu vjernoga vojskovođe, ali se pokajao i oplakao svoj grijeh:

„Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!“ Ps 51,3-4

I njegov sin Salomon ostavi nam mudrosne knjige, ali u starosti se povede za štovanjima idola svojih mnogobrojnih žena. Nakon njegove smrti podijeli se kraljevstvo na judejsko i izraelsko. I nastupiše mnogi problemi. Zaboraviše kraljevi Jahvu i proroke i počeše štovati poganske bogove: Aštartu, Moloka, Baala. Za njima se povede narod. Tek nekoliko stoljeća kasnije oko 640.-te godine otkrije kralj Jošija Knjigu zakona. Vratiše se Jahvi. Ali ne zadugo. I napokon završiše u babilonskom sužanjstvu.

Što nam to govori? Vladari su vodili svoj narod dobro ili loše. Kad su štovali Jahvu,  bilo je svima dobro, a kad su se poveli za idolima drugih stradali su svi.

Nekako tako je bilo  i s rasnim zakonima koji su, nažalost, bili prihvaćeni od drugih naroda i u NDH. Ali ni tu nije sve crno-bijelo. Slikovit prikaz daje i Elvis Duspara:

https://www.youtube.com/watch?v=mDn1f063Rrc&fbclid=IwAR3ODYStSjx-y4-HvkcJwS_qPTaqAy3QrRMH5JdOAYIxQjhzf5vazWzIrEo

Dusparin uradak mogao bi poslužiti kao predložak za film. Koji, nažalost, neće biti snimljen.

E, sad, zašto se ne bi istraživala povijest i kome to smeta i zašto?

Na Prvom općem saboru HDZ-a 24. i 25. veljače 1990. u Dvorani Vatroslav Lisinski, Franjo Tuđman je rekao: „Hegemonisti i unitaristi  vide u Programu HDZ-a  zahtjev za obnovom  ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Pritom zaboravljaju da  NDH nije bila  samo puka ‘kvislinška’ tvorba i ‘fašistički zločin’, već izraz povijesnih težnji  hrvatskog naroda  za svojom samostalnom državom i spoznaja međunarodnih čimbenika. Prema tome, NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila, već je bila posljedica određenih povijesnih okolnosti.“

Od tada su protekle godine, a da se na državnoj razini ne poduzima ništa da se sazna povijesna istina. Čak nam i branitelje hoće strpati u nekakve ‘ustaške guje’. Iako sporo, istina izlazi na površinu. A među onima koji je iznose je i Esther Gitman, rođena u Sarajevu, spašena po zasluzi Alojzija Stepinca i nakon rata s obitelji protjerana od komunista.

Prilikom predstavljanja svoje knjige ‘Pillar of Human Rights’ ona u intervjuu za Glas Koncila kaže: „Istražujući spašavanje Židova u NDH, prvi sam put naišla na spomen nadbiskupa Stepinca u razgovoru s dr. Stjepanom Steinerom u njegovu stanu u Zagrebu, koji je zajedno s više od 140 židovskih liječnika, među kojima je bila i njegova supruga, najvjerojatnije uz znanje i dopuštenje samoga poglavnika Ante Pavelića, poslan u jesen 1941. u zabačene bosanske krajeve radi suzbijanja epidemije. On mi je kazao kako osjeća veliku zahvalnost prema dr. Anti Vuletiću, koji je smislio taj plan spašavanja židovske liječničke ekipe i kasnije bio proglašen Pravednikom među narodima, jednako kao i zagrebačkom nadbiskupu koji je spasio velik broj Židova.“

Dr. Gitman nastavlja: „Moje  zanimanje za nadbiskupa povećalo se kada sam kasnije čula da je spasio korisnike židovskog staračkog doma ‘Ladislav Schwarz’ u Zagrebu, surađujući s nadrabinom dr. Miroslavom Šalomom Freibergom…“

Nadbiskup je spasio židovsku djevojčicu iz Pakraca koju mu je dovela Olga Neuman u strahu da je kod nje ne otkriju. Gospođa Olga je proglašena Pravednikom među narodima, a Alojzija su proglasili zločincem. O tom slučaju dr. Gitman kaže: „Razgovarala sam kasnije s njom (Olgom), a ni njoj ni meni nije jasno zbog čega to isto priznanje nije dobio i nadbiskup. Eto, ukratko, to su bili moji prvi ‘susreti’ s iznimnom ljudskom veličinom, koju posebno cijenim  ̶ s nadbiskupom Stepincem, koji još uvijek čeka da bude dobitnik najvišeg židovskog priznanja jer je on to doista zaslužio, bez obzira što je spašavao ne računajući ni na kakve zahvale i odličja.“

O suradnji s Izraelom nema dobrih iskustava: „Činjenica je da u najvećem dijelu prevladavaju negativna stajališta o Stepincu i hrvatskom narodu. Za to su danas posebno zaslužni Efraim Zuroff, dugogodišnji ravnatelj Centra Simon Wiesenthal i povjesničar Gideon Greif, koji se specijalizirao za proučavanje holokausta. Obojica, nije zgoreg reći, dobitnici su visokih odličja Republike Srbije. Žao mi je, ali moram reći da iznose najteže optužbe s neutemeljenim ili krivotvorenim dokazima. Teško mi je proniknuti u njihove motive. Voljela bih kada bi mi predočili dokumente za svoje optužbe i njima, možda, pobili moje, ali mi se čini da oni uopće nisu ni čuli za veliki broj dokumenata niti su ih pročitali…

…Ništa od toga, kategorički tvrdim, ni jedna riječ nije moja izmišljotina! Spomenuta gospoda nisu spremna za razgovor, tj. argumentirano znanstveno sučeljavanje u kojem bismo zajednički došli do nekih zaključaka ili ih korigirali, i to je jedan od razloga zašto sam do sada bila pozivana držati predavanja po cijelom svijetu, jedino ne u Izrael. Takva samouvjerenost i dogmatsko stajalište u znanosti, koji ne dopuštaju mogućnost otkrića novih povijesnih činjenica, njihova je odlika, kao i većine srpskih povjesničara. Pa treba se samo prisjetiti koji je broj jasenovačkih žrtava dugi niz godina objavljivala službena mrežna stranica Centra, koji je vodio Zuroff.“

Na kraju je dr. Gitman zaključila: „…neka nadbiskup Stepinac bude proglašen svetcem, što on već jest! Spasio je svoju Crkvu, svoj narod i mnoge nas.“

Težnja je da se zla dvadesetog stoljeća ne ponove. Nažalost, ona su se ponovila na kraju stoljeća u Vukovaru, Škabrnji, Kostrićima, Voćinu, Četekovcima, Baćinu, Zadru, Šibeniku,Osijeku, Dubrovniku, Zagrebu… od iste one ideologije „u kojoj nema ubijanja drugih…“

A ‘mlađa braća’ su dobila svoje svece, mučenike Auschwitza, predstavnike naroda koji su tamo najviše stradali: Židovku sv. Tereziju Benediktu od Križa, bosonogu karmelićanku, zaštitnicu Europe i Poljaka sv. Maksimilijana Kolbea.

Sv. Terezija Benedikta od Križa, civilno ime Edith Stein, shvatila je vrijednost križa čitajući autobiografiju sv. Terezije Avilske. Zato je svojoj sestri  Rozi, karmelskoj trećoredici rekla, kad su gestapovci došli po njih u samostan: „Rozo, hajdemo na žrtvu za naš narod!“

Maksimilijan Kolbe svoj život je dao umjesto oca obitelji. U bunkeru gladi, tješio je  ostalu devetoricu, molitvom i mirom. Jedini je preživio, a onda su ga ubili injekcijom fenola.

Na putu je i proglašenje svetca, Alojzija Stepinca, mučenika zločinačkih režima.

Iako nas vladajući stalno zasipaju bezbožnim i protuljudskim zakonima, podupiranim izvana, od dozvole za ubojstva nerođenih, IK uz razaranje obitelji, muškaraca i žena, Marakeškog sporazuma o naseljavanju nepoznatih, reforme obrazovanja uz stvaranje robova velikih korporacija, degradacije hrvatske kulture pa do sprječavanja referenduma, „zadržat ćemo svoje dostojanstvo, koliko je to moguće, uslijed tolike ljudske zloće“, kako reče Ciceron.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo