L.Bencik: IDS-u je kontroverzni nastup Romana Leljaka, a nije kontroverzan Danko Končar, još uvijek koncesionar za otok Sv. Katarina-Monumenti
IDS se preko svojih plaćenih medija i sluganskih novinara već danima obračunava sa Romanom Leljakom, Katoličkom crkvom i svima koji su nazočili predstavljanju knjige i dokumentarnog filma MIT O JASENOVCU.
Po poznatom obrascu agitpropa iz propalog komunističkog sistema, diskvalificira i optužuje sve koji nisu na njegovoj ideološkoj crti. Pri tome gazi sva načela i pravila demokracije, tolerancije i suživota kojim se neprestano hvali.
1. Prvo i osnovno napada pravo na slobodu mišljenja i slobodu okupljanja, a ta su prava ugrađena u Deklaraciju UN o ljudskim pravima, Deklaraciju o ljudskim pravima EU i Ustav RH
Opća deklaracija o ljudskim pravima UN usvojena 10.prosinca 1948.godine
Članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.
Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.
2. Drugo pravo koje krši je sloboda vjeroispovjesti i Vatikanske ugovore, napadom na Katoličku crkvu i sve vjernike koji su vezani uz tu Crkvu.
Iz Vatikanskih ugovora
U vatikanskom ugovoru o pravnim pitanjima stoji ( član 1 ) da “Republika Hrvatska i Sveta Stolica – potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne – obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo neovisnosti i samostalnosti.” Također se “Priznaje društveno vrijedan rad Katoličke crkve u službi građana na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju.
3. Treće pravo koje krši je pravo na političko opredjeljenje i udruživanje političkih istomišljenika.
Članak 20.
1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.
Članak 21.
1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko
slobodno izabranih predstavnika.
2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
Sva ta prava IDS i SDP Pule sebi dopuštaju, ali ne i drugima, njihovim neistomišljenicima. Po tome se vidi da ne razumiju osnove demokracije, već još uvijek misle, žive, rade i ponašaju se po obrascima totalitarnog ,komunistčkog sistema. Izgleda da trideset godina od rušenja Berlinskog zida nije dovoljno da se nauče osnovna pravila demokracije.
Tekst koji je potpisao Dubravko Grakalić prepun je upravo floskulama i izrazima koji su se koristili u bivšem totalitarnom komunističkom režimu, propale Jugoslavije.
Zamislite g. Grakalić određuje što se smije, a što ne smije prikazivati u Katoličkoj crkvi, što je primjereno, a što nije?
Nema više partijskih sekretara g. ili druže Grakaliću, koji će određivati što se smije, a što se ne smije! Crkva je samostalni pravni subjekt, odvojen od države.Crkva sa svojim objektima je eksteritorijalna, nije pod jurisdikcijom lokalne vlasti, već se tretira kao država Vatikan po ugovoru o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Naime, članak 7. kaže kako “Republika Hrvatska jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja” te da “Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora”.
Pročitajte više na:
https://www.vecernji.hr/
Što je to kontroverzno ?
kontroverzan (lat.), prijeporan, sporan, osporavan.
Danko Končar
Pa kada g. Grakalić spominje riječ kontroverzan, meni odmah, pošto sam većim djelom svog života bila vezana za Uljanik, pred oči izlazi ime Danko Končar. Za čovjek kojega je IDS, odnosno Ivan Jakovčić doveo u Pulu , kao velikog investitora po projektu Brijuni-Rivijera, a ujedno i kao strateškog partnera Uljanika , veže se isto riječ kontroverzan. Koliko sam uspjela pročitati i doista nema baš čistu prošlost. Okružni sud u Zagrebu mu je 1977. godine dosudio 12 godina strogog zatvora.Vrhovni sud je tri godine kasnije potvrdio izrečenu kaznu od 12 godina. Končar je u Lepoglavi proveo osam godina, nakon čega je pušten je na uvjetnu slobodu.
Danko Končar, zbog izbjegavanja propisanog otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj je do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskog europarlamentarca Ivana Jakovčića zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke,dok je bio predsjednik Nadzornog odbora tvrtke u spornom razdoblju. A u isto vrijeme je bio predsjednik IDS-a i time u sukobu interesa.
Prema financijskim izvještajima Afarak Grupe, koji su javno dostupni jer tvrtka kotira na helsinškoj i londonskoj burzi, članstvo u Nadzornom odboru plaća se 5 tisuća eura, a Ivan Jakovčić je imao više funkcija, između ostalog i predsjednika tog odbora. Kada se zbroje sve godine i funkcije na kojima je bio Jakovčić u Končarevoj tvrtki, ispada da je u pet godina, od 2013. godine do kraja srpnja ove godine kada je dao ostavku na tu funkciju, primio više od 300 tisuća eura odnosno gotovo 2,2 milijuna kuna.
Roman Leljak
Kako Glas Istre po svim medijskim pravilima nije kontaktirao i drugu stranu, odnosno Romana Leljaka o kojem danima piše, evo snimke razgovora na HR-Radio Pula koji je bio korektan za razliku od Glasa Istre.
“Kontroverzni nastup slovenskog spisatelja Romana Leljaka u dvorani pulske crkve Sv. Ivana Krstitelja uznemirio je širu javnost svojim porukama u kojima se izvrću poznate povijesne činjenice i dovodi u pitanje antifašističko naslijeđe na kojem se temelji hrvatski ustavni poredak.”
Smiješne su tvrdnje da je ” kontroverzni nastup slovenskog spisatelja uznemirio širu javnost” Šira javnost je u ovom kontekstu čista manipulacija. Ako je tko uznemirio dio javnosti, onda je to IDS- ov gradonačelnik Boris Miletić sa svojim rigidnim i optužujućim priopćenjem i zahtjevom za zabranu promocije. Naravno da su u totalitarnom načinu razmišljanja zabrane neistomišljenicima , normalne, ali u demokratskom načinu razmišljanja, zabrane su kontraproduktivne, što se pokazalo i ovaj puta.
Dalje da poučim g. Grakalića ustavnom poretku države Hrvatske i antifašističkog naslijeđa. U Ustavu RH, nema antifašističkog naslijeđa. Republika Hrvatska temelji se na citiram ;” u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”
Svima je poznato da se u Domovinskom ratu pobjeda izvojevala protiv agresora Srbije i JNA, potpomognute četničkim dragovoljačkim postrojbama sa crvenom zvijezdom petokrakom i četničkom kokardom, kao simbolima.
Kako je crvena zvijezda petokraka bila i simbol tzv, antifašista iz 2.svjetskog rata onda se jasno pokazalo se u Domovinskom ratu o kojem je naslijeđu riječ.
Niti jedan dokument nije pokazao u svom članku g. Grakalić kojim bi podupro svoje teze. Samo je kroz cjeli tekst osuđivao da ” ne odgovaraju povijesnoj istini i postojećoj dokumentaciji, ali mogu poslužiti kao duhovna hrana intelektualno skromnijim podupirateljima nacionalističke ekstremne desnice.” Međutim nema u tekstu nigdje te ” postojeće dokumentacije” ali zato je knjiga MIT O JASENOVCU puna postojeće dokumentacije iz vojnih arhiva JNA “koju intelektualno skromniji podupiratelji nacionalističke ekstremne desnice” veoma dobro mogu pročitati i dokumentirati, “intelektualnim ostacima ispranih mozgova komunističke ljevice”
Sve kao opće poznato, kako opće poznato? Opće poznato je to da je komunistički Titov režim krivotvorio brojke stradalih u 2.svjetskom ratu da dobije ratnu odštetu od Njemačke, pa mu to nije priznato. Kako vjerovati u njihove brojke, kada je samo za Jasenovac broj stradalih varirao prema političkom trenutku od čak 1.200 000 , pa 800 000, pa 700 000, da bi na kraju pao na 83 000 i to neprovjerenih i nepouzdanih imena, za koja se pomalo istraživanjem utvrdi da nisu uopće bili u Jasenovcu, i da nisu tamo stradali? Da se razumijemo i jedna stradala osoba je žrtva, i svaka žrtva zaslužuje pijetet, stoga je potrebna istina, puna istina, a ne manipulacija sa brojem žrtava kao da su krumpiri, a ne ljudska bića. Iz tog razloga podupirem svako istraživanje po arhivima, da se utvrdi točan broj stradalih, a na da se manipulira žrtvama kako kojoj političkoj opciji u datom trenutku odgovara.
Upravo zato je sumnjivo toliko grčevito protivljenje stranaka koje su sljednici bivše komunističke ideologije ,koja je propala padom Berlinskog zida, ali je još živa samo u njihovim glavama.
Sumnjivo je zato, jer se boje istraživanja zločinačke prošlosti svojih predaka, koji su zlorabili položaj pobjednika u 2.svjetskom ratu i u osvetničkom pohodu pobili 536 833 osoba, pretežno Hrvata, od Hude jame, Teznog, Križnog puta, Fojbi u Istri, Golog otoka i drugih još neistraženih mjesta poslijeratnih stradanja nepodobnih neistomišljenika.
Time je to antifašističko naslijeđe toliko kompromitirano da je komunizam kao totalitaran režim izjednačen sa fašizmom i nacizmom.
Znam da se g. Grakalić ne će suglasiti samnom, ali se mora suglasiti sa Rezolucijom Vijeća EU 1481/2006 o osudi komunističkih totalitarnih režima, koju je potvrdio i Sabor RH.
Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima
Rezolucija je usvojena u izvješću o “potrebi za međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima”. Izvješće je sastavio član švedskog parlamentarnog izaslanstva u Vijeću Europe Göran Lindblad.
Izvještaj se između ostalog temelji na Crnoj knjizi komunizma, koja prikazuje zločine počinjene od strane komunističkih režima.
Memorandum o nacrtu rezolucije navodi oko 95 milijuna ljudi kao žrtve totalitarnih komunističkih režima.
12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština Vijeća Europe snažno osuđuje masovna kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima te ih osude bez ikakvih nejasnoća.
14. Skupština vjeruje da će ovaj jasan stav međunarodne zajednice utabati put za daljnje pomirenje. Nadalje, nada se da će ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja sa ciljem utvrđivanja i objektivne provjere onoga što se dogodilo.
*Rasprava skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje) (vidi Doc.10765, izvještaj Povjerenstva za politička pitanja, report of the Political Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst usvojen od strane Skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje).
Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskoga sabora, na sjednici 30. lipnja 2006., donosimo
DEKLARACIJU O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA
KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE
12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
13. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.
Eto gospodo- drugovi ako niste , pročitajte Rezoluciju u cjelosti. Ne možete vi selektivno određivati tko smije a tko ne smije istraživati. A pogotovo ne sa ideološke pozicije ili pozicije vlasti, da istražuju samo vama podobni, a da nepodobne izvrgnete medijskom linču.
Lili Bencik/Hrvatsko nebo