Laslo Torma: Tko od koga može što naučiti ?
U Večernjem listu od 14.veljače o.g., u kolumni “Ekonomski antibarbarus”, gospodin Ratko Bošković postavlja pitanje – Što Brodosplit može naučiti od 3. maja i Uljanika ? Odgovarajući po tome na pitanje koje je sam sebi postavio, gospodin Ratko Boőković zaključuje da 3.maj i Uljanik sigurno neće moći naučiti od Brodosplita kako se grade brodovi, no ostaje dužan da odgovori na to što onda uopće mogu ta dva propala škvera mogu naučiti od Brodosplita odnosno gospodina Debeljaka ?
Uspoređujući gradnju brodova Brodosplita s gradnjom brodova u 3.maju i Uljaniku, u zadnjih pet godina, gospodin Bošković ustvrdio je da su 3.maj i Uljanik bili pet i pol puta uspješniji u gradnji brodova po CGT-u (mjera složenosti broda) od Brodosplita, što čitatelja navodi na to da su 3.maj i Uljanik uspješnija brodogradilišta od Brodosplita.
Ne ulazeći u motive gospodina Boškovića za pisanje te kolumne o usporedbi škverova, treba se upitati nešto o čemu on ne govori ništa. A to je pitanje kako to da 3.maj i Uljanik praktično više ne proizvode ništa, ugovori im se otkazuju, i nemaju novca za isplatu plaća i nabavu materijala, dok ‘nikakav’ Debeljakov Brodosplit, po gospodinu Boškoviću pet i pol puta slabije/lošije brodogradilište od 3.maja i Uljanika, normalno posluje, isplaćuje plaće i čak zapošljava nove radnike? Šteta da se gospodin Bošković nije potrudio naći neko objašnjenje za taj “fenomen”.
Onako mimo grede, doduše gospodin Bošković navodi da je država od 1992. do 2017. 2 u Brodosplit uložila 12, 17 milijardi kuna, no to nema veze sa Debeljakom, a milijardu i pol kuna kao vlastito učešće u restrukturiranje nakon privatizacije, želeći vjerojatno stvoriti dojam kod čitatelja da je država “pomogla“ Debeljaka sa 12,17 milijardu kuna, a 3.maju i Uljaniku nije pomagala.
A činjenica je da su dubioze u 3.maju i Uljaniku još uvijek neraščišćene, i koliko će to državu koštati glede plaćanja jamstva, odšteta, i dugovanja prema dobavljačima a i kooperantima, tek će se vidjeti, ali jamačno će biti više od milijardu i pol kuna “datih” Debeljaku !
No čemu uopće o tome govorim? Pa jednostavno zato što možda Brodosplit neće naučiti 3.maj i Uljanik da grade brodove, ali će ih Brodosplit i Debeljak naučiti da se oslobode neradnika, zabušanata, nestručnih radnika, ‘uhljeba’, nepotrebnih kooperanata, i korumpiranih djelatnika u upravama, koji rade na nabavama i ugovaranju cijena gradnje brodova. Jer Brodosplit je bio još gori u svemu tome od 3.maja i Uljanika dok ga nije preuzeo Debeljak, odstranio neradnike i štetočine, a čak zapošljavao nove vrijedne radnika a uprave 3.maja i Uljanika su sve to tolerirale i čak možda i podržavale, a država kao vlasnik nije reagirala iz samo njoj poznatih razloga.
I još jedna činjenica koji gospodin Bošković nije pomenuo je, da nevolje Uljanika počinju od 2013. godine kada je otišao dugogodišnji direktor Rolović, i krenula je “privatizacija” Uljanika, s upravom koju je odredila Vlada RH. Zašto je Uljanik od brodogradilišta koje nikada nije trebao za vrijeme direktora Rolovića državne potpore, preko noći postalo brodogradilište u stečaju, nije teško dokučiti, jer mislim da za to nisu bili krivi varioci, monteri, ličioci, poslovođe i projektanti u Uljaniku, već ZNA SE tko !
Osobno mi je žao to je gospodin Bošković počeo “čeprkati” po ovoj temi, ali ostao je s time na samoj površini problema, ne usuđujući se , ili ne znajući na što bi mogao naići ako dublje “začeprka” po temi 3.maj, Uljanik, Brodosplit, pa se stječe dojam da je ovo napisano samo kao zlurada želja da i Brodosplit doživi sudbinu 3.maja i Uljanika, pa da se može reći
– “Evo zar nismo rekli da se u Hrvatskoj trebaju zatvoriti sva brodogradilišta”.
No držim da Debeljak neće dopustiti da se vesele nečem takvom. Živi bili pa vidjeli !
Laslo Torma/Hrvatsko nebo