A.Borošak: Povijest nije učiteljica života

Često smo skloni pričati o tome kako učimo iz prošlosti, kako smo mi neka super generacija, neka supernacija, superiorni u svemu, pa i onome nemogućemu.

Pa ako je tome tako, od kuda toliko negativnosti i neuspjeha po svim poljima. Mladi se školuju, a po završetku školovanja rijetki se zaposle, rijetki uspiju, pa tako obrazovani napuštaju svoj dom i odlaze trbuhom za kruhom put boljih dana, put boljega života.

Bez obzira na to, naše sveučilište neumorno stvara nove kadrove, koji će i opet teško naći svoje mjesto pod suncem.

Gdje god se zagrebe, sve nešto škripi, sve nešto boluje od neke letargije, ne baš velike želje za promjenom postojećega stanja, a političke elite žive svoj san. Nikome u ovoj državi nije tako dobro kao njima, vrlim političarima, a da su vrli, to nam dokazuju svakodnevno.

“Svijetlih” je primjera cijelo čudo i predugo bi bilo nabrojiti ih sve, jer njihova vrlost to svakako zaslužuje, pa da ne bih došla u situaciju nekoga ispustiti, ograničiti ću se na našu perjanicu, najsvjetliji primjerak, jer je ona ipak najzaslužnija, to joj se mora priznati. To je naravno, naša vrla predsjednica. Onako lijepa i uglađena, svako malo prošeta novi look, a s njime i novi “book”!  Modni izričaj i figura su na zavidnoj razini, to moram priznati, ali onaj drugi puno važniji, nikako da dođe do nekog prihvatljivoga stanja.

Priznade naša predsjednica kao iz topa, kako su je krivo savjetovali oko pozdrava Za Dom Spremni!

“Ma svaka ti čast predsjednice, kako si iskrena i naivna, pa su te lako zaveli, sram ih bilo!”

Zavedu našu predsjednicu svi, kako i ne bi, kada ona leta i luta kojekuda, pa se pogubi, pa nas svako malo počasti nekim svojim biserom.

Hrvatski povijesni pozdrav Za Dom Spremni je uvijek to bio i biti će. Isto tako našu predsjednicu ne zanima nametnuta istina o Jasenovcu, to je amen, tu propitkivanja nema! Tužno draga predsjednice ne svih Hrvata.

Pozdravom Za Dom Spremni, u Domovinskom ratu je izvojevana krvava bitka za Domovinu. Domovina je stvorena pod njim i nikome u tim teškim vremenima nije smetao, a sada se javljaju borci foteljaši, pa bi sve to gazili svojim špic postolama da se ne bi zamjerili nekim tamo puno bitnijim od nas samih.

Pa da ih malo podsjetimo, kako je pozdrav “Za dom” (bez dodatka “spremni”) prvi put spomenut 1684. godine u spjevu Pavla Rittera Vitezovića, Odiljenje sigetsko. To je spjev o opsadi Sigeta, slavnoj bitci, koja je promijenila tijek povijesti, Turke spriječila od još jednog pokušaja prodora u Europu.

Nadalje, pozdrav “Za dom” se proslavio u operi Nikola Šubić Zrinski, koju je 1876. godine skladao Ivan Zajc i danas je jedan od najdomoljubnijih pokliča hrvatske opstojnosti!

Pozdrav Za Dom se često spominje u književnom časopisu Danica, iz 19. stoljeća, kao i u tjedniku Hrvatsko jedinstvo, Varaždin, iz 1939. godine.

Sve su to povijesne činjenice, a isto tako je i NDH povijesna činjenica hrvatskoga naroda, kao izraz tisućljetne borbe i težnje Hrvata za svoju samostalnost.

Pa ako ćemo biti pravedni, pa konačno pokažimo da smo nešto i naučili, ako ništa drugo, a onda bar braniti svoje dostojanstvo, a ne ga prodavati svako malo, kako kome odgovara.

Za Dom Spremni smo bili u ratu, a što nas spriječava da to budemo i u miru, ne vrijeđajući nikoga, a sebe najmanje!!!

A.Borošak/Hrvatsko nebo