Dr. sc. Petar Vučić: Izdajice – izgon iz nacije

Izdajice – izgon iz nacije

     Sasvim se očekivano u  vrijeme tranzicije Hrvatske iz diktature u liberalnu demokraciju, u vrijeme razdruživanja s Jugoslavijom/Srbijom nametnulo pitanje nacionalne izdaje odnosno veleizdaje. To je bilo za očekivati jer taj proces razdruživanja nisu provodili hrvatski nacionalisti-domoljubi, nego antinacionalisti „hrvatska“ KOS/UDBA. Proces razdruživanja i osnivanja samostalne države Republike Hrvatske proveden je po scenariju KOSA i UDB-e. Dio toga scenarija je bio i izbor budućeg predsjednika države kao „našega čovjeka“. Scenarij je stvaran punih 20 godina sve tamo od 70-tih godina prošlog stoljeća kad uporno jača proces stvaranja uvjeta za stvaranje Velike Srbije od Jugoslavije, ali s čistim, homogenim srpskim stanovništvom i ozemljem. Dakako, iz scenarija stvaranja velike Srbije ispadaju hrvatski kadrovi osim onih koji će se kasnije pokazati kao izdajice. Inače potiskivanje hrvatskih kadrova vodećih u politici, gospodarstvu, kulturi, medijima i općenito u društveno-političkom životu kako na razini Jugoslavije tako i u Republici Hrvatskoj. Ti rukovodeći kadrovi u Hrvatskoj ne iz domoljubnih razloga nego iz karijernih, ne žele gubiti privilegije što im ih osiguravaju ti položaji Spremaju odgovor na velikosrpski ustanak u Hrvatskoj, razbijanje i okupaciju hrvatskih zemalja u kojima žive Srbi („Gdje god živi jedan Srbin to je srpska zemlja“..) Po scenariju hrvatske KOS/UDBE ne smiju hrvatski nacionalisti provesti razdruživanje ni biti vodeći politički element u tom procesu jer bi to bila negacija i svrgavanje KOS/UDBINIH kadrova kao vodećih, odlučujućih. To moraju biti „naši ljudi“ KOS/UDBINI kadrovi. I taj se scenarij prove uz isključenje nacionalista u donošenju ne samo glavnih odluka nego i manje važnih. Naročito se pazilo da ne bi koji nacionalist bio predstavnik RH u diplomatskim i konzularnim poslanstvima jer Hrvatska treba „prijatelje“ i saveznike koji su se i pokazali u pretvorbi i privatizaciji (kao pljačkaši).  . Nacionalisti su izolirani od upravljanje državom i od glavnih položaja u gospodarstvu, politici, kulturi, medijima itd. RH je stvorena, po tom scenariju na krvi izdanih hrvatskih nacionalista. Kako je RH stvarana na paranacionalističkoj demagogiji i frazeologiji u svrhu prijevare nacionalista, s vremenom nacionalisti shvaćaju prijevaru i izražavaju jako nezadovoljstvo s političkim stanjem, s pitanjem „za što smo se borili“ a KOS/UDBIni kadrovi se učvrstili na vlasti, pridodajući prebjege njima i uvodeći novu generacije KOS/UDBinih kadrova (sinova po rođenju i po političkoj orijentaciji) na vlasti i preuzimaju svu političku, godpodarsku, kulturnu, medijsku i drugu vlast. Dakako tijekom te tranzicije su opljačkali Hrvatsku i stvorili novi proletarijat, Osokoljeni jugohrvati postaju sve agresivniji i sve otvorenije pokazuju svoj prijezir i mržnju prema samostalnoj hrvatskoj državi. Sve što je autentično hrvatsko destruiraju a afirmiraju prougoslavenske vrijednosti s istim parolama o „bratstvu i jedinstvu) i takao počinjaju djelo političke veleizdaje.

Zločin i kazna

    Izgon i isključenje iz sakralne i profane zajednice postojalo je oduvijek. Jer i jedna i druga su se osnivale odnosno održavale na izraženoj volji biti članom te zajednice. Ako je i nastajala samim rođenjem člana zajednice – države ili nacije, to se članstvo u njoj održavalo pristankom, voljom svakog člana. Počinjenjem čina izdaje odnosno veleizdaje uvijek se kažnjavalo isključenjem odnosno izgonom iz zajednice u odnosu na razne stupnje imalo je za posljedice počinjene štete izricale i kazne i po raznim stupnjevima sve od opomene do oduzimanja života…Povijestno sve od prvobitne zajednice do suvremene civilizacije. Izgon odnosno izopćenje izricani su za teške povrede moralnog, političkog ili imovinskog statusa zajednice – države ili društva odnosno nacije. I u kršćanstvu se već rano za izricanje kazne formirala tijela i stvarala pravila po kojima se postupalo u počinjenom zlu (grijehu) i predviđeni su prekršaji odnosno kaznena djela.U kršćanstvu se kažnjavala hereza i šizma što je u postupku često završavalo ekskomunikacijom, izopćenjem. Izricalo se privremeno ili trajno isključenje. U profanim zajednicama također je izricane razne kazne od ekskomunikacije do spaljivanja i izgona odnosno smrtne osude i oduzimanja članstva u državi – oduzimanje državljanstva a s izgonom imalo je za posljedicu  oduzimanja članstva u naciji kao zajednici. I smrtna kazna, oduzimanje života imala je za posljedicu stvarnog oduzimanja državljanstva i nacionaliteta ali ne i formalnog jer smaknuti formalno ostaje pokopan u istoj državi u grobu, odnosno groblju biših sunacionika. Zato je izgon iz države i izopćenje iz nacije najveća moguća kazna jer izopćeni i izgnani apstraktno kao da više i ne postoji niti je ikada postojao. 

Ispisnica iz nacije

    Politička izdaja nacije je njezina duboka moralna i politička povreda s mogućim velikim pače i tragičnim posljedicama. Ona ne smije ostati nekažnjena.Sasvim su se očekivano, kako je rečeno, u  vrijeme tranzicije Hrvatske iz diktature u liberalnu demokraciju i odvajanje od Jugoslavije dogodile veleizdaje nacije pa se nametnulo pitanje njezinog moralnog, političkog i pravnog sankcioniranja.

    Kao individualni čin pojedinca iz povijesti, prvi poznati politički izdajica u povijesti bio je Marko Jonije Brut  koji je  izdao Cezara, a obrađen je i u literaturi kao na pr.. u Kralju Learu Williema Shakespeara. a u vjeri bio je Juda Iškariotski. Poslije njih tijekom povijesti bilo je izdaja nebrojeno puta. Kao da je nepopravljivo ucijepljena u čovjekov moral/nemoral pa su izmišljani uvijek novi oblici izdaja

. No, osim izdaje pojedinca zloćudnija je izdaja cijele jedne zajednice kao kao što je nacija. Ako individualna uglavnom  ima individualne posljedice, izdaja neke zajednice zbog veličine posljedica postaje veleizdaja. Nacionalna veleizdaja je psihološki gledano patološki čin jer je to čin negacije samobitnosti samog izdajice i čin negacije cijele nacije, negacija substancijalnosti hrvatstva kao takvog.. Činom veleizdaje izdajica, u našem hrvatskom slučaju, prestaje biti Hrvat i to po svojoj slobodnoj volji.. Ako je on postao Hrvat po rođenju u biološkom procesu reprodukcije nacije i bez udjela njegove volje,a u razvoju osobnosti dovršio se u samosvijesti da on nije Hrvat, to je posljedica patološke promjene njegova Bitka, ontološki dublja od promjene kod stjecanja i gubitka državljanstva odricanjem od njega. Ali nešto je isto i kod jedne i kod druge promjene;-. to je volja ne biti ono što je do promjene biće bilo, odnosno biti drugo. Tipični slučaj samootuđenja. To izdana nacija treba uvažavati jer je čovjek biće slobode i slobodan je u samoodređenju. I za izdajice nastaju neke iste posljedice; može im se uskratiti status građanstva oduzimajući taj status, a isto tako može mu se oduzeti status pripadnosti određenoj naciji. – oduzeti mu nacionalitet., sa svim posljedicama koje iz toga gubitka proizlazi.Pri tome je nacija izdajici  dužna ispostaviti ISPISNICU iz dotične nacije. Dakako, ako on želi zadržati pravo na državljanstvo, ne može mu se dopustiti, jer njegovo odricanje od nacionalnosti može imati posljedice i za naciju i za državu (na pr. slučaj špijunaže i dr.). Njegov građanski status se izjednačava (ako ne i pogoršava) sa statusom gubitnika državljanstva, Prestaje biti član zajednice pa ga se može protjerati iz dotične države.jer u slučaju spora dotične države s drugom državom on može bivšoj matičnoj državi izdajom nanijeti velike štete.

    U moderno povijesno postnacionalno vrjjeme..ovo pitanje je nužno ustavom i zakonima država precizno formulirati jer time bi se na pr. izbjegla situacija da nacionalni izdajica, kako je tretiran Komšić od Hrvata u BiH,može kontinuirano nanositi političku štetu naciji u kojoj je rođen.

    Hrvatski predstavnici u EU i UN i drugim međunarodnim organizacijama trebaju se založiti da se to pitanje regulira pravnim aktima koji bi obvezivali sve države na primjenu te regulative. Kod utvrđivanja oduzimanja nacionaliteta treba izdajici ispostaviti ISPISNICU IZ NACIJE, a ako je svojom izdajom izdanoj naciji napravio veliku štetu država ga ima pravo suditi i radi kaznenog djela veleizdaje i radi naknade štete, ili protjerati,, već prema utvrđenom djelu. Ako nije napravio nikakvu štetu, nego napravio samo golo odreknuće od nacije, druge države ga ne mogu primiti u svoje državljanstvo i svoju naciju jer bi to stimuliralo pravljenje djela nacionalne veleizdaje radi stjecanja materijalne i drugih koristi što bi ujedno vodilo destrukciji mađunarodnog političkog poretka…..

Dr. sc. Petar Vučić/Hrvatsko nebo