D. Pejčinović: Talijanske pretenzije

Vrijeme za povratak HV-a u Pulu

Viva Trieste, viva l’Istria Italiana, viva la Dalmatia Italiana, viva gli Esuli, evviva i valori della nostra Patria!
(Antonio Tajani, predsjednik Europskog parlamenta)

Neočekivana izjava predsjednika europskog parlamenta Antonia Tajanija uzburkala je domaću političku scenu do te mjere da je čak i ljevica posegnula za „nacionalističkom“ retorikom. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić izjavio je tim povodom: „Ideja da su Istra i Dalmacija talijanske je temeljna ideja fašizma. Tajani je dio pučke obitelji s HDZ-om. Što drugo reći osim da je glas za HDZ – glas za Tajanija i fašističke i proustaške tolerancije…“.

Oni koji imaju malo bolje pamćenje vjerojatno će se prisjetiti da je taj isti Bernardić šutio kad je njegov zastupnik Nenad Stazić u Saboru pozivao „Istrijane“ na referendum poput onoga u Kataloniji?! No, to je već stara boljka svih lijevo-liberalnih stranaka u Hrvatskoj, koje mnogi građani, vjerojatno s pravom, optužuju za nedostatak patriotizma. Moglo bi se reći da sada dolaze na naplatu dugogodišnji nagomilani propusti hrvatske politike prema agresivnim susjedima, dolazili oni s istoka ili sa zapada. Domaća javnost već je pomalo zaboravila s koliko su upornosti susjedi Slovenci svojatali izlaz na otvoreno more preko hrvatskog akvatorija. Taj spor, odnosno kontaminirana arbitraža u kojoj su časni suci uhvaćeni s prstima u pekmezu, i dalje se vuče opterečujući ionako slabe odnose Slovenije i Hrvatske. Tajanijeva izjava pokazuje koliko je takvo ponašanje „kranjskih“ grabežljivaca neodgovorno i opasno za vitalne interese obje zemlje. Slikovito rečeno, zadrti Slovenci zbog kile mesa (to jest, izlaza na otvoreno more) spremni su zaklati čitavo tele, odnosno, trajno pokvariti odnose sa strateškim saveznicima! Koliko su za to krivi sami Hrvati?

Račanov paraf

Poznato je da je tvorac politike popuštanja Ivica Račan u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade sa svojim slovenskim kolegom Janezom Drnovšekom parafirao izrazito nepovoljni sporazum, koji je odmah izazvao val žestokih kritika čak i u redovima SDP-ovih saveznika. Tu je nesumnjivo začetak naših problema sa pohlepnim susjedima, koji su, vidjevši na što su sve spremni „hrvatski“ političari, odlučili blokirati ulazak Hrvatske u EU kako bi ishodili što veće ustupke u našem teritorijalnom moru. Zbog slovenske blokade vlada Jadranke Kosor popustila je i pristala na arbitražu pod izrazito nepovoljnim uvjetima. Da nije bilo špijunske afere koja je izbila zbog neopreznog ponašanja slovenskog člana arbitražnog suda, Hrvatska bi spor potpuno izgubila, pa bismo danas, uz gubitak mora, bili suočeni i s talijanskom prijetnjom poništavanja Osimskih sporazuma!

Italija vs. Hrvatska

Mnogi su skloni ismijavati Talijane i njihove pretenzije, međutim, brojke im ne daju za pravo. Italija ima 15 puta više stanovnika od Hrvatske i barem 30-40 puta veći BDP, pa je jasno da bi u slučaju bilo kakvog sukoba Hrvatska slabo prošla. Osim vanjske ugroze, postoji i unutarnja; u Istri i dalje buja autonomaški pokret koji, ako ništa drugo, pothranjuje talijanske pretenzije i nepotrebno opterećuje čitavu domaću političku scenu. S druge strane granice, u slovenskom primorju, ne postoji nikakav pandan IDS-u, što je još jedan dokaz da su u nekim stvarima „Janezi“ puno napredniji od Hrvatske! No, da su Slovenci doista tako pametni kako umišljaju, nikada ne bi ulazili u nepotrebne sporove s narodom koji ih nikada nije napadao niti svojatao njihov teritorij; mnogi i ne znaju da je slovensko-hrvatska granica jedna od najstarijih nepromijenjenih granica u Europi, posljednji ostatak nekadašnjeg Svetog rimskog carstva.

Osim toga, dovoljno je pogledati na kartu i vidjeti da talijanski put do hrvatske Istre vodi preko slovenskog primorja. U nekoj iznimno teškoj vojno-političkoj situaciji, nije teško zamisliti da obje zemlje izgube ono što su stekle nakon Drugog svjetskog rata. Oporo zvuči, ali Hrvatska bi ipak nekako preživjela gubitak svog rubnog teritorija, a Slovenija?!

Djela, a ne riječi!

Tajanijeva izjava morala bi prisiliti državni vrh da povuče i neke konkretne poteze, umjesto što se samo „zgražava“. Ali, reći će mnogi, što Hrvatska ili Slovenija mogu napraviti nasuprot talijanskog diva? Najbolji potez bio bi međusobno izmirenje, a ono je moguće jedino na osnovama međunarodnog prava mora i stanja zatečenog u vrijeme raspada Jugoslavije. Drugi važan potez Hrvatska može povući samostalno, a riječ je o povratku Hrvatske vojske i mornarice u najvažniji istarski grad – Pulu. Svojedobno napuštanje vojnih objekata na Muzilu pokazalo se kao veliki promašaj (da ne upotrijebimo neku težu riječ!) hrvatske obrambene politike. Ako nam ne treba snažno uporište u Puli, što će nam uopće ratna mornarica? Ne valjda da nas brani od crnogorske flote i albanskih krijumčara?

Uzmemo li u obzir da će hrvatska vlada potrošiti milijarde kuna na sanaciju (IDS-ovskih?) promašaja u Uljaniku, bio bi red da se novac svih građana zaštiti barem simbolično, povratkom HV-a u Pulu. Sada je pravi trenutak za to, i nadajmo se da će ministar obrane konačno nešto poduzeti u tom smjeru!

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo