Doc. dr. sc. Ivan Poljaković: Katolici, licemjerje i politika

Vrijeme:6 min, 51 sec

 

Kada smo na portalu Apologetske udruge bl. Ivan Merz (www.katolik.hr) prije sedam godina objavili Priručnik za glasovanje – samo za prave katolike, digla se prava bura u javnosti. Bilo je primjedbi i negodovanja kako mi tobože dijelimo katolike na one prave i one koji nisu pravi (nominalni katolici). Međutim, mi ih ne dijelimo, već su se oni sami podijelili. Jednostavno, pravi katolik je onaj koji prihvaća nauk Crkve u cijelosti. Nažalost, danas imamo mnogo tzv. nominalnih katolika, čiji se stavovi i način života ništa ne razlikuju od ateista ili krivovjernika (heretika). A od takvih ”katolika” nismo ni očekivali da bi glasovali prema naputcima u Priručniku, pa se zato njima i nismo obraćali.

Za one koji nisu upoznati sa Zakonikom kanonskog prava Crkve važno je naglasiti da se krivovjerjem naziva ”uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju” (kan. 751). Nadalje, isti dokument navodi da ”krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno” (kan. 1364). Drugim riječima, svatko tko krivo vjeruje automatski sebe izopćuje iz Crkve, te time i nije više katolik, iako on toga možda nije svjestan. Katolik ima obvezu prigrliti vjeru i ćudoređe onako kako to Crkva naučava, drugim riječima, onaj tko ne prihvaća i uporno odbija vjeru i ćudoređe onako kako to Crkva naučava, ustvari i nije katolik.

No, u Hrvatskoj se svi važniji politički čimbenici trse kako su veliki katolici, a u isto vrijeme podupiru ubojstvo nerođenog djeteta, legaliziranje istospolnog partnerstva, i drugi nemoral. Radi konciznosti i što veće jasnoće ovdje nećemo ići u širinu, već ćemo se zadržati samo na ova dva maloprije spomenuta nemoralna stava koje promoviraju hrvatski političari.

Mislim da nije potrebno posebno naglašavati koliko je veliki grijeh ubojstvo nerođenog djeteta, ili istospolni čin. Da, uistinu, to su smrtni grijesi, koji nas odvajaju od Crkve i Boga. Crkveno naučiteljstvo kao i Biblija nam govore više nego jasno da je pobačaj ubojstvo. Nakon što je Marija, majka Isusova, zatrudnjela, otišla je u posjetu Elizabeti, koja je također bila trudna. U ovoj sceni imamo dva nerođena ljudska bića (fetusa), Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Iako obojica u majčinoj utrobi, oni su itekako tretirani kao ljudska bića. Ivan Krstitelj zaigra od radosti zbog posjete Marije i Isusa, a Elizabeta naziva plod (fetus) Marije Gospodinom (Lk 1,39-45).  Pobačaj je jedan od nekoliko grijeha koji snosi automatsku ekskomunikaciju iz Crkve (Kanonski zakon, 1398; KKC 2272), Pobačaj po svojoj težini nije ništa manji grijeh od čedomorstva.

Istospolni čin također nailazi na vrlo oštru osudu kako u Starom tako i u Novom zavjetu. U knjizi Postanka (19. poglavlje) čitamo kako je Bog zatro Sodomu i Gomoru zbog istospolnog ponašanja njenih žitelja. U Judinoj poslanici (redak 7) zapisano je da su žitelji Sodome i Gomore bili kažnjeni od Boga zbog bludnosti i ”odavanju drugoj puti”. Levitski zakonik je izričit: ”Ne lijegaj s muškarcem kako se lijega sa ženom! […] Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica bi počinili odvratno djelo. Neka se smaknu, i krv njihova neka padne na njih” (Lev 18,22; 20,13). U poslanici Rimljanima istospolni čini se nazivaju ”sramotnim strastima”, a oni koji to čine ”iako poznaju odredbu Božju prema kojoj vršioci toga zaslužuju smrt, ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine” (Rim 1,26.32). Sv. Pavao nas upozorava da ljudi koji se odaju istospolnim strastima neće baštiniti kraljevstva Božjeg: ”Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega” (1 Kor 6,9-10). Iz ovoga je razvidno da sodomija (istospolni čin) spada u teške grijehe kao što su idolopoklonstvo, preljub, i sl. Jer da sodomija ne spada u teški grijeh, ne bi onda takvoj osobi bio zapriječen ulazak u kraljevstvo Božje.

Dakle, da se u oba slučaja radi o teškom, smrtnom grijehu, nije uopće dvojbeno. Pa ipak, kako je već spomenuto ranije, velika većina tzv. katoličkih političara zalažu se i podupiru legislativu koja promovira i potiče ove nemoralne čine. Uzmimo za primjer ne tako davno usvojenu Istanbulsku konvenciju koja na perfidan način promovira rodnu ideologiju, a time i istospolne čine. Političari vladajuće stranke su se svi zaklinjali u katoličku vjeru, a istodobno su se ponijeli kao najveći licemjeri. Oni koji su glasovali ”za”, svojim činom su praktično pljunuli Crkvi u lice. A oni koji su glasovali ”protiv” možda su još veći licemjeri od onih prvih, jer iako su bili sasvim svjesni što donosi Istanbulska konvencija, oni su i dalje ostali članovi stranke koja promovira istospolne čine. Nije tu samo pitanje Istanbulske konvencije, već i Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola koji legalizira istospolne čine, a koji njihova stranka podupire. Dakle, nakon što je određenom broju političara postalo sasvim jasno da Istanbulska konvencija promovira istospolne čine, pa su zbog toga i glasovali ”protiv”, oni i dalje ostaju u toj stranci kao da se radilo o neslaganju oko stope poreza. Koliko je to sramotno i licemjerno!

Vladajuća stranka također podržava Zakon o pobačaju, drugim riječima, odobrava ubojstvo nerođenog djeteta. Trenutno se radi na novom zakonu o pobačaju, sigurno će vladajući u Saboru opet odigrati jednu predstavu za javnost, a nakon usvajanja novog zakona opet nastaviti uredno odlaziti na mise i primati sv. pričest. Oni djeluju u stranci koja izravno, bez okolišanja podržava smrtni grijeh ubojstva nerođenog djeteta i istospolne čine, a istovremeno imaju obraza otići u crkvu, i ne samo otići u crkvu, već i sjesti u prve redove, i ne samo to, već otići i na sv. pričest. Kojeg li licemjerja!!

Govoreći o euharistiji sveti Pavao izgovara vrlo teške riječi upozorenja onima koji nedostojno jedu tijelo Kristovo, te im veli da im je onda bolje ne primati svetu pričest: “Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje” (1 Kor 11,27). Vrlo su to teške riječi! Jedini način da član stranke koja promovira ovakve izopačine primi sv. pričest jest taj da se dotični pokaje, ispovjedi i istupi iz te stranke. Ostankom u takvoj stranci počinjeni grijeh (podržavanje spomenutih izopačina) ne može se oprostiti, isto kao što se ne može oprostiti grijeh preljuba ako prije toga preljubnik ne odluči napustiti zajednički život s preljubnicom.

No, tu nije kraj priče. Neće na Božjem sudištu odgovarati samo ”katolički” političari, već i svi oni koji na izborima daju svoj glas takvoj stranci. Zar oni koji glasuju za takvu stranku misle da oni nisu moralno odgovorni? ”Katolički birači” izravno svojim glasom na izborima dovedu na vlast stranku koja odobrava ubojstvo nerođenog djeteta i istospolni čin, a pri tome misle da nisu za to odgovorni!? Pa tko je odgovoran ako ne oni!? Oh da, tu su uvijek neke izlike, a za koga ćemo onda glasovati? Međutim, to su samo jeftine izlike, jer postoje stranke koje u svojim programima štite život od začeća do prirodne smrti, i osuđuju istospolni čin.

Prema procjeni Prolife udruge u Republici Hrvatskoj se izvrši oko 40.000 legalno induciranih abortusa godišnje (brojke službene statistike su puno manje). Ako uzmemo da je HDZ u posljednjih 20 godina prosječno dobio 767.703 glasa (uzeti su u obzir rezultati parlamentarnih izbora od 1997.-2016.), onda možemo vrlo lako izračunati da je svaki HDZ-ov glasač za ovih 20 godina glasujući za HDZ neizravno ubio barem jedno nerođeno dijete. U svakom slučaju, birači su suodgovorni za politiku koju provodi stranka za koju su glasovali. Oni se ne mogu ekskulpirati za zlodjela koja čini stranka u njihovo ime. Na kraju krajeva, stranka na vlasti samo provodi volju svojih birača. Kada bi nekome držali ljestve da preskoči ogradu i ubije vlasnika kuće, na svakome sudu bi bili okrivljeni kao supočinitelj zločina. Zašto neki misle da je u ovom slučaju drugačije. Glasači koji takvu stranku dovedu na vlast supočinitelji su zločina. Jedina razlika je ta, što će onaj koji je držao ljestve kod preskakanje ograde biti suđen na zemaljskom sudu, a ovi drugi što glasuju za stranku koja podupire izopačine na nebeskom sudištu. Ja bih se ipak više bojao ovog potonjeg.

Doc. dr. sc. Ivan Poljaković

Izvor: Hrvatski tjednik, 27.12.2018.

 

Katolik/http://www.katolik.hr/Hrvatsko nebo