D.Pešorda: Čudni čestitari

Neugodnu je novogodišnju ”čestitku” primila hrvatska vlada. U vidu definitivne potvrde da od posla s uvozom vojnih zrakoplova F-16 Barak od Izraela nema ništa. Ushićen zbog izvjesne propasti hrvatske kupnje vojnih zrakoplova Zoran se Šprajc zaigrao. Veli veliki Zoran da je on za ”malog Damira” – kad su ga već veliki dečki izigrali – spremio komplet aviona za igru baš po njegovoj mjeri. Plastičnih, naravno. Jer kojeg će vraga Hrvatskoj pravi zrakoplovi kada rata ionako neće biti idućih tisuću godina, a za novac predviđen za zrakoplove moglo bi se sagraditi bogtepitaj koliko vrtića, bolnica, škola… Vrckasti Šprajc čak je na glavu stavio neku anakronu pilotsku kacigu, komentirajući da je takva u skladu s ”tehničkim standardima koje danas ima Hrvatsko ratno zrakoplovstvo” te da mu je malo mala, ali će ”malom Damiru biti taman”.

  Takav je Zoran: prezime mijenja, ali ćud ne.  Na njega više ne vrijedi trošiti riječi, no za one koji misle da je zadržavanje ratnog zrakoplovstva nepotreban trošak, vrijedi pripomenuti da će – ako sami ne budemo mogli štititi hrvatsko nebo – to za nas raditi neki drugi. Vjerojatno Talijani ili Mađari. A to će koštati, u konačnici možda i više nego vlastito zrakoplovstvo. Zanimljivo je primijetiti da je hajka na Krstičevića, započeta u hrvatskim medijima, nastavljena u Srbiji podizanjem prijave protiv njega za navodni ratni zločin. Zapravo, ta sinkroniziranost sve manje začuđuje jer je odavno već postala očita.

  Koliko god Šprajcove šale na hrvatski račun bile zlobne, ipak im se ne može odreći i mrvičak smisla za humor. Barem ponekada. To se, međutim, ne može reći za Đakića mlađeg. Osobito za njegovu čestitku pravoslavnog Božića. U toj glupoj, degutantnoj čestitci javnost je prepoznala ”govor mržnje” prema hrvatskim Srbima. S pravom. Međutim, Đakićeva čestitka još  više vrijeđa Hrvate nego Srbe! Naime, mladi Đakić slikom ustaše s odrezanom glavom četnika na neki način potvrđuje velikosrpski propagandni stereotip Hrvata kao ”ustaških koljača”. I tako navodi vodu na mlin Miloradu Pupovcu, koji će sada imati materijala da se žali po svijetu kako su Srbi u Hrvatskoj ugroženi. Iako je sve to zapravo jedna velika farsa. Đakićev otac i Milorad Pupovac u čvrstoj su koaliciji i zapravo im odgovaraju hrvatsko-srpske zadjevice, tako oni opstaju kao nacionalni zaštitnici jednih, odnosno drugih.

 Da problema s čestitanjem Božića nema samo Đakić junior, dokaz su i sljedeći primjeri. Švedski nogometaš bosanskog podrijetla svoju božićnu čestitku popratio je fotografijom crvenog patuljka koji pokazuje srednji prst. Uz to i namjerno krivo napisanu: Merry Chriztmaz. Očito je da sam do Božića baš i ne drži, a nije ni korektan prema onima kojima Božić nešto znači. Uostalom, zamislite kakav bi skandal  izbio kada bi netko kršćanskog podrijetla na sličan način čestitao muslimanima Ramazan ili Židovima Hanuku. Drukčijih problema s božićnom čestitkom ima slovenski košarkaš Goran Dragić. On je čestitao pravoslavni Božić Twitteru, ćirilicom. Neki su ga na to podsjetili da je on Slovenac, a on im je odgovorio: ”Ja sam Slovenac pravoslavne vjere.” Moram priznati da mi se odgovor svidio, a pohvalno je da su izostale i negativne reakcije sa srpske strane. Što nije slučaj kada se netko izjasni kao Hrvat pravoslavne vjere. A vlast još uvijek odbija registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu kao vjersku zajednicu.

  Kad se to jednoga dana dogodi, bit će to znak da je Hrvatska postala normalna država.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo