RUKOMET, Superškola Balić i Metla dala je Kaubojima dvojicu rukometaša
Marin Šipić je prvi igrač ponikao u našoj akademiji koji je odjenuo dres seniorske reprezentacije, no raduje nas što iza njega dolazi još mladih, u svim selekcijama imamo nekoliko reprezentativaca, kaže Metličić.
Petar Metličić i Ivano Balić otvorili su rukometnu akademiju 2007. Dvanaest godina kasnije u dresu seniorske reprezentacije imaju i igrača iz svoje škole – Marina Šipića.
Zapravo dvojicu, ali Josip Božić-Pavletić se ozlijedio, prenosi 24.sata
– Sad se to čini lako i logično, no samo mi koji smo od prvog dana uključeni u projekt znamo koliko je truda i rada trebalo uložiti. Naravno, ne samo nas dvojice nego i ostalih koji su bili uključeni u projekt od prvog dana, poput Ivice Maraša, Žarka Balića, Nikole Foretića… – otkriva nam Petar Metličić i dodaje:
– Marin je prvi igrač ponikao u našoj akademiji koji je odjenuo dres seniorske reprezentacije, no raduje nas što iza njega dolazi još mladih, u svim selekcijama imamo nekoliko reprezentativaca.
Najbolje tek dolazi
Prva generacija u Akademiji bila su djeca rođena 1996. Među njih stotinjak bio je i Marin, koji je na Gripe došao iz nogometa, uspješno je igrao u splitskom Adriaticu, uz bok Nikole Vlašića. I bio vrlo dobar. Njegov otac je igrao rukomet u Njemačkoj, gdje se Marin rodio i počeo igrati nogomet. No nogomet se igra po kiši i hladnoći, često je obolijevao, pa ga je otac doveo na rukomet.
– Odmah se vidjelo da je vrlo talentiran i da se isplati ulagati u njega. Ponavljam, manje Ivano i ja, jer smo mi još bili aktivni, tako da smo surađivali na programima i povremeno, tijekom praznika, dolazili sudjelovati u radu s djecom.
Osim Šipića, Metličić ističe i ostale mladiće ponikle u Akademiji.
– U generaciji 1998. imamo Koncula i Raguža, koji su skupa došli iz Metkovića, proveli su s nama tri godine, sad su u Spačvi, u Premijer ligi. Papić i Vujičević su u Kaštelima, također prvoligaši, povremeni reprezentativci, Šušnjara je posuđen u slovensku prvu ligu u Dobovu… U generaciji 2000. imamo reprezentativce Matea Maraša, Davida Vladića i Paola Rokija, u 2002. Andriju Pervana i Tomu Lučina. Sve su to nadarena djeca nositelji reprezentacije u svojim generacijama…
Akademija kao klub nastupa u drugoligaškoj konkurenciji, što je treći rang natjecanja u Hrvatskoj.
Odlučit će nijanse
Prvi su, bez poraza, i namjeravaju u prvu ligu.
– U rukometu su igrači s navršenih 18 godina seniori jer ne postoji juniorska liga, pa, primjerice, paralelno igraju seniorski rukomet i za kadetsku reprezentaciju. Zbog toga smo neke igrače i pustili u druge sredine, jer im trećeligaška konkurencija nije izazov, a moraju igrati da bi se razvijali. Sad u momčadi imamo trojicu rođenih 1996., a svi ostali su 2000. i mlađi.
Zbog mnogih obaveza Metličić nije otputovao na SP u Njemačku, no sve utakmice gleda na TV-u. I zadovoljan je onim što je vidio.
– Do sada smo odradili korektno, što se i očekivalo. Svi protivnici su bile momčadi po mjeri, opasne, poput Islanda i Makedonije, ali ipak ne one najopasnije. Vidjet ćemo što će biti protiv Španjolske, pa i kasnije, protiv Njemačke, Francuske…
Cilj su OI, no Hrvati uvijek žele medalju…
– Uvijek želiš uzeti medalju, a jesmo li dovoljno kvalitetni, pokazat će sljedeće utakmice. Nijanse odlučuju, vidjeli ste Njemačku i Francusku, ni Španjolska nije nepobjediva, i ovakva Hrvatska može ih svladati, a ta bi nam pobjeda donijela polufinale i dvije utakmice za medalju – dodao je Pero.
Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo