ORGANIZATORI OTPORA” Prijedlozi bošnjačke Armije RBiH za “Medalju otpora”: Alija Izetbegović, Mlaćo, Genjac, Mehmedović…

Udruge tzv. Armije RBiH za dobitnike “Medalje otpora” koju dodjeljuje Vlada FBiH predložile su, između ostalih, Aliju Izetbegovića, Dževada Mlaću, Hasana Čengića, Džemala Merdana, Ibrahima Purića koji je nedavno osumnjičen za zločin nad Hrvatima u Križančevom selu, Halida Genjca, Šemsudina Mehmedovića. 

Na popisu lica predloženih za “Medalju otpora” kako je to definirano, iz reda organizatora otpora Armije RBiH imena su Alije Izetbegovića, ratnog lidera Bošnjaka u BiH i vrhovnog zapovjednika tzv. Armije RBiH, inače i počasnog zapovjednika 7. muslimanske brigade, samoprozvane “Allahove vojske” čiji su pripadnici ostavili krvavi trag nad Hrvatima u Središnjoj Bosni.

Uz Izetbegovića, kandidat za “Medalju otpora je i Hasan Čengić koji je, podsjetimo, za vrijeme rata bio glavni logističar tzv. Armije RBiH i pomoćnik zapovjednika Glavnog stožera bošnjačke vojske.

Čengića mediji dugi niz godina dovode u vezu s financiranjem terorističkih grupa i organizacija u BiH, regrutiranje mudžahedina iz bliskoistočnih zemalja u BiH. Američke službe su 1996. tražile od Alije Izetbegovića da Čengića smijeni s mjesta zamjenika ministra obrane.SDA je tada ocijenila  “da rad i djelovanje Hasana Čengića na poslovima nabavke oružja nije bio protivan stavovima i odlukama najviših organa Stranke”.

Za “Medalju otpora” također su predloženi i Bakir Alispahić i Irfan Ljevaković. Alispahić  je bivši  ministar unutarnjih poslova Republike BiH, nekadašnji načelnik CSB-a u Sarajevu i direktor Agencije za istrage i dokumentaciju (AID). Alispahić je međunarodnoj javnosti poznat kroz navodni špijunsko-teroristički kamp na Pogorelici kod Fojnice zbog čega je, između ostalog, od 2003. na crnoj listi američkog State Departmenta. Alispahić je 2011. bio i svjedok Državnog tužiteljstva u predmetu protiv Zulfikara Ališpage za ratne zločine nad hrvatskim civilima u Trusini kod Konjica. Alispahić je tada kazao kako mu “nisu poznati detalji tog zločina jer MUP nije bio nadležan za incidente u koje je bila uključena Armija BiH”.

“Meni Trusina nije bila poznata ni po kojem osnovu, tako da o počinjenim zločinima nemam neposrednih saznanja”, rekao je tada Alispahić.

Na popisu je i Safet Ćibo, inače predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic i Jablanica. Ćibo je prošle godine odlikovan i u Općini Konjic. Hrvatska javnost u BiH smatra ga odgovornim za progon, raseljavanje i zločine nad Hrvatima tih sjevernohercegovačkih općina.

Na popisu za “Medalju otpora” našao se i nezaobilazni bugojanski gospodar života i smrti, Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva u Bugojnu široj javnosti poznatiji i po literarnim uradcima, odnosno, sadržaju iz svog ratnog dnevnika. Mlaćo je, prema hrvatskoj strani, odgovoran za uspostavu niza logora za Hrvate u Bugojnu i njihovog pogrom. Boje Bugojna na popisu brani i Abdulah Jeleč, tijekom 1993. godine načelnik Stožera TO-a pri tzv. Armiji BiH.Jeleč je u predmetu protiv Gasala i ostalih bio svjedok obrane Senada Dautovića. Tijekom unakrsnog ispitivanja Jeleč je kazao da na sastanku Zapovjedništva tzv. Armije BiH pred kraj sukoba u Bugojnu nije bilo riječi o ratnim zarobljenicima, jer je ishod borbe još bio neizvjestan i “niko nije znao da će se pripadnici HVO-a predati”.

Džemal Merdan, zamjenik zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije RBiH u Središnjoj Bosni za vrijeme počinjenih zločina u Lašvanskoj dolini (Križančevo selo i Buhine kuće) u prosincu i siječnju 1993./1994. godine je, također, na popisu za dobitnika “Medalje otpora”. Ibrahim Purić, zapovjednik brigade tzv. Armije RBiH iz Viteza, nedavno osumnjičen zbog zločina u Križančevom selu, također, je na popisu za dodjelu medalje, kao i Munib Kajmović, velikobošnjački pamfletist iz Mahale kod Viteza.

Na popisu je i Halid Genjac, ratni predsjednik SDA u Travniku i aktualni predsjednik Glavnog odbora te stranke. Abu Džafer, Egipćanin, pripadniku El-mudžahida, a nakon što je dobio državljanstvo BiH, Mirsad Hodžić, osumnjičen je za ratne zločine nad hrvatskim civilima u Travniku 1993. Prema optužnici, s Iračaninom Abdualdhimom Maktoufom, Abu Džafer, oteo je trojicu od pet travničkih civila i odveo ih u mudžahedinski kamp u selo Orašac gdje ih je mučio, zlostavljao i nanosio teške fizičke povrede. Abu Džafer, odnosno, Mirsad Hodžić, tvrdio je kako je u otmici Ive Fišića, Kazimira Pobrića i Ivana Rajkovića sudjelovao zajedno s Maktoufom, a da je spisak osoba koje trebaju oteti dobio od Halida Genjca, tadašnjeg predsjednika travničkog odbora SDA.  Srpskom civilu, Dragoljubu Popoviću, u kampu Orašac ritualno je odrubljena glava, a ni nakon 24 godine njegovi posmrtni ostatci nisu pronađeni. Nekadašnji načelnik Policijske stranice Travnik, Husein Delić, svjedočio je, kako stoji u prvostupanjskoj presudi Maktoufu, da je Abu Džafer od Genjca dobio spisak građana Travnika hrvatske nacionalnosti koje  treba oteti.

“O sudjelovanju optuženog u izvršenju ove kaznenopravne radnje govori i Husein Delić, koji pored općih saznanja poznatih svim građanima Travnika, posebno ističe razgovor vođen sa Abu Džaferom kojom prilikom mu je Abu Džafer sasvim jasno rekao da je zajedno sa optuženim bio kod Halida Genjca, kada je dobio spisak građana Travnika hrvatske nacionalnosti, čije bi zarobljavanje omogućilo razmjenu za zarobljena četiri pripadnika jedinice El Mudžahid”, stoji u presudu Maktoufu.

Pored Genjca, tu je i još jedan od prvaka SDA, Šemsudin Mehmedović, odnosno, omiljeni kum mudžahedina u BiH. Mehmedović je bio ratni načelnik Policijske stanice Tešanj i načelnik Centra službe sigurnosti.

SIPA je Mehmedovića 2013. godine prijavila Županijskom tužiteljstvu ZDŽ-a zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih materija, ali je Tužiteljstvo odustalo od istrage. U skrivenim podzemnim skladištima pronađeno je oko 800 punjenja za ručne raketne bacače iranske proizvodnje te oko 60 granata za bestrzajne topove.

Također, u srpnju 2013. Mehmedović je uhićen zbog sumnji da je počinio ratne zločine protiv srpskih civila na području Općine Tešanj, od proljeća 1992. do jeseni 1993. SIPA je Tužiteljstvu BiH podnijela i izvješće protiv Mehmedovića pod optužbama da je utjecao i prijetio svjedocima i policijskim službenicima SIPA-e tijekom uhićenja.

Mehmedović je prema navodima tada osumnjičen da je planirao, naređivao i osobno sudjelovao u uhićenjima, pritvaranju i ispitivanju srpskih civila. Pored toga, Mehmedović je bio osumnjičen i za nečovječno postupanje, zatvaranje, zastrašivanje i mučenja srpskih civila. Također, u ljeto 1993. policajci tzv. Armije BiH pretukli su srpskog civila koji je od posljedica i preminuo, a Mehmedović kao načelnik CSB-a nije učinio ništa na kažnjavanju počinitelja.

Međutim, Državno tužiteljstvo nije dalo suglasnost za uhićenje Mehmedovića i drugih niti je o uhićenjima bio upoznat tadašnji postupajući tužitelj. Predmet “Mehmedović i drugi” nikada nije bio formiran, a SIPA je tada optužila Tužiteljstvo BiH da opstruiraju istragu. Tadašnji direktor SIPA-e bio je Goran Zubac koji je, znakovito, nakon naloga za uhićenjem Mehmedovića, i smijenjen.

Šemsudin Mehmedović već se dugi niz godina dovodi u vezu s ratnim zločinima, mudžahedinskim jedinicama, organizacijama koje financiraju terorističke aktivnosti. Dnevnik.ba već ranije je pisao kako je, upravo, Šemsudin Mehmedović, bio omiljeni kum mudžahedinskim borcima i Bošnjakinjama jer ih je, tako, nakon 1995. ostavljao u BiH i osiguravao im državljanstva BiH.

Za “Medalju otpora” predložen je i Hamdija Abdić Tigar kojem je danas pred Županijskim tužiteljstvom u Bihaću potvrđena optužnica zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića 8. ožujka 1995. godine. Tigar je inače ratni zapovjednik 502. brigade tzv. Armije RBiH.

Ime Vahida Karavelića, neko vrijeme i zapovjednika 1. korpusa tzv. Armije RBiH ( Sarajevo)  također je na popisu. Između ostalih, na popisu za dodjelu “Medalje otpora” su i Salko Bukvarević, federalni ministar za borce/branitelje, Rifat Bilajac, Sefer Halilović, Fikret Prevljak.

Inače, federalni ministar za borce Salko Bukvarević najavio je provjeru pojedinih kandidata za medalju otpora koje su predložile udruge HVO-a, a među kojima su i Mate Boban, Đuro Matuzović, Željko Šiljeg, Željko Džidić, Smiljko Šagolj, Ranko Boban.

G.L./Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo