D.Pejčinović: UNITARISTI PROTIV FEDERALISTA

„Nekadašnji predstavnik Hrvata u BiH“

Proslava dana bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske u Banjoj Luci izazvala je golemu pozornost javnosti, ponajprije zbog prisustva dvojice neočekivanih gostiju. Prema komentatorici portala narod.hr Mihaeli Tikvici, „najveći šok izazvala je činjenica da je na ovom, po zakonima BiH neustavnom skupu, bio prisutan i nekadašnji predstavnik Hrvata u BiH Dragan Čović te veleposlanik Republike Hrvatske – Ivan del Vechio.“ (narod, 10.1.) Zbog spomenutog događaja najviše su se uznemirili muslimanski unitaristi u Sarajevu kojima nikako ne odgovara bilo kakva hrvatsko-srpska suradnja usmjerena na očuvanje BiH kao zajednice  ravnopravnih, konstitutivnih naroda. U moru reakcija na spomenuto gostovanje izdvajamo muftiju Mustafu Cerića koji kaže: „ČOVIĆU, sram te bilo i sram bilo onog koji ti je dao da govoriš u Potočarima ispred žrtava srpskog Genocida! Sad mi je posebno drago što je Željko Komšić izabran umjesto tebe i što su ga Bošnjaci izabrali uprkos tebi i takvima kao što si ti, jer ti nemaš ni kršćanskog ni bosanskog obraza, a kamoli ljudskog morala i hrvatskog nama! Još jednom sram te bilo!“ Inače, muftiju Cerića mnogi su u Zagrebu za vrijeme njegova mandata na čelu Islamske zajednice smatrali velikim zagovornikom vjerske tolerancije i suživota! U svjetlu najnovije izjave, Cerićeva „toleranca“ najbolje bi se mogla opisati narodnom izrekom „Veži konja gdje ti aga kaže!“

No, što je s „nekadašnjim prestavnikom Hrvata“ Draganom Čovićem, kojega mnogi s pravom optužuju za pretjerano ulizivanje srpskom vođi Miloradu Dodiku? Čini se da je lukavi Čović, kao i uvijek do sada, postupio pragmatično, pokušavajući normalizirati hrvatsko-srpske odnose te tako oslabiti pritisak muslimanskih unitarista. O moralnim aspektima Čovićeva gostovanja u Banjoj Luci moglo bi se unedogled raspravljati, ali time nećemo pomoći Hrvatima u BiH. Pokušajmo stoga tamošnje odnose sagledati na drukčiji način!

Hrvatima Razim i Musliman Zvonko

Pokraj sve halabuke koja se digla u Sarajevu zbog proslave u Banja Luci potpuno je nezapaženo prošla vijest da je Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine upravo tog dana potvrdilo kandidacijske liste za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz Skupštine Unsko-sanske županije.

Iz spomenute županije potvrđeno je pet kandidacijskih listi iz reda bošnjačkog naroda, dvije liste iz reda hrvatskog naroda i jedna kandidacijska lista iz reda ostalih. Ono što posebno pada u oči su imena (i prezimena!) kandidata na listi Hrvata i „ostalih“: „Dvije su kandidacijske liste iz reda hrvatskog naroda: kandidacijska lista koju je podnio izaslanik Razim Halkić i na njoj je samo njegovo ime Razim Halkić, te kandidacijska lista Laburističke stranke i na njoj je Anel Šahinović. Ovjerena je i jedna kandidacijska lista iz reda ostalih, a to je kandidacijska lista Laburističke stranke na kojoj su Rasim Kantarević i Edina Abdić-Pleho.“ – javlja Fena. Zanimljivo je vidjeti kako uoči svakih izbora u BiH naglo raste hrvatska nacionalna svijest kod potencijalnih dužnosnika Bošnjaka. (Kad bi se taj trend proširio i kod Srba, mogli bismo s punim pravom tražiti aneksiju čitave BiH Hrvatskoj.)

No, nije sve tako idilično kako se čini. Dok kroatizacija Unsko-sanske županije napreduje divovskim koracima svjedoci smo i obrnutih trendova, odnosno pretvorbe Hrvata u Muslimane-Bošnjake, što nam daje nadu da taj susjedni narod ipak neće izumrijeti. „U dom naroda Federalnog parlamenta želi i Zvonko Marić iz SBB-a, koji se na općim izborima 2014. godine izjasnio kao Hrvat, a na posljednjim je, ipak, odlučio promijeniti nacionalnost. Tako je ovaj put sebe stavio na kandidatsku listu Bošnjaka, zajedno sa Jasnom Duraković i Dževadom Poturkom. Inače Zvonko Marić se zove Bajram Demić, a ime je iz samo njemu znanih razloga promijenio nakon protekloga rata i donedavno se izjašnjavao kao Hrvat. Demić je rođen u Rožajama u Crnoj Gori.“ (brotnjo.info, 5.1.2019.) Tko zna, možda se jednog dana i Sefer Halilović izjasni kao Hrvatina?

Koja je ovo država?

„Nažalost, nametnula se i ta heretička misao da ni taj Komšić nije baš tako politički loš Hrvat.“   (Marinko Jurasić, Večernji list)

Slučaj proslave „Dana RS“ pokazao je da u Hrvatskoj postoje, grubo rečeno, tri skupine građana kojima se sarajevska  propaganda uspješno služi za ostvarivanje svojih mračnih ciljeva. Prva i najveća grupa su obični ljudi, politički neupućeni, koji o stanju u susjednoj BiH ne znaju  ništa pa su skloni povjeravati svaku glupost koju im mediji i političari serviraju. Druga skupina sastavljena je od zavedenih pravaša i fosiliziranih „ustaša“ koji i dalje mantraju o granici na Drini i hrvatskom cvijeću. Treću grupaciju čine plaćenici i provokatori koji uspješno mute vodu pričama o prodaji Posavine, udruženom zločinačkom pothvatu, svijetlim tradicijama Crne legije i gomili drugih podvala čije bi opovrgavanje zahtijevalo više energije nego što proizvede nuklearka u Krškom. No, sav taj trud koji se ulaže u ocrnjivanje Hrvata u BiH bio bi uzaludan kad ne bi bilo najmoćnije skupine – političara i državnih dužnosnika koji predano štite tuđe interese, u ovom slučaju muslimansko-bošnjačke. Što misliti o državi u kojoj bivša ministrica vanjskih poslova, bivša predsjednica vlade i  bivši predsjednik države (u dva mandata) otvoreno podupiru ponovni izbor Željka Komšića za „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH? I Mesić, i Kosorica i Pusićka dovoljno su stari da bi se mogli prisjetiti slučaja stanovitog Sejde Bajramovića, mesićevog kolege u Predsjedništvu SFRJ. Zar je tako teško primijetiti sličnost između jednog i drugog „Sejde“? Stvarno, koja je ovo država?

Dinko Pejčinović/Hrvatsko nebo