D.Pešorda: POSTBLAGDANSKE IMPRESIJE NA RUBU DEPRESIJE
Vrijeme:3 min, 30 sec
Mediji nas ovih dana već počinju gnjaviti savjetima za detoksikaciju organizma. Meni se pak čini da bi korisniji bili savjeti za detoksikaciju države i društva. Kada bi ih imao tko dati. Meni, tek neznatnom kroničaru, ostaje opažati simptome i kritizirati, manje ili više zajedljivo. Recimo, kako tumačiti činjenicu da je Borisa Vujčića, 
guvernera Hrvatske narodne banke, ugledni časopis The Bankar proglasio najboljim europskim i svjetskim guvernerom u 2018.? Je li to dobro ili loše? Ne znam, nisam stručan za te stvari. Međutim, muči me jedna analogija. Isto takvo priznanje dobio je 2008. i Željko Rohatinski, tadašnji guverner HNB-a. Nakon toga uslijedilo je ”sedam mršavih krava”, sedam teških godina krize i recesije. Vujčić je za svjetske centre financijske moći, sudeći po priznanju, odradio dobar posao. Koliko dobar za Hrvatsku, osjetit ćemo na vlastitoj koži.
Bandić pridobio trinaestog zastupnika u Saboru. Oni koji imaju malo dulje pamćenje od prosječnog hrvatskog birača, sjetit će se da Bandić svoj politički uzlet i počeo ”pridobivanjem zastupničkih ruku”. Upravo je takvim jednim ”pridobivanjem” detronizirao HDZ u Zagrebu i poslao ga u dugogodišnju oporbu. Dobivanjem podrške za proračun u Gradskoj skupštini i strelovitim rastom u Saboru Bandić se nametnuo kao jedan od najuspješnijih hrvatskih političara u protekloj godini. Što god tko mislio o Bandiću, on se hrvatskom društveno-političkom okružju snalazi kao riba u vodi. Problem je samo što za ”male ribe” ta voda postaje toliko toksična da tonu na dno ili bježe glavom bez obzira u neke druge vode.
Na trenutak se neupućenom promatraču činilo da će Damiru Krstičeviću uspjeti učiniti nešto veliko za Hrvatsku vojsku. Domoljubni i tradicionalnim 
vrijednostima odani dio naroda bio mu je spreman progledati kroz prste zbog sudjelovanja u Vladi koja je prihvatila Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum, koja je kulturu izručila Nini Obuljen, a obrazovanje HNS-u – samo da izgura to s nabavkom zrakoplova. Taj aranžman odgovarao je i Andreju Plenkoviću. Krstičević i Medved bili su mu zaštita od znatnijeg bunta braniteljske populacije. Na kraju je, izgleda, nabavka F-16 propala. Soroščad likuje, Krstičević je osramoćen, a Hrvatska ostala bez vojnih zrakoplova. Ne znam je li scenarij za cijeli taj zaplet i rasplet bio unaprijed napisan, no znakovito je da gotovo uvijek tako izvise oni koje javnost percipira kao domoljube i desno orijentirane političare. Sve je, dakle, spremno da se Krstičevića gurne među iskorištene i odbačene ljude, kao što su Barišić, Stier, Glunčić itd.
No, pustimo malo visoku politiku. Razlog lošeg stanja u društvu treba barem dijelom tražiti i u navadama i mentalitetu običnoga svijeta. Što reći na priopćenje bjelovarske policije u kojem se upozorava na prevarante koji su od starijih gospođa na maštovit način izvukli poprilično velik novac: ”Unazad šest mjeseci na području Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske zabilježena su dva slučaja prijevare ženskih osoba starosti oko 60 godina, od nepoznatih počinitelja korisnika lažnih Facebook profila, na kojima se predstavljaju kao američki vojnici koji se nalaze negdje u misijama u svijetu.” Lažni američki vojnici su se žalili da im nema tko pričuvati veće sume novca, pa su se sjetili da bi idealne za to bile ”postarije gospođe” iz Bjelovara, a jedan se toliko uživio da je jednoj gospođi ponudio i svoje srce. Na neviđeno. Kvaka je, naravno, u tomu što su dotične gospođe morale prethodno uplatiti određene svote kako bi uopće došlo do realizacije tog plana. I tako nekoliko puta.
Prostodušnost koja nasjeda na takve priče lak je plijen i mutikašama iz naših vodećih stranaka. Možda to tako i mora biti, možda narod mora biti stado kojega elite strigu. Međutim, bolno je, čak i u doslovnom smislu, što su nas strigu potkapacitrani tipovi koji ne mare gule li i dijelove kože dok nas strigu tupima škarama. Stoga i ne čudi da je jedina pozitivna vijest, koja mi je zapela za oko u ovom postblagdanskom vremenu, vijest iz svijeta. Vijest dolazi iz Velike Britanije i glasi: ”Sudac oslobodio dvojicu studenata-dilera jer su njihove poruke bile – gramatički točne!” Ima nade za društvo gdje suci na taj način drže do gramatike i pravopisa. Jer nered u mišljenju usko je skopčan s neredom u jeziku. I zbog takvih sudaca, između ostalog, Velika Britanija jest velika, ma što mislili o njezinim tamnim stranama.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
