Vitez Sjećanje na siječanj 1994. i stradanje Hrvata u Buhinim Kućama

Udruge proistekle iz Domovinskog rata obilježile su na groblju Topala u Vitezu 9. siječnja 25. obljetnicu stradanja Hrvata u Buhinim Kućama.

Za sve poginule pripadnike Viteške brigade HVO-a i civile rodbina poginulih i ubijenih, udruge proistekle iz Domovinskoga rata i predstavnici općinskih i županijskih struktura vlasti su uz molitvu položili vijence i zapalili svijeće na spomen obilježju ispred groblja Topala, gdje počiva najveći broj žrtava. Potom je na groblju služena sveta misa za poginule, koju je predvodio župnik župe Sv. Juraja mučenika Vitez fra Velimir Bavrka u koncelebraciji s fra Borisom Plavčićem, a na početku bogoslužja pročitana su imena žrtava među kojima je najmlađe dvogodišnje dijete.

„Prvi osjećaj koji nas obuzima je osjećaj sjete i tuge za svima onima koji više nisu među nama, a bili su tako hrabri da se nisu bojali smrti, nego su kao mjerilo i istinsku vrjednotu tih ratnih godina imali i bili nošeni jedino ljubavlju prema svome i svojima. Ljubav prema domovini, ljubav prema ugroženim životima svojih bližnjih i ljubav prema našim svetinjama bili su njihova pokretačka snaga. S osjećajima zahvalnosti i ponosa spominjemo se svakog hrvatskog branitelja i svakog nedužnog civila koji su našu slobodu platili svojim životima. I za njih molimo“, kazao je u propovjedi fra Velimir poručivši nazočnima kako sjećajući se svoj pogled trebaju usmjeriti prema Nebu.

Prema njegovim riječima, vjera u Boga hrabri životni korak živih da ne malakšu u beznađu i neznanju, nego da se s punim povjerenjem u Božje dobrotu i milosrđe smiju nadati da žrtve uživaju vječni mir u radosti gledanja Božjega lica. Među osjećajima koji na današnji dan posebno obuzimaju sve one koji pamte žrtve Buhinih Kuća svećenik je istaknuo i ponos zbog činjenice da poginuli nisu iz mržnje rušili i osvajali, već su ljubavlju branili živote i ognjišta.

„Uz osjećaj ponosa ne bismo smjeli danas zaboraviti i na svoje obveze. Svaki pali ljudski život u Domovinskom ratu, svaki križ iznad svakog grobnog humka niknulog u Domovinskom ratu upozorenje su i ispit savjesti za sve nas koji danas živimo i snosimo odgovornost za izgradnju ove zemlje“, kazao je fra Velimir dodavši da pritom treba izabrati ispravan put. „Izbor nam mora biti samo jedan: ljubiti Boga, činiti dobro, uložiti sve svoje snahe i znanje, snage uma, duha i tijela, da budućim naraštajima osiguramo sretnu budućnost“, rekao je župnik dodavši kako je trajna zadaća i izazov svih stanovnika naše domovine: preuzeti svoj dio odgovornosti, ugraditi svoj kamenčić u veliki i raznoliki mozaik, znati cijeniti žrtvu svih koji su dali svoj život da bi drugi mogli živjeti i raditi u slobodi.

Naglasio je kako u tome može pomoći Božja Riječ koja je korektiv ljudskog ponašanja. Podsjetio je i na moć molitve koja je bila snaga i branitelja te pozvao sve da ne zaborave sklapati svoje ruke i upraviti svoj pogled prema nebeskom Jeruzalemu, vječnoj domovini.  „Ako do tog grada želimo stići, onda nam je ovdje, na životnom putu potrebna vjernost. Potrebna nam je revnost i potreban nam je mir. Da bismo to postigli, svoje srce trebamo odgajati u pravednosti i pouzdanja u Boga koji je izvor ljubavi, praštanja i dobrote“, poručio je fra Velimir na kraju homilije.

Podsjetimo, u devetomjesečnoj obrani potpuno opkoljene i stalno napadane Lašvanske doline od postrojbi Armije BiH 9. siječanj 1994. bio je jedan od najtežih dana. Tog 9. siječnja, pod okriljem maglovite noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH upali su u Buhine Kuće, prigradsko naselje Viteza, i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj.

Među 36 poginulih i ubijenih vojnika i civila bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“, pripadnici HVO-a Travnik, a opljačkano je i zapaljeno na desetke kuća i gospodarskih objekata. Još uvijek ni nakon 25 godina za taj zločin nitko nije odgovarao, što obitelji ubijenih posebno boli.

KT/nedjelja.ba/hr/ https://www.nedjelja.ba/hr/Hrvatsko nebo