General Krstičević je s vragom tikve sadio – sad su mu se o glavu lupaju

Trenutna se politička elita hvali svojim diplomatskim sposobnostima; Predsjednik države, Predsjednik Sabora i Predsjednik vlade jesu diplomati (usput, svi su poispadali iz šinjela Mate Granića). Ljudi kojima su okruženi jesu isto tako diplomati. I sva ta sila diplomata nije bila u stanju kupiti tuce zrakoplova od najbližih saveznika – SAD-a i Izraela (koji je praktički 51. američka savezna država!).

Sve te silne veze, kontakti, poznanstva, prijateljstva iz NATO-a, Washingtona, New Yorka, Bruxellesa… pa naši vrli diplomati, što im je jedino i isključivo zanimanje, doživješe debakl i napraviše (po tko zna koji put) sramotu.

I hajde, čovjek bi rekao da nije bilo generala pobjedničke vojske, prekaljenog ratnika, bivšeg đaka najprestižnijeg vojnog učilišta u svijetu – West Pointa – generala Damira Krstičevića, ministra obrane i zaista čovjeka od vojne struke; boljeg od njega Hrvatska zaista ne bi mogla naći. Čak ni s njim, koji također ima izvrsne veze i kontakte sa svojim kolegama u američkoj vojsci, politička vrhuška nije uspjela ostvariti strateško partnerstvo koje je trebalo početi kupoprodajnim ugovorom.

Tako je glavni projekt ministarstva obrane završio debaklom, a to je jedino što se radilo, jer vraćanje hrvatske vojske u hrvatske gradove i nije baš neki zahtjevan pothvat… Ovo podsjeća na ministarski mandat Milanke Opačić, ministrice socijalne politike i mladih u Milanovićevoj vladi, koja je 4 godine radila isključivo na izradi Obiteljskog zakona, da bi potom 2015., na kraju mandata, Ustavni sud u potpunosti suspendirao cijeli zakon! Dakle, ne radi se ništa osim jedne stvari, kao u dobrom starom socijalizmu koji je propao, između ostaloga, jer socijalistički um nije sposoban za „multitasking“, i onda se ni ta jedna jedina stvar ne obavi kako Bog zapovijeda.

Ne ulazeći u cijenu, odabir, stratešku suradnju, operativu, borbene sate i sve ostalo vezano, o čemu su u proteklih godinu dana svi medijski i politički akteri dali svoje (ne)skromno mišljenje, kad se već krenulo u realizaciju, trebalo se ujediniti i učiniti sve da do iste dođe. Nije to bio ni lak posao; koliko je novaca sjelo na račune svih koji su lobirali za švedski Gripen, koliko je pritisaka bilo iz Bruxellesa i t.d., čudo što se išta i uspjelo dogovoriti saIzraelom. Ali da Amerikanci spuste rampu, to je suludo, ako ne i bizarno.

Međutim, priča je višedimenzionalna. Iako sad cure podatci da je SAD pravovremeno obavijestio određene političare da od kupnje izraelskih zrakoplova ne će biti ništa, taj se obrat mora promatrati i geopolitički. Povijest druge polovice 20. stoljeća je povijest američkog „zavrtanja ruku“; kad god bi netko išao suprotno nalogu, savjetu ili preporuci SAD-a, Amerikanci bi udarili kajlu, odmah ili s vremenskim odmakom. Obrazac je bolno očit i uvijek isti; studentski prosvjedi u Parizu uslijediše nakon što je de Gaulle suspendirao francusko članstvo u NATO-u, a vidi čuda, „žuti prsluci“ haraju Parizom nakon što je Macron govorio o potrebi stvaranja europske vojske.

Jesu li Srbi izlobirali da Kosovo ne bude primljeno u Interpol? Jesu, i evo sad prosvjeda u Beogradu i prosvjeda u Banja Luci. Također, formirana je kosovska vojska, carina dignuta za 100% i granica između Kosova i Albanije više ne postoji. Čini se da je Srbima bilo isplativije jednostavno pustiti da Kosovo postane dio Interpola… no to su srbijanske brige.

Je li Donald Trump jasno dao do znanja da ne treba ići u Marakeš na usvajanje „kompakta“ o migracijama? Je li Plenković išao? Jest. Je li Trump kazao da će se ići k ukidanju rodnih gluposti i povratu (biološkim) spolovima? Plenković je ratificirao Istanbulsku konvenciju. Zar je ministar Krstičević smatrao da ne će biti posljedica? Eto, na našu žalost, Amerikanci su nam udarili kajlu putem zrakoplova. Uzevši u obzir kako prolaze drugi, još smo dobro i prošli.

No, i s Amerikancima, koji su si uzeli (sasvim opravdano) pravo biti svjetski pendrek, se može i mora nositi. Ako vidiš da imaš posla s hajdučijom, onda se ponašaš – hajdučki. Do sad, samo su admiral Domazet Lošo i istraživački novinar Valdec kazali kako bi se problem sa zrakoplovima riješio, bez pretjerivanja, u roku od doslovno desetak minuta. Ministar Krstičević je trebao sazvati press konferenciju te na njoj obznaniti da odlazi u Moskvu gdje će vidjeti kakve zrakoplove nude Rusi. Slično je napravio islandski premijer 70-ih godina nakon islandskog proglašenja gospodarskog pojasa što je za posljedicu imalo isplovljavanje britanske flote; naime, islandski je premijer, nakon što su Britanci posegnuli za silom, zvao Washington i kazao da će dati sovjetima sva prava za korištenje Islanda kao pomorskih (vojnih) baza. Britanska je flota vrlo brzo nakon tog telefonskog poziva krenula natrag. Dakle, može se, i protiv velikih, samo treba znati kako.

Ministar obrane general Damir Krstičević mora dati ostavku! Ali ne zato što je propala nabavka zrakoplova, nego je, da bi uopće privolio Plenkovića za taj posao, žrtvovao svoju ratničku, braniteljsku, vojničku i političku čast, dignuvši ruku za Istanbulsku konvenciju i Marakeški kompakt.

General Krstičević je s vragom tikve sadio, i sad su mu se, eto, o glavu razbile.

L.C.HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo