Prof. Matko Marušić: ŽUTI PRSLUCI SU POVEZANI S KOMUNIZMOM…
Takozvani „žuti prsluci“ i dalje nastupaju, iz Francuske se polako šire u Belgiju i Nizozemsku ,
a pojavili su se i u Hrvatskoj
Imaju svoje navijače i poticatelje, ali ti zasad ne znaju, ili ne otkrivaju kud bi „žute prsluke“ uputili .
Tri su mogućnosti podrijetla pojave „žutih prsluka“: politička nezrelost, neoanarhizam i neokomunizam. To što možda privremeno među njih zalutaju naivni koji misle da imaju više razloga za pobunu nego za rad na svojoj dobrobiti, ne čini taj pokret „pobunom naroda“ tipa one Matije Gupca.
- Politička nezrelost
Pročitao sam dosta hrvatskih analiza pojave „žutih prsluka“, ali one se svode na rečenice poput: „Žuti prsluci su proizvod globalizacije, a sada su socijalnom auto-eko-reorganizacijom postali proizvođač novih odgovora na socijalnu ugrozu koja ih je proizvela.“ Po čemu su „žuti prsluci“ proizvod globalizacije? Što je to „socijalna auto-eko-reorganizacija“? Po čemu su oni novi odgovor na socijalnu ugrozu, zar po vrijeđanju pristojnih ljudi? I koja ih je socijalna ugroza stvorila, jesu li to neki siromasi? Ne čini mi se da su „žuti prsluci“ siromašni ljudi koje je zeznula globalizacija. Ako jesu, neka iznesu u javnost svoje prosječne prihode i imovinu, barem oni hrvatski.
Najotvorenije a time i najjasnije se u prilog „žutim prslucima“ izjasnila splitska Slobodna Dalmacija .
Ona je prenijela priopćenje stranke „Slobodna Hrvatska“, kako slijedi:
Pokret se već proširio diljem kontinenta, a ciljevi su jednostavni: zahtjeva se dostojanstven život građana. Oni odbacuju sve međusobne podjele i zajedno su stali nasuprot odnarođenih vlada.
To je čisti komunizam, doduše u svojemu primitivnom obliku: što se krije u zahtjevu za „dostojanstvenim životom građana“? Komunistička uravnilovka, nema što drugo biti! Što znači izraz „odnarođene vlade“? Kako vlade mogu biti odnarođene ako ih narod bira svake četiri godine na slobodnim izborima? U sustavu slobodnih izbora to može biti samo politička nepismenost ili subverzija s drugim nakanama. To je stari komunistički izraz koji je vodio u masovno nasilje i pljačku zvano revolucija.
Iako je pokret u Francuskoj postao vrlo nasilan zbog pokušaja vlasti da represijom uguši otpor, Žuti prsluci ne zagovaraju nerede. Prosvjedi su počeli vrlo mirno i dostojanstveno, sve dok se nije pokazala potreba za samoobranom.
Otkud „potreba za samoobranom“? Zar nisu neredi počeli paljenjem automobila i razbijanjem izloga? Koji prosvjed u Europi je policija napala ako je on bio miran i dostojanstven?
U Hrvatskoj je pokret započeo Facebook grupom “Žuti prsluci Hrvatska”, u koju se u 48 sati učlanilo više od 8.000 osoba, a aktualno ih je preko 16.000. Administratori grupe su objavili zahtjeve te ih članovi konstantno nadopunjavaju.
Poziva se na ujedinjavanje građana s jednim jedinim ciljem: dostojanstven život za SVE građane Republike Hrvatske. Je li došlo vrijeme da uspavani div – građani – sprovede prvi članak Ustava RH u djelo? On vrlo decidirano kaže: “Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu…”
Ponavlja se ideja da su ti tipovi s Facebooka narod, a ne oni ljudi koji su na slobodnim izborima izabrali Sabor i Vladu (bez obzira na to koliko su te dvije institucije zadovoljile svojim radom).
Pozvani su svi, bez ikakvog politiziranja, ideologiziranja i strančarenja. Žuti prsluci su pokret građana za Hrvatsku i njene građane. A jedina podjela je: narod nasuprot vladajuće kaste!
Hrvatski „žuti prsluci“ tvrde da nema politiziranja, a prva ideja im je bila otići pred dom premijera Plenkovića i vrijeđati ga. Zašto, po logici „vladajuće kaste“ nisu otišli i pred Štromarov i pred Pupovčev dom?
Stranka „Slobodna Hrvatska“ je derivat Živoga zida, što znači da nema ni plan ni program sukladan s demokratskim uređenjem društva i osnovnom logikom razumnog življenja. Njezin je program aktivizam („javni mirni prosvjedi, pasivni otpor i građanski neposluh“), ali aktivizam nije politika, niti program, nego ili nezrelo politikantsko aktiviranje bez znanja i iskustva, ili toljaga u rukama subverzivnih koji žele srušiti sustav i doći na vlast.
Anarhizam
Moguće je da je pokret „žutih prsluka“ neki novi anarhizam. Na to upućuje nasilje, nepostojanje vođa koje bi se kao takvi identificirali i odbijanje pregovora s vladom. Anarhizam je poznat u povijesti čovječanstva, ali o njemu se malo zna i govori. Razloga je više; prvi je da se on brzo rastopi jer je po definiciji neodrživ, a drugi je da ga se brzo ušutka, jer tolika iracionalnost nije spojiva ni s jednim sustavom upravljanja ni načinom života. Ona je protuljudska, razarajuća i glupa.
Najjači anarhizam, koliko ja znam, vezan je uz Španjolski građanski rat 1936.-1939. O tom su ratu pisali uglavnom komunistički autori (odnosno, druga se mišljenja i iskustva taje), pa je on prikazan kao radnička, komunistička revolucija. No, anarhisti su u tim događajima brojem daleko nadmašivali svoje saveznike komuniste. Komunisti su u tijeku vremena anarhiste pobili i neutralizirali, pa komunistički pisci izbjegavaju njihovo spominjanje. Likvidirali su ih prema komunističkom, Kominterninom programu: potaknuti pobunu, bilo koje vrste, a onda joj se „staviti na čelo“ (stručni, tehnički izraz!) i – preuzeti vlast. Ta je taktika primijenjena prilikom napada Njemačke na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. Takvu je zapovijed izdala Kominterna svim komunistima na svijetu. Poslušali su je i hrvatski komunisti, pa su tako odmah nastradali Splitski, Solinski i Šibenski partizanski odredi, a u sisačku se je šumu sakrila nekolicina tamošnjih komunista, bez ikakve akcije, pa su preživjeli. Tek 27. srpnja 1941. dolazi do „ustanka“, a to je bio četnički pokolj Hrvata u Srbu i okolici, sve do Drvara i Prijedora. Zato se 45 godina taj pokolj slavio kao „Dan ustanka“ naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine protiv okupatora i domaćih izdajnika. Na kraju su komunisti napisali povijest tih događaja, koja je potpuno lažna, a kao istinita se uči i danas.
Španjolski su se anarhisti pokazali dobrima u obrani a očajnim u napadu; razlog je bio što su bili anarhisti pa nisu imali hijerarhiju zapovijedanja. Staljin je slao NKVD-ovce u Španjolsku da ubijaju anarhiste kako bi komunisti preuzeli vlast, pa će se jednoga dana i to doznati i izbrojiti, i mnogi će biti iznenađeni podatcima koji se još uvijek kriju. Tako su komunisti preuzeli vlast u španjolskoj pobuni, ali nisu uspjeli uspostaviti komunističku državu. Sve do nedavno. Ona je počela odbijanjem premijera da lojalnost svojoj državi prisegne na Sveto pismo i promptnom odlukom o raskidanju Vatikanskih ugovora.
Kakve to veze ima sa „žutim prslucima“? Ima – za slučaj da je to anarhistički pokret! U njega će se onda ubaciti komunisti i doći će do masovnih stradanja koja su nam poznata iz svih komunističkih revolucija.
Komunizam
No, moja analiza nije toliko dubokoumna: ja otpočetka držim da su „žuti prsluci“ izravna komunistička djelatnost. Budem li u krivu, bit će mi draže nego da sam bio u pravu, ali bojim se da sam u pravu. Zato ponavljam: ako pokret „žutih prsluka“ i jest anarhistički, svejedno će ga preuzeti komunisti. Nije šija nego vrat.
Ima više dokaza da se radi o komunističkom pokretu.
- a) Pokret je počeo u Francuskoj. Svaka čast velikoj naciji Francuskoj, ali ona je donijela i Revoluciju 1789., koja je osnova komunizma. Tamo je počela i komunistička (fol studentska) revolucija 1968. Francuski predsjednik F. Holland („socijalist“) izbacio je kršćanske temelje Europe iz Ustava Europske Unije. Zbog sasvim nejasnih razloga, u tom negdašnjem stupu kršćanstva, kulture, etikete i časti, neprestano buja komunizam, antiteizam i izopačenosti svake vrste. U Parizu su bili izbili ozbiljni nemiri čak i u svezi vlastite pobjede na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.
- b) Pokret „žutih prsluka“ počeo je nasiljem. Nasilje, ulično i svako drugo, obilježje je komunističkih pobuna. Ne vidim razloga da uljuđeni francuski građani divljaju po ulicama Pariza i prije i nakon prihvaćanja svojih zahtjeva. Ako se pokret „žutih prsluka“ nastavi, on će ostati nasilan. No ako je više anarhistički negoli komunistički, brzo će propasti.
- c) Negdje sam pročitao da se antife ubacuju u nerede koje izazivaju „žuti prsluci“. I naši i zapadni mediji to još skrivaju, ali isplivat će na vidjelo, makar i nakon nestanka toga „pokreta“. Ubacivanje ima već spomenutu funkciju koju je 1941. donijela Kominterna; citiram komunističkoga povjesničara Boru Leontića (http://www.historiografija.hr/hz/1955/HZ_8_3_LEONTIC.pdf):
… Time se komunističkim partijama svih okupiranih zemalja, pružila jedinstvena prilika da dizanjem oružanih ustanaka, u rodoljubivoj borbi za oslobođenje svoje zemlje, zauzmu komandne položaje, steknu golem prestiž i – bez velikih unutarnjih trzavica – ostvare svoje revolucionarne ciljeve. (masno označio MM).
- d) Pokret „žutih prsluka“ neodoljivo podsjeća na komunističku revoluciju iz 1968., koja je također počela u Parizu (i dospjela do Beograda, a abortivno i u Zagreb). Imala je iste ili vrlo slične parole i dokazano je bila podmetnuta od komunista i neomarksista Frankfurtske škole, na čelu s Herbertom Marcuseom.
Frankfurtska škola je komunistička škola modificirana u odnosu na propast komunističkih revolucija i režima (https://hr.wikipedia.org/wiki/Frankfurtska_%C5%A1kola). Ona u svemu traži razloge za dizanje novih revolucija, novim parolama i novim mehanizmima, a s ciljem uspostave svjetskoga komunističkoga poretka. Danas se služi zloporabom ljudskih prava, feminizma i migranata. Ona stoji iza Istanbulske konvencije i Marakeškoga sporazuma. Bezbroj njima srodnih i s njima povezanih konstrukcija i prevara ovdje ne mogu nabrojiti, jer ih je previše. O tome katkad otvorenije govore Orban i Trump, pa ih neokomunisti mrze i klasično – proglašavaju fašistima. Opet stari Staljinov trik: tko se opire svjetskoj pobjedi komunizma, taj je fašist. Zvuči poznato, zar ne?
- e) Pokret ima podršku lijevih medija (a to je većina medija) i autora, što je znakovito, jer je ovladavanje medijima (i kulturom i školstvom) jedna od ključnih strateških postavki Frankfurtske škole, kao što vidimo i u Hrvatskoj. No, budući da ta podrška zasad nije uobičajeno žestoka i glasna, moguće je da su „žuti prsluci“ tek blesavi anarhizam osuđen na propast, ili amatersko politiziranje od kojega čak i komunisti zaziru.
Matko Marušić
Split
Braniteljski portal/https://www.braniteljski-portal.com/Hrvatsko nebo