ZORICA VUKOVIĆ: OBITELJ U ZALEĐU

Na kraju godine zbrajaju se misli, učinjena djela, analiziraju propusti i krivi potezi. Gdje je u tim sumiranjima hrvatski narod? Trebao bi buđenje iz noćne more zvane 2018.-ta godina, kad je politička situacija u pitanju. Sustigle nas ove godine konvencije i kompakti. Riječi dolaze iz latinskog, a otprilike imaju slična značenja. Kompakt je muškog roda, predmnijevam, migranti su većinom muškarci na koje se dotični odnosi, a riječ dolazi od compactus, -a, -um; što znači zbijen. Pravnim rječnikom može se prevesti kao ugovor, sporazum, nagodba… Riječ konvencija je ženskog roda; valjda zbog ‘zaštite’ žena u IK. Izraz dolazi od riječi conventio, -onis f., a znači sastanak, skupština, zbor, pogodba, sud…

Koga će te nakaradne birokratske splačine zaštititi? Već je usvajanje IKače pokazalo da od toga nema ništa; samo ‘znanstvena’ ideologija. Ali postoji nasilje tzv. demokratski izabrane vladajuće klike od koje nas neće spasiti niti jedan zakon nasilno donesen pod krilom globalne oligarhije.

A o jadima BiH Hrvata, ‘dejtoncu’, ‘visokom povjereniku’ niska rasta i morala, da ne govorim.

U danima kad proslavljamo rođenje Isusovo, očekujemo s puno nade neki novi početak. U fokusu je obitelj. Sveta obitelj kao standard ljudskoj obitelji, također je uklopljena u ove dane. Običaj je i darivanja. Darivanje sebe svojim bližnjima. To je početak putovanja s Isusom kroz naredno jednogodišnje razdoblje. Zato se slavi pjesmama, porukama, čestitkama i lijepim željama:

„Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.

Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje
Na tom mladom ljetu svega obilja…“

Tako nam i naši biskupi upućuju poruke i čestitke.

Posebno se uvijek iščekuje poruka kardinala Bozanića. U Božićnoj poruci on se dotakao odgoja i obrazovanja: „Uz roditelje, u odgoju djece i mladih najviše sudjeluju učitelji i odgojitelji. Stoga je nužno da se u našem društvu više uvažava, cijeni, vrjednuje i nagrađuje njihova nezamjenjiva uloga u odgoju djece i mladih. Kao što učiteljima treba suradnja s roditeljima, tako je i roditeljima potrebna suradnja sa školom i učiteljima. Papa Franjo ističe: »Škola ne zamjenjuje roditelje, nego ih nadopunjuje. Ovo je osnovno načelo. Svaki drugi sudionik u odgojnom procesu ne može nego djelovati u ime roditelja, s njihovom suglasnošću i, u određenoj mjeri, čak po njihovom nalogu.« (Radost ljubavi, 84)…

…Danas, u sučeljavanju s odgojnim izazovima koji dolaze iz globalizirajuće kulture, društva, masovnih medija i novih tehnologija, nitko više ne može biti samodostatan u stvaranju odgojno-obrazovnoga programa, jer je u pitanju opće dobro nacionalne zajednice i budućnost novih naraštaja. Naime, osoba je više od znanja, informacija, alata i kompetencija. Čovjek ne živi samo da bi se osposobio za tržište rada. Njegov je život puno uzvišeniji i životna zadaća zahtjevnija.“

Tako zbori kardinal.

Na njegove riječi skočila je ‘znanstvenica’ iz šume Striborove i pokazala svoju ‘znanstvenu’ narav: „Školski sustav uređen je zakonom i Ustavom. Djeci moraju biti predstavljane znanstvene činjenice tijekom obrazovanja… Škola ima i odgojnu komponentu koju mora ostvarivati s roditeljima…  Uključivanje Crkve moguće je u mjeri u kojoj to roditelji dopuštaju. Svatko treba znati gdje završavaju njegove ovlasti i Crkva to zna.“

Kojeg li sarkazma! Zna li ‘znanstvenica’ svoje granice? Očito ne, jer i predsjednik ‘moje vlade’ to ne zna kad komentira poziv za zabranu jedne antihrvatske stranke.

„Hrvatska nije zemlja u kojoj se zabranjuje sloboda govora niti se zabranjuju političke stranke,“ tvrdi prime minister.

Demokracija par excellence! Što ne vrijedi recimo za Karolinu Krišto, ‘Bujicu’, Thompsona i spomen-ploče HOS-ovaca, broj potpisa za referendume…

Napaćeni članovi Vijeća za elektroničke medije  (Anita Malenica, Josip Popovac, Robert Tomljenović, Vanja Gavran, Davor Marić i Damir Bučević) rasplakali se nad navodnom prijetnjom 21.12. i priopćili: „Članovi Vijeća za elektroničke medije dobili su prije nekoliko dana pisma s prijetnjama smrću, a zbog donošenja odluke o sankcioniranju govora mržnje prema migrantima u emisiji ‘Bujica’, koja je u programima šest lokalnih televizija emitirana 6.11.2018. Prijetnje su prijavljene policiji i pokrenuta je istraga. Vijeće će, bez obzira na ove prijetnje, svoj posao i nadalje raditi profesionalno u skladu sa Zakonom o elektroničkim medijima i neće tolerirati govor mržnje u javnom medijskom prostoru bez obzira od koga dolazi i na koga je usmjeren.“

Doista potoke suza treba isplakati od zahvalnosti na njihovu ‘tolerantnom’ trudu. Sjetimo se samo Stankovića i HRT-a! Tu nema  mržnje. Osim prema Hrvatima.

Uoči Božića zaredale čestitke, pune floskula, bez sadržaja: „Gospodine kardinale, neka nas radosni kršćanski blagdan Isusova rođenja potakne da otvorenih srca još ustrajnije nastavimo izgradnju uređene, pravedne i gospodarski napredne Domovine, kao i blagostanja za svakog hrvatskog čovjeka. U vrijeme Božića posebno smo svjesni važnosti uspostave društva utemeljenog na kršćanskom načelu solidarnosti i brizi za najpotrebitije. U ime hrvatske Vlade i svoje osobno od srca želim blagoslovljen i čestit Božić Vama, kao i svim svećenicima, redovnicama, redovnicima i vjernicima Zagrebačke nadbiskupije i čitavog katoličkog puka.“

Nema isprike za ‘znanstvene’ napade.

Spominje se i katolički puk koji je 2018.-te doista doživio demokratsko šamaranje od ‘znanstvenice’ pa do ‘kulturnjakinje’, a da ne govorimo o upravljanju APIS-om (Apis-sveti bik egipatske mitologije, ali i osnivač pročetničke organizacije Ujedinjenje ili smrt poznata i po nazivu Crna ruka) i brojanju Lovrinom metodom.  

Da ispadi ministara Vlade RH nisu slučajni, pokazuje biskup Škvorčević kao čelnik Komisije za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Katoličke Crkve, zadužen od Hrvatske biskupske konferencije (HBK).

Prije godinu dana, točnije 15. 1. 2018., on je pismeno predložio Koržinek Obuljen  način suradnje HBK i Vlade. Odgovor nije dobio 331 dan, konstatirao je 11. 12. 2018. na sastanku Mješovite komisije (za ovo pitanje). Budući da se radi o Ugovoru između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture, biskup Škvorčević je informirao i Lovru upravnog, ali i ovaj ostade ‘nijem’. „Članovi Mješovite komisije izrazili su nadu da će se provedba navedenog članka pomaknuti s mrtve točke, a napose da će povrat crkvenih matičnih i drugih knjiga konačno ostvariti te tako ispraviti nepravda koju je državna strana učinila kad je digitalizirane matične knjige dala na raspolaganje drugima, a uskratila ih vratiti vlasnicima,“ priopćeno je nakon sjednice. I to je to.

Na znanje čitavom katoličkom puku.

Biskup Hranić  se 20. prosinca 18. usudio progovoriti o udomljavanju djece, a povukao je paralelu s Isusom koji se rodio kao nemoćno i nezaštićeno dijete i za njega „ne bijaše mjesta u svratištu“. Novinare  je zanimao njegov stav o novom zakonu o udomiteljstvu, kao i o zabrani istospolnim parovima da udomljavaju djecu jer ih to, po njihovu mišljenju, diskriminira.

„Ja bih htio igrati nogomet za Hrvatsku i zabijati golove. Jesam  li diskriminiran zato što me neće uzeti izbornik kad se prijavim? Dijete je utjelovljenje ljubavi oca i majke i zato treba prisutnost njih oboje,“  rekao je biskup. Nakon ovih riječi plotuni pogrda. O diskriminaciji djece i opasnosti od eventualnog nasilja nad njima-ništa. Pravo imaju LGBTŽNj…

U vrijeme Kosoričinog vladanja, Bošnjaković je bio ministar pravosuđa, a to pravosuđe s lisicama je smjestilo branitelja Siska i Banije, teško bolesnog Đuru Brodarca, u zatvor gdje je za nekoliko dana preminuo.

I nikom ništa!

Sad taj isti, i opet ministra pravosuđa, sprema potvrditi komunistički zakon o ubijanju nerođenih. I to izjavi uoči ovih svetih blagdana kad se čitav katolički puk prisjeća jednog ubojice nevine dječice u Betlehemu prije više od dvije tisuće godina.

Očito: Herod je preživio.

Nažalost, nije samo Hrvatska napadnuta od vlasti.

Christa Meves (1925.), njemačka psihoterapeutkinja u svojim djelima navodi, iz svoje bogate prakse, da su napadi na obitelj počeli u Njemačkoj još sedamdesetih godina 20.-tog stoljeća, kad su ‘znanstvenici’ propagirali nakaradne teorije, o seksualnosti djece, Alfreda Kinseya, koje eto domaća ‘znanstvenica’ nastoji uklopiti u propali Jovanovićev građanski odgoj.

No, to nije sve, kako bi rekli u reklamama.

Uzalud  su Francuzi svojim vladajućima pokušali posljednjih godina, nizom demonstracija, reći da se ne slažu s njihovim nakaradnim zakonima. Demonstrirali su protiv donošenja zakona za priznanje ‘znanstveno’ utemeljenih istospolnih brakova, protestirali su protiv zakona za dozvoljena ubojstava, tzv. eutanaziju, sudjelovali su u  Hodu za život.

Ništa od njihovih zahtjeva.

Prošao Sarkozy, odlepršao Hollande i sad je tu Merkeličin sparring partner, bankar Macron. U velikom globalističkom entuzijazmu, on, baš poput ‘naših’ vladajućih, ‘lupa’ velike poreze i namete kako bi financirao nakaradne globalističe fiks ideje.

Tako je gorivo poskupjelo 25 %.  

No Francuzi se pobuniše. Francuzi u žutim prslucima.

Mladi su shvatila da ih njihovi ‘znanstvenici’ svojim kurikularnim reformama vuku u propast i da se neće moći upisati na fakultete s oskudnim znanjem i da će postati roboti ili će ih zamijeniti ‘doktori znanosti’, ‘atomski fizičari’, ‘profesori’, pristigli globalističkim migrantskim karavanskim rutama.

Stoga su se srednjoškolci pobunili  u nekoliko francuskih gradova. No, ‘demokratska’  globalistička vlast poslala je na učenike policiju u punoj ‘ratnoj’ spremi, a ovi su se na njima doista iskazali. Natjerali su ih da kleče s rukama podignutim iznad vrata. Najmlađi  ‘obrađeni’ imao je 12 godina.

Francuski ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer kazao je da su snimke, koje pokazuju ovaj tretman,’šokantne’. Ipak je naglasio da ‘nasilje, koje potresa zemlju zadnjih tjedana, opravdava strogo postupanje policije’.

A gdje su im floskule ‘protiv nasilja nad djecom’?

Podsjetilo me to na zagrebački glavni trg 1971. godine kad su nas mlatili jugo-srpski milicajci.

Iz ovih nakaradnih stavova arhitekata ‘novog svjetskog poretka’ ne nazire se ništa dobro.

Uvidio je to i papa Benedikt XV, kada je 1921. godine proglasio blagdan Svete obitelji,kad su počeli sve češći napadi na obitelj. Ovaj se blagdan slavi u prvu nedjelju poslije Božića i tako zaokružuje niz blagdana vezanih uz svetost obitelji: od Božića pa do Svijećnice čime katoličke vjernike podsjeća na vrijednost Evanđelja i, s tim u vezi, vrijednost obitelji. Jer obitelj je gnijezdo u koje se sklanjamo i onda kad prođu godine. To je zaštita u životnim pustinjama, ali i radost u rascvalim proljećima. Razvaliti ovu utvrdu, cilj je Zloga.

Tako je poljski vojni ordinarij Tadeusz Stefan Płoski (1956.-2010. ) prije nego je stradao s  cijelom poljskom vladom u zrakoplovnoj nesreći kod Smolenska, proročki ustvrdio da će Poljska i Hrvatska imati teške napade od globalista jer nastoje održati katoličke vrijednosti i sačuvati vrijednost obitelji.

Danas smo, nažalost, svjedoci njegovih proročkih riječi.

Europska unija štuje babilonske simbole, a svojim članicama nasilno nameće bezbožne i protu obiteljske zakone: rodnu ideologiju, migrantsku politiku, diktaturu tržišta, ekonomska pravila koja odudaraju od stvarnog života (gotovo robovski rad), rad nedjeljom, virtualni svijet interneta u kom se izgubi bliskost s drugim ljudima…

„Smatram da je obitelj suvremeno rješenje za svijet koji je u krizi… Da, renesansa obitelji zasigurno će se dogoditi. Za to moje uvjerenje važan je jedan vjerski razlog, koji možda nije utemeljen u realnosti, ali u potpunosti sam uvjeren da je obitelj Božji projekt i siguran sam da Bog nikada od njega neće odustati,“ rekao je Antoine  Renard, predsjednik Europskog saveza katoličkih obitelji.

U toj nadi pjevajmo:

„Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo