ŠIBARJEVO, Herodeševo – spomendan pokolju nevine djece u Betlehemu
Vrijeme:2 min, 27 sec
Herod Antipa, tetrah Galileje i Judeje, osoba zločeste i ubilačke naravi dao je pogubiti nevinu dječicu diljem Betlehema. Taj je dan u narodu poznat kao Herodeševo, u povijesti Crkve nadugo je slavljen spomendan prvim žrtvama Kristova dolaska – malenoj djeci.
U Matejevu se evanđelju skupa s pričom o hirovitom i nasilnom tetrarhu Herodu Antipi spominje priča o Sveta tri kralja koji dolaze s Istoka pokloniti se novorođenom kralju. Kralj se Herod uznemiri po izvještaju evanđelja, a s njim i čitav njegov dvor. Herod Antipa, lukavo i prepredeno biće od kraljeva s Istoka htio je razaznati mjesto dolaska kralja novorođenčeta i silnički se ”pokloniti” novopečenom kralju.
Da nije bilo Božanske providnosti i vodilje u ljudskoj bi se povijesti svašta dogodilo. No, kraljevi s istoka dobili su objavu od anđela da se ne upute Herodu Antipi, već da idu svaki svojim putem. Ono što je uslijedilo poslije toga ravno je najvećem zvjerstvu i krvoproliću. Kralj Herod Antipa, spoznavši da su ga kraljevi s Istoka izigrali i nisu odali točnu lokaciju novorođenoga kralja Isusa, izdao je naredbu da se ubiju sva djeca do dvije godine života u Betlehemu.
Ta nevina dječica, koju slavimo danas, prva su žrtva i epilog Kristova dolaska na Zemlju i ujedno znak Kristova mesijanskog i mučeničkog svršetka. Simbol je to Kristova rođenja i djelovanja u progonstvu posebice spominjanoga u izvještajima starozavjetnih proroka.
Kristovo je kratkotrajno progonstvo u povijesnim izvještajima smješteno u Egiptu, u Heliopolisu. Heliopolis je selo udaljeno oko 5 kilometara od današnjega Kaira, a smatra se važnom destinacijom tadašnje židovske populacije koja je bila mahom raseljena na svim područjima svijeta. Tu je sveta obitelj nakratko živjela skromnim životom zanatske naravi, sveti je Josip stoički podnosio muke svakodnevnoga zarađivanja kruha tesarskim zanatom, a Djevica Marija bila je kućepaziteljica i skrbila o malenom Isusu, dok je Josip zarađivao kruh. Herodeševo ili Šibarjevo stari je pučki hrvatski običaj i ustoličen je na nekoliko lokacija diljem Hrvatske. Običaj je toga dana da se šibaju djeca, momci, djevojke i to svježim prutom ili korbačem pletenim od vrbovine da bi ukazivali na karakter ubojstva nevine dječice u Betlehemu.
Običaj je skoro pa zaboravljen, no još je uvijek aktualan na nekim mjestima. Blagdan se Nevine dječice počeo slaviti već u 3. stoljeću kod kršćana u Egiptu, a kršćanski pisci govore o važnosti slavljenja blagdana ubojstva nevine djece mnogo kasnije u srednjovjekovno vrijeme. Kakogod, blagdan Mladica govori o mnogočemu, prije svega o ljudskoj okrutnosti kojoj nema premca u ljudskoj povijesti, ali i o spasenju dolaskom Kristovim na Zemlju.
Sin je Božji postao čovjek poput nas svih, a svojim je dolaskom navijestio radosnu vijest širom Zemlje i ukazao na to da čovjek nije sam i izgubljen u ovoj dolini suza. Božjim prstom u punini vremena došao je Krist u tijelu malenoga djeteta kazujući svima nama da je početak u liku djeteta, u skromnoj idili štale i pastira, a ne u bistrini i zlatnom sjaju kraljevskoga dvora.
Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo
