Mons. Henryk Hoser o Međugorju: Ovo je vrijeme i mjesto obraćenja

U vrlo zanimljivom razgovoru s glavnom urednicom Sanjom Pehar podijelio je iskustvo dva desetljeća dugog djelovanja u misijama u Africi, usporedio je tamošnje marijansko svetište Kibeho i Međugorje, govorio o plodovima Međugorja, miru i Božiću, a na početku je kazao kako se raduje gostovanju u programu Radiopostaje „Mir“ Međugorje, piše Međugorje.hr

Kod župljana osjetimo radost i zahvalnost zbog Vašega dolaska u Međugorje i poslanja koje Vam je Sveti otac povjerio. Kako se Vi osjećate ovdje u Međugorju?

Na ovo pitanje odgovaram jednakom radošću. Doista sam vrlo sretan što sam ovdje. Tu sam već drugi puta. Prošle godine imao sam poslanje posebnog izaslanika Svetoga oca kako bih ispitao opće stanje, a sada sam ovdje kao stalni apostolski vizitator, a to je velika razlika jer sam sada ovdje stalno i trebam upoznati ne samo situaciju i naše ovdašnje probleme nego zajedno sa suradnicima naći rješenja.

Bliži nam se Božić. Kako se pripremiti za Božić, prije svega za duhovnu stvarnost Božića?

Najbolji način pripreme za Božić je živjeti liturgiju Došašća. To je u smislu duhovne dimenzije sadržaja neobično bogato vrijeme, a sastoji se od dva dijela. Prvi dio je pripremna faza koja traje do 17. prosinca, a za njom slijedi neposredna priprema od 17. prosinca nadalje. Ovdje u župi pripremamo se ranojutarnjim misama zornicama. Te mise uvode Božji narod u otajstvo Božića.

Što nam Božić poručuje?

To je izvanredno bogata poruka i ja bih naglasio poruku mira. Anđeli koji su pastirima najavili rođenje Gospodinovo rekli su da donose mir svim ljudima dobre volje.

Isus je među nas ljude došao kao dijete u obitelji Marije i Josipa. Kroz povijest, obitelj je uvijek bila u kušnjama, a danas pogotovo. Kako sačuvati današnje obitelji i kako nam u tome može pomoći primjer Svete obitelji?

Treba najprije znati da je čovjek od samoga početka stvoren u okviru obiteljskih odnosa. Par muškarca i žene bio je blagoslovljen i zbog svoje plodnosti. Obitelj je slika Presvetoga Trojstva na zemlji, i obitelj izgrađuje društvo. Kako bi se danas sačuvao taj obiteljski duh – a to je u naše vrijeme tako teško – treba naglasiti poslanje obitelji u svijetu, a to poslanje kaže da je obitelj izvor i način ispunjenja ljudske osobe.

Nadbiskupe, Vi ste liječnik, redovnik palotinac, misionar- sve je to zasigurno obilježilo i oplemenilo Vaš život. U Africi ste proveli 21 godinu. Možete li to iskustvo misija podijeliti danas s nama i slušateljima Radiopostaje „Mir“ Međugorje?

To je teško izreći u nekoliko rečenica. To je prije svega iskustvo različitih kultura koje sam upoznao u Africi, u Europi, u drugim zemljama. Veći dio svećeničkoga života proveo sam izvan svoje domovine, izvan svoje zemlje. Mogao bih na tu temu reći dvije konstatacije. Prvo, ljudska narav je posvuda ista. Kao ljudska bića, svi smo slični. Ono što nas razlikuje je kultura u pozitivnom i u negativnom smislu. Svaka kultura ima pozitivne, konstruktivne elemente koji su u službi razvoja ljudske osobe, ali može sadržavati i elemente koji uništavaju čovjeka. Živimo, dakle, u punini svoju ljudsku narav i pozitivne karakteristike svoje kulture!

Vi ste bili apostolski vizitator u Ruandi. Možete li usporediti tamošnje svetište Kibeho i Međugorje?

Da, ima mnogo sličnih elemenata. Događanja su počela 1981. Gospa je u Kibehu željela upozoriti ljude na ono što je imalo doći i što se pokazalo poslije kao genocid. To je poslanje Kraljice mira koje je na neki način nastavak fatimskih ukazanja. Kibehu je priznato, Kibeho se razvija, to je jedino mjesto na afričkom kontinentu gdje su ukazanja priznata. Međugorska ukazanja počela su također 1981, nekoliko mjeseci prije Kibeha, i pokazalo se da je i to bilo u perspektivi rata do kojega je poslije došlo u tadašnjoj Jugoslaviji. U Međugorju se razvija pobožnost Kraljici mira, i tu nalazimo sličnosti s ukazanjima u Fatimi. Naziv Kraljica mira u Lauretanske litanije unio je papa Benedikt XV. godine 1917., što znači u godini fatimskih ukazanja, tijekom Prvoga svjetskoga rata i u godini sovjetske revolucije. Vidimo kako je Bog prisutan u ljudskoj povijesti i On nam šalje Gospu da nam bude blizu.

Stvarnost svetišta jako je bitna u današnjem svijetu tako da je papa Franjo prebacio brigu za svetišta s Kongregacije za kler na Kongregaciju za evangelizaciju. Ostvaruje li se nova evangelizacija u Međugorju?

Nema sumnje. Ovdje živimo novu evangelizaciju. Marijanska pobožnost koja se ovdje razvija vrlo je dinamična. Ovo je vrijeme i mjesto obraćenja. Ovdje čovjek otkriva Božje postojanje u vlastitom životu i Božju želju da bude prisutan u ljudskom srcu, i sve to u društvu koje je laicizirano, koje živi kao da Bog ne postoji. Sva marijanska svetišta to čine.

Nakon višemjesečnog boravka u Međugorju, što biste istaknuli kao najvažnije plodove Međugorja?

To su plodovi dubokog obraćenja. Mislim da je najzreliji i najvažniji plod fenomen obraćenja kroz i preko ispovijesti, sakramenta mira i pomirenja. Od svega što se ovdje događa, to je najvažniji element.

Papa Franjo Vas je 31. svibnja ove godine imenovao apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje. Riječ je o isključivo pastoralnoj službi kojoj je svrha osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice te vjernika koji ovamo dolaze. Kako Vi gledate na pastoral u Međugorju?

Pastoralni život još uvijek očekuje svoj puni razvitak i okvir. Kvaliteta prihvaćanja hodočasnika nije samo u materijalnom smislu koji se odnosi na noćenje i prehranu. Sve se to radi. Treba prije svega zajamčiti prikladan pastoralni rad koji je prilagođen broju hodočasnika. Želio bih naglasiti postojanje dviju kočnica koje sam primijetio. To je s jedne strane u nekim trenutcima kada ima jako mnogo hodočasnika nedostatak ispovjednika za pojedine jezike. Ovamo, naime, dolaze hodočasnici iz osamdesetak zemalja svijeta. Druga kočnica koju sam primijetio je nedostatak prostora za slavljenje misa na različitim jezicima. Moramo naći prostore da se mogu slaviti mise na različitim jezicima, a napose da možemo održavati danonoćno klanjanje pred Presvetim.

Vi ste Poljak, a znamo da Poljaci gaje posebnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Koja je uloga Marije u Vašem životu?

Uloga Marije je doista velika. Poljska pobožnost je uvijek marijanska. Ne zaboravimo da je sredinom 17. stoljeća Majka Božja bila proglašena Kraljicom Poljske. To je bio i politični čin što ga je potvrdio kralj i parlament. U svim kršćanskim kućama u Poljskoj naći ćete sliku Blažene Djevice Marije. Najstarija vjerska pjesma na poljskom jeziku koja potječe iz srednjega vijeka upućena je upravo Blaženoj Djevici Mariji, a svi Poljski vitezovi na svojim su oklopima imali znak Blažene Djevice Marije.

Mir je ono što nedostaje današnjem čovjeku. Mir u srcu, mir među ljudima, mir u svijetu. Kolika je tu uloga Međugorja, budući da znamo da hodočasnici koji dođu u Međugorje svjedoče da ovdje osjete mir koji ne mogu iskusiti ni na jednom drugom mjestu?

Dolazak Isusa Krista u našem ljudskom tijelu bio je najavljen kao dolazak Kralja mira. Bog nam donosi mir koji nam toliko nedostaje na svim razinama i čini mi se da nam mnogo pomaže škola mira koju imamo ovdje u Međugorju jer svi naglašavaju tu mirnoću koju nalaze o ovom mjestu, te prostore tišine, molitve, sabranosti. Sve su to elementi koji nas dovode do mira s Bogom i mira s ljudima.

Što biste za kraj ovoga razgovora poručili našim slušateljima?

Želio bih svima čestitati Božić riječima koje su izrekli anđeli: Mir ljudima dobre volje, ljudima koje Bog ljubi. Gospa naglašava da nas Bog sve ljubi. Jedan od temelja naše vjere je upravo Božja volja da spasi sve ljude bez razlike, i ako se to ne dogodi, onda je to zbog nas. Mi smo dakle na putu koji vodi u blistavu budućnost.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo