D.Pešorda: Zabrane

Zabrane su, izgleda, hrvatska sudbina. Za vrijeme bivše države zabrane su provođene grubo, svi koji su ih kršili kažnjavani su duljim ili kraćim zatvorskim kaznama; danas se zabranjuje, onemogućava i ušutkuje na nešto suptilniji način, ali vrlo efikasno. Porazno je da i danas zabranjuju oni isti koji su zabranjivali i prije četrdesetak godina, odnosno njihovi nasljednici, a isto je i ono što se zabranjuje. Naime, sumnjivo je svako prenaglašeno hrvatstvo. Zapravo, tako je taj proces krenuo nakon Tuđmanove smrti, danas je već suspektno gotovo svako hrvatstvo kao takvo. Osim u vrijeme predizborne kampanje kada se HDZ-ovim skupljačima glasova dopušta da se razbacuju domoljubnim parolama i floskulama. Tako prikupljeni glasovi koriste se za dalje razdržavljivanje Hrvatske kroz prihvaćanja istanbulsko-marakeških i drugih instrumenata globalističkoga ideološkoga podjarmljivanja slobodnih nacija.

 Gotovo svaka druga vijest u našim medijima mogla bi se uzeti kao argument za tvrdnju da normalno domoljublje u Hrvatskoj potiskuje i tretira kao nacionalizam, dok se afirmira  anacionalno, pa i protuhrvatsko razmišljanje i djelovanje. Koliko je, recimo, samo truda uloženo u dezavuiranje HNS-a, hrvatske nogometne vrste i našeg najboljeg nogometaša, o tomu bi se mogle cijele studije napisati! No, snaga argumenata nije u njihovoj brojnosti nego u njihovoj istinitosti i logičkoj konzistentnosti. Zato ću ja ovdje uzeti samo jedan slučaj kako bih, nadam se uvjerljivo, ilustrirao tezu da u Hrvatskoj potpuno otvoreno djeluju protuhrvatske snage, koje se osjećaju toliko sigurnima i moćnima da napadaju i onemogućuju neistomišljenike.

29.studenog bila je godišnjica Praljkove smrti. Tog istog dana bila je i pedeset osma godišnjica jednog pomalo zaboravljenog događaja, toga je datuma 1970. Godine Julienne Bušić zajedno s prijateljicom Melody bacala letke s neboderu na Trgu Republike, kako se tada zvao Jelačić-plac. Mislim da taj datum nisu slučajno izabrali haaški suci, a ni Zvonko Bušić koji je Julenne potaknuo da baca letke. Prvi su Hrvate koji su se borili za slobodu htjeli osuditi baš na tzv. Dan Republike, najveći praznik bivše države, a Bušići upravo na taj dan htjeli jugoslavenskim vlastima dati do znanja da Hrvati nisu odustali od slobode, a hrvatski narod ohrabriti da se za slobodu bori. Dva dana prije ove dvije godišnjice u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga zabranjeno je ili, ljepše rečeno, otkazano predavanje Julenne Bušić na temu ”Za što smo se spremni žrtvovati?”.

  To je predavanje gospođa Bušić već držala u nekoliko zagrebačkih škola i u njemu doista nema ništa sporno. U njemu se mlade ljude, najuopćenije rečeno, samo poziva da osvijeste važnost ideala za smislen način života. No, sporna je, izgleda, Julienne Bušić sama po sebi. Uostalom, na portalu Telegram.hr, zbog čije je intervencije na kraju predavanje i otkazano, upravo to kažu da je ”sporno da osoba koja je bila osuđena zbog terorizma drži u srednjoj školi predavanje…” Dakle, Julienne Bušić kao osoba nije dostojna održati predavanje srednjoškolcima! I to ne samo po mišljenju Telegramova novinara nego i po mišljenju uprave škole Prirodoslovne škole Vladimira Preloga i Ministarstva znanosti i obrazovanja RH. Jer da nije tako, predavanje bi na koncu bilo održano.

 Čak i ako ostavimo na stranu borbu koju su Zvonko I Julienne Bušić vodili za to da svijet dozna istinu o teškom položaju u kojemu se Hrvatska nalazila u Jugoslaviji i koncentriramo se samo na period samostalne Hrvatske, apsurdno je da osoba koja je bila visoki državni službenik i kojoj je osobno predsjednik Tuđman uručivao visoka državna odlikovanja bude suspektna prosvjetnim vlastima. Gospođa je Bušić nagrađivana i kao književnica, prva je književno obradila bolnu temu žena silovanih nakon srpske okupacije Vukovara. Velika je njezina zasluga za afirmaciju hrvatske književnosti u svijetu, prevela je ili organizirala prevođenje brojnih hrvatskih pisaca na engleski i španjolski jezik. Sa Zakladom Zvonko Bušić Taik organizirala je brojne humanitarne akcije.

 Što se terorizma tiče, prozirne su namjere onih koji ga Julienne Bušić predbacuju. To su oni isti kojima nije sporan ni Gavrilo Princip, ni Josip Broz, ni Alija Alijagić… Sve su to heroji, samo je Julenne Bušić s loncem punim gline u zrakoplovu terorist! Zamislite kada bi netko u Srbiji predložio da se promjeni ime OŠ ”Gavrilo Princip” u Zemunu! Prozvali bi ga izdajnikom i srbomrscem. I na koncu ne bi bili potpuno u krivu jer Princip je važna karika u narativu Srba o sebi samima, i svatko je tko taj narativ proba dekonstruirati neprijatelj. Zajednice tako funkcioniraju. Dok funkcioniraju. Uostalom, isti oni koji gospođi Bušić spočitavaju terorizam prije desetak godina pozvali su autentičnog terorista, bivšeg RAF-ovca Karl-Heinza Dellwoa na jedan filmski festival. Da im, vjerovali ili ne, drži predavanja.

 Ukratko, stvar je kristalno jasna. U Hrvatskoj se uspostavila moćna mreža protuhrvatsko-projugoslavenskih struktura koje, koristeći ideologiju globalizma kao alat za destrukciju Hrvatske, nastoje obnoviti nekakvo novo južnoslavensko jedinstvo. Ovakvi slučajevi kao što je otkazivanje predavanja Julienne Bušić dobro pokazuju kako te snage funkcioniraju. One dižu moralno paniku i alarmiraju javnost kad god uoče bilo kakvu aktivnost koja nije na tragu njihove preobrazbe društva i na taj način postupno potpuno istiskuju iz javnosti sve one koji su, s njihove točke gledišta, nepoćudni. Nadam se da će barem u ovom slučaju reagirati sabornici koji se zaklinju u svoje domoljublje, DKH, Matica hrvatska, ugledni intelektualci… Zapravo, ne nadam se, ali bilo bi lijepo.  

Damir Pešorda /Hrvatsko nebo