Sjećate li se salon bombona? Slatkiši koji vraćaju najtoplije božićne uspomene

Šareni bomboni odmah nas vraćaju u djetinjstvo,

Umotani u zelene, crvene, žute, plave, zlatne ili srebrene sjajne papiriće, tzv. salonski bomboni bili su dio božićne tradicije ukrašavanja drvca mnogih generacija.

Uvijek smo ih se prisjećali s nostalgijom, a ovih smo ih dana zapazili na božićnom sajmu u Čakovcu. Malo je reći da nam se osmijeh razvukao od uha do uha i u mislima smo se odmah vratili u djetinjstvo.

Od antike do germanske tradicije 
Iako je danas kićenje božićnoga drvca dio tradicije gotovo svake obitelji u našim krajevima, nekoć se umjesto toga palio badnjak (božićna klada ili panj).

Taj običaj potječe još iz praslavenskih vremena, dok je kićenje drvca preuzeto iz tradicije germanskih naroda. Naime, oko 1600. godine običaj kićenja drvca prvi je put zabilježen u njemačkom Porajnju (pokrajini uz rijeku Rajnu), a odatle se proširio čitavim kršćanskim svijetom. Smatra se da su Germani inspiraciju pronašli u antičkim vjerovanjima. Zimzeleno drvo u njihovu je svijetu simboliziralo plodnost, a grane su kitili svijećama kako bi si osigurali dobar urod i odbili zle sile.

Germanska tradicija iz 17. stoljeća dugo je bila samo obilježje crkava tijekom blagdana, a potom je u 20. stoljeću stigla i u brojne hrvatske domove.Naši djedovi i bake potajice bi slatkiše u sjajnim papirićima mijenjali kukuruzom i kamenčićima.

Ukrasi koje su tada koristili naši pradjedovi i prabake drastično su se razlikovali od onih današnjih. Osim oraha i malih jabuka, na drvcu se se redovito mogli naći tzv. salonski bomboni. Poznati još kao saloni, puharaji, krizbani, šećerni ili svileni bomboni, ovi su slatkiši uveseljavali generacije djece diljem naše zemlje.

Ručno rađeni slatkiši 
Umotani u šarene papire mamili su s božićnog drvca, no nisu se smjeli jesti bilo kada. Zamišljeni samo kao posebna poslastica nakon što se raskiti bor, djeci su bili strogo zabranjeni tijekom blagdana.

Međutim, naši se djedovi i bake sjećaju kako su potajice uzimali bombone s drvca pa u prazne papiriće umotavali zrnca kukuruza, kamenčiće ili grančice kako bi odrasli mislili da su slatkiši i dalje netaknuti.

Prije nekoliko desetljeća izrađivale su ih seoske žene. Kako čokolada ili bilo koji drugi slatkiš tada nije bio često dostupan, djecu se barem tijekom blagdana nastojalo uveseliti slatkim poklonima. Žene bi se okupljale te uz pjesmu napravile i po nekoliko tisuća bombona za čitavo selo. Kasnije su se oni mogli naći i na tržnicama, a još uvijek postoji i nekoliko hrvatskih medičara koji ih izrađuju i time mame osmijeh na lice brojnih generacija.

Pokušajte ih i sami napraviti 
Izrađuju se prema tradicionalnom receptu, a ako želite, možete se i sami upustiti u njihovu izradu.
Trebat će vam tri osnovna sastojka: šećer, voda i želatina. Tome možete dodati i ekstrakte vanilije ili nekog drugog okusa, ovisno o tome kakve bombone želite.Tradicija kićenja božićnogdrvca potječe iz germanskog podneblja.

Sve je sastojke potrebno dobro promiješati i prokuhati u vodi. Koristite li pola kilograma šećera, potrebno je oko 250 ml vode, a sve ostale sastojke možete dodati ovisno o vlastitim željama. Nakon što dobijete gustu jednoličnu smjesu, izlijte je u pladanj ili tepsiju i pustite da se ohladi. Kada je smjesa potpuno hladna, narežite ih u obliku duguljastih bombona, a za potpun doživljaj umotajte ih u šarene papiriće.

Ako ste i vi među nostalgičnim zaljubljenicima u ove slatkiše, zašto ih ne biste pokušali napraviti baš ovog Božića? Ne samo da ćete uživati u okusu djetinjstva, nego i svojoj djeci možete pokazati kako se nekada kitilo božićno drvce.

Uredništvo/Hrvatsko nebo