JE LI POPIS IZ ’91. AUTENTIČAN? IAKO JE KORIŠTEN U DAYTONU Popis iz 1991. nikada nije prihvaćen
Vrijeme:2 min, 36 sec
Sam Daytonski mirovni sporazum gotovo u cjelini počiva na tvrdnjama o praktički nevjerodostojnom popisu. Ponajprije se to odnosi na Ustav zemlje i Aneks VII. o povratku u kojemu su utvrđene odredbe o potrebi povratka svih na svoje, ali i raspodjelu vlasti.
“Popis iz 2013. godine stvarno nikada nije kompletiran, samo su objavljene popisnice P1, odnosno za uobičajeno stanovništvo BiH, a sve one osobe koje su obuhvaćena Aneksom VII. Agencija za statistiku BiH nikada nije objavila. Popis stanovništva iz 1991. godine jedini je mjerodavan za provedbu rezultata općih izbora”, ustvrdio je nedavno ravnatelj Federalnog zavoda za statistiku Emir Kremić.
Objasnio je kako je podatke iz 1991. godine poslao Središnjem izbornom povjerenstvu kako bi provelo posredne izbore te onda “pismoznanski” objasnio SIP-u, Ustavnom sudu, zakonotvorcima zbog čega smatra da posljednji popis, osim navedenih stvari, nije dobar za primijeniti.
“Popis iz 2013. godine imao bi svoju kvalificiranost i prikladnost samo onda kada bi OHR ili Parlamentarna skupština BiH proglasili Aneks VII. provedenim, a u skladu s Izbornim zakonom, člankom 20.8 Izbornog zakona”, rekao je Kremić.
Ovakva vrsta dogme se već mjesecima i godinama, piše Večernji list, ponavlja iz usta predstavnika bošnjačkih političkih stranaka i Ureda visokog međunarodnog predstavnika, dok im proturječi Venecijanska komisija, a napose Ured posebnog predstavnika EU u BiH.
No, takva “zagrižnost” popisom iz 1991. posve pada u vodu ako se zna, a što je nedavno potvrdio i jedan dužnosnik državne Agencije za statistiku, ali i dužnosnika Hrvata koji su bili uključeni u strukture vlasti 90-ih godina, kako popis pučanstva iz 1991. nikada nije službeno verficiran ni objavljen od tadašnjih zajedničkih tijela.
Prema tvrdnjama zastupnika prijeratne Skupštine, popis nije ni dospio do ovoga doma niti je službeno odobren.
Ova, pak, spoznaja otvara jednu od najvećih Pandorinih kutija i gotovo mitova zapisanih u temelje Daytonskog mirovnog sporazuma. Činjenica kako popis nikada nije dobio svoje službeno obličje postavlja pitanje brojnih odredbi, a napose odredaba o zastupljenosti u vlasti, ali i ustavnim promjenama iz 2002. godine.
Naime, sam Daytonski mirovni sporazum gotovo u cjelini počiva na tvrdnjama o praktički nevjerodostojnom popisu. Ponajprije se to odnosi na Ustav zemlje i Aneks VII. o povratku u kojemu su utvrđene odredbe o potrebi povratka svih na svoje, ali i raspodjelu vlasti.
Ako pak taj popis nije mjerilo, nego praktički BiH ima samo dva makar pravovaljano objavljena popisa iz 1991. godine, odnosno 2013., onda stvari postaju dodatno komplicirane, pa i udaraju u same temelje dokumenta koji je dao legitimitet današnjoj BiH.
Posebno se to odnosi na Petritscheve ustavne promjene kojima je računajući “konstitutivnost” Hrvatima dodijelio manjinsku poziciju u entitetskim vladama, napose upravo u FBiH gdje su izgubili ravnopravnost, a u RS-u ništa nisu dobili. U konačnici posebno su prijeporni Kremićevi navodi kako se jedino popis iz 1991. može koristiti za izračun i raspodjelu mandata za Dom naroda FBiH.
To je posve opovrgnuo i ravnatelj državne Agencije za statistiku BiH Velimir Jukić kazavši kako je u Službenome glasniku BiH 60/16 upravo objavljen ovaj popis u skladu s člankom 37. Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u BiH 2013. godine.
Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo
