Bora Amsterdamski

Postoje likovi, pojave i karikature na političkoj sceni čije „genijalne“ izjave i postupci čovjeka tjeraju na razmišljanje o tome dokle seže ljudska glupost. Hrvatska primitivizirana politička scena prepuna je glupog sadržaja i s lijeve i s desne strane političkog spektra, a Sabor je najbolji odraz takvog stanja. Promatrajući hrvatsku političku scenu Paul Toberi ne bi napisao jedan, nego najmanje dvadesetak svezaka svoje znamenite knjige „Povijest ljudske gluposti“.

O tome kakvi su polupismeni i polupani likovi predstavljali političku desnicu u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina ne vrijedi trošiti riječi. Najbolja je slika njihova djelovanja činjenica da u Hrvatskoj desnica kao realno organizirana snaga gotovo i ne postoji osim kod „antifašističkih“ mistika, o čemu više u nastavku teksta.

Lijeva strana političkog spektra posebna je pak pripovijest. Bezidejna i nesposobna da ponudi ikakve kvalitetne ideje i programe, jugoidna ljevica u Hrvatskoj se konstantno bavi uzgojem ustaških zmija i fašističkih aždaja. Ne postoji područje u kojemu domaći „leftardi“ (kako ih se sve više s pravom pogrdno naziva po forumima i društvenim mrežama) ne vide fašiste i ustaše. Kada bi se netko informirao o Hrvatskoj samo slušajući leftardske izjave dobio bi dojam da je naša država jedino oaza fašizma u svijetu. Sve što nije posve u skladu s leftardskim dogama i mitovima automatski se proglašava fašizmom. U Hrvatskoj je postalo nemoguće biti „normalan“ Hrvat, a da te leftardi ne proglase fašistom ili ustašom.

Jugo-leftardsko pravilo

Godwinov zakon kaže da što internetska rasprava postaje većom, vjerojatnost da će se pojaviti usporedba s nacistima ili Hitlerom približava se jedinici. Jugoidno-leftardsko pravilo u Hrvatskoj je takvo da ne postoji niti jedna rasprava u kojoj se iz naftalina ne će vaditi ustaše i fašisti. Ustaše i fašisti su vrhunaravno prapočelo i konstitutivni čimbenik leftardskog diskursa. Ustašama i fašistima u posljednje su se vrijeme pridružili i populisti čiji bauk opasno hara čitavom Europom. Populiste, međutim, ne naganjaju samo leftardi i progresivoidi, nego su im se u tome inkvizijcijskom pothvatu pridružili i jurišnici mainstream psuedodesnice u Hrvatskoj, ali i širom Europe.

U istjerivanju ustaških zmija i fašističkih dinosaura posebno stradavaju istina, logika i zdrav razum. Tako, primjerice, ako netko ukaže na razmjere mega-kriminala koji imamo u Istri, javlja se IDS i tumači kako riječ o napadu na autonomiju Istre i, štoviše, o napadu na same teme antifašističke Europe (termin „antifašizam“, čije je autorstvo Staljinovo, koristi se kao politička poluga jedino u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji i Hrvatskoj). Kako bi „antifašisti“ iz Istre mogli biti kriminalci?! Takve optužbe mogu doći jedino od strane ustaša, fašista, radikalne desnice i opasnih populista!

Kako shvatiti leftardsku logiku?

Leftardskim izjavama mogli smo svjedočiti i danas. Tako je šef „antifašističke“ zadruge zvane IDS, Boris Miletić, na predstavljanju tzv. Amsterdamske koalicije (kako samo mondeno zvuči ovaj pridjev „amsterdamska“, gotovo kao Joca Amsterdam) svečano ustvrdio da u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj jačaju „nacionalističke i radikalne opcije“, i da je krajnje vrijeme da se „okupe i kažu – dosta“.

Kako sve ne bi ostalo samo na ispraznicama o jačanju nacionalizma i radikalne desnice (jake nacionalističke i radikalno-desničarske snage u Hrvatskoj mogu vidjeti jedino leftardski mistici i jugoslavenski šamani predozirani „antifašističkom“ bunikom), od kojih će nas junačkom ljevicom spasiti istarski plemić duha Bora Miletić, isti je budući junak odlučno dodao i to da Hrvatska ne smije postati Poljska i da je ta ista Hrvatska po nizu ekonomskih pokazatelja kontinuirano najgora u Europi.

E sad, kako pomiriti točnu Miletićevu tvrdnju da je Hrvatska po ekonomskim pokazateljima na dnu (a na dnu je jer funkcionira po principu funkcioniranja istarsko-„antifašističko“-soc-samoupravnog Uljanika) i onu da ne smijemo postati Poljska, jedna od ekonomski najrazvijenijih država srednje Europe, nije nam jasno. Možda moramo popiti malo „antifašističke“ bunike kako bismo bolje shvatili misterij leftardske logike, taj misterij veći od Međugorja i egipatskih piramida? Ili da radije posjetimo Amsterdam i uzmemo neke jače političke supstance? Za to ćemo morati pitati Boru. Boru Amsterdamskog.

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo