Milan Tepić je srbijanski heroj, a Jure Šimić „hrvatski zločinac“. Kako?
Vrijeme:2 min, 57 sec
Ovih se dana u Županijskom sudu u Rijeci u gotovo podmukloj tišini sudi hrvatskom branitelju Juri Šimiću, koji je tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata kao predsjednik Kriznog štaba Bjelovarsko – bilogorske regije krajem rujna 1991. u Bjelovaru navodno počinio teški ratni zločin nad trojicom pripadnika srbijanske agresorske vojske, jer je zapovijedao (bez dokaza) da se navodno trojicu neprijateljskih zapovjednika iz tadašnje zločinačke bjelovarske kasarne, koji su činili strašna zlodjela krajem rujna 1991. mora – ubiti.
Ključni svjedoci su izjavili da je to čista laž, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ipak je više (u potpunosti!) povjerovalo (nedostupnim) srbijanskim vojnicima, koji su, gle čuda, i u Hrvatskoj optuženi za ratne zločine!
Suđenje Juri Šimiću, koji je među ostalim i u Bjelovaru još 1989. osnovao Općinski ogranak HDZ-a, bio njegov predsjednik, i na kraju zbog tog čina prekršajni ga je sudac u Bjelovaru 1990. proglasio krivim i osudio (zajedno sa Milanom Bengezom) na novčanu kaznu, traje već punih devet godina, u „miru i tišini“.
Možemo samo pretpostaviti što su taj čovjek i njegova obitelj, doživljavali svih tih godina, ali sudska farsa se nastavlja i dalje.
Mediji o tome šute, ali i hrvatski branitelji, odnosno Udruge proizašle iz Domovinskoga rata. Svaka čast iznimkama. (U ponedjeljak, 3. 12. 2018. u Rijeci je s priličnim zakašnjenjem održan „okrugli stol“ na tu temu, što je za pohvaliti, ili bolje ikad nego nikad.)
Šimić je počeo doživljavati nevolje tek kad je objavio knjigu „Bjelovar u Domovinskom ratu“ u kojoj je, kako je istaknuo i prof. dr. Josip Jurčević, „imenom i prezimenom dokazao tko je prema Hrvatskoj postupio kao prema Domovini, a tko kao prema imovini!“.
E, to mu, kako je rekao, nisu mogli oprostiti te je počeo „lov“ na njega, koji traje, kako smo istaknuli već 9 godina! („Brzo i pravedno suđenje!!!“)
A taj čovjek iznimno je zaslužan što je pobijeđena zločinačka vojna sila u Bjelovaru, a i u Koprivnici, gdje su vojnici JNA (30. rujna 1991.) bez ispaljenog metka napustili ovaj grad. Jer da nije pala bjelovarska vojarna i u susjednoj Koprivnici se zločinačka JNA ne bi predala tek samo tako, uz „čašicu rakije“, koju su prije odlaska s njihovim zapovjednicima, u dobrom raspoloženju, popili pojedini (zaslužni) Koprivničanci.
Nu, dok se u Rijeci godinama u „miru i tišini“ sudi jednom nevinom hrvatskom branitelju, u središtu Beograda, uz najviše vojne i ine počasti, lani je ratnom zločincu majoru JNA Milanu Tepiću, koji je (s crvenom petokrakom na čelu) u Bjelovaru na području tzv. „Barutane“, dok su se 29. 9. 1991.. vodile borbe oko tamošnje kasarne, dignuo u zrak skladište naoružanja, kojom prigodom je smrtno stradalo i 11 hrvatskih branitelja, a više ih je lakše ili teže ranjeno, otkriveno spomen – obilježje te je proglašen „narodnim herojem“. Uz to, nema ulice ili trga diljem Srbije koji ne nosi njegovo ime!
Kako je to Hrvatska mogla dopustiti, zbog čega nije digla „nebo i zemlju“ da se to ne dogodi, tim prije što nam Srbi svako malo, poglavito u četničkim Novostima, drže lekcije iz povijesti? Evo, u najnovijem broju ovog pupovčevog biltena ((30.11.2018.) gotovo čitavog su posvetili uzdizanju bivše, propale Jugoslavije!
To bi isto tako bilo da su nakon II. svjetskog rata neke novine bile posvećene uzdizanju četništva i fašizma!
Drugim riječima, dok se ratnom zločincu Milanu Tepiću u Srbiji klanjaju, a u Hrvatskoj uglavnom ga ni mrtvog ne napadaju, sudi se u beskonačnost hrvatskom vitezu Juri Šimiću, u „miru i tišini“, kako smo već više puta naglasili!
Sramno da sramnije ne može biti!
Mladen Pavković
HRsvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
