D.Čelan: Budimo realni i hrabri, kao što su mnogi Hrvati bili 90-ih!

Domovina, tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata duboko je podijeljena. Zašto samo domovina a ne i država? Iz jednog vrlo jasnog razloga, ovakva ustrojena Bosna i Hercegovine, nikada ne može, niti će ikada biti država hrvatskog naroda. Vrlo je jasno i zašto je tomu tako. Da je Bosna i Hercegovina država Hrvata, onda bi se poštivala njihova konstitutivnost, te ih se ne bi konstantno preglasavalo, i ponašalo se prema njima kao da nisu ni manjina, a ne državotvorni narod.

Odmah na početku želio bih jasno i glasno naglasiti, da Hrvati imaju svako pravo, da Bosna i Hercegovina bude i njihova država, a ne država samo jednog ili dva naroda. No, sada bih se ponovno želio referirati na prvi misao, u kojemu sam postavio tezu, kako je BiH duboko podijeljena država. Kako i neće biti, kada Bošnjački unitaristi svojim ponašanjem u Federaciji BiH, Srbima pružaju samo nove povode, da se što više distanciraju od službenog Sarajeva i tako države BiH. No, zanimljivo je kako se Bošnjački fundamentalisti, ne žele previše obračunavati sa Srbima, nego to rade s hrvatskim narodom, znajući da je hrvatski narod naj malobrojniji u BiH, u cilju da Federaciju BiH, pretvore u bošnjački entitet, u čemu su velikim dijelom nažalost i uspjeli. No, tomu se ne treba ni čuditi, jer se ista stvar dogodila u Domovinskom ratu. Bošnjaci, tadašnji Muslimani, umjesto da su zajedno s Hrvatima, branili svoje gradove, svoja sela, oni su se okrenuli na svojega tadašnjega partnera Hrvate, sa ciljem da Srednju Bosnu u potpunosti očiste od Hrvata, kako bi mogli stvarati Islamsku državu. No vratimo se na misao prije, koliko god nas neki pokušavali uvjeriti, da su najviše Hrvati sami sebi krivi za činjenicu, da je se Federacija pretvorila u bošnjački entitet, to je u potpunosti deplasirano. Nisu si Hrvati konstantno smanjivali prava u Federaciji BiH, nego su to učinili visoki predstavnici međunarodne zajednice, kako bi Bošnjacima pomogli, u pretvaranju Federacije BiH u Bošnjački entitet. Nas Hrvate se jedino može optuživati, da smo velikodušno ušli u Federaciju BiH, ukidajući Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu, te vjerujući na kraju, da će isti ti Bošnjački unitaristi, koji su do jučer planirali istrijebiti sve Hrvate iz Srednje Bosne i Hercegovine, poštivati naša prava u budućnosti u Federaciji BiH.

Hrvati su za razliku od drugih, ulazili s dobrim namjerama!

Sada bih želio napraviti malu digresiju, i vratiti se u 90-te godine. Neću sada previše duljiti, niti želim nabrajati sva događanja, koja su rezultirala bošnjačko-hrvatskim sukobom. Poanta je obrazložiti kako su Hrvati i Bošnjaci ušli u Federaciju, dogovorenu Washingtonskim sporazumom 18. ožujka 1994 godine. Hrvati su činili sve, kako bi se izbjegao bošnjačko-hrvatski sukob, također su isto tako vršili napore, kako bi se on nakon izbijanja što prije okončao, što se Washingtonskim sporazum na koncu i dogodilo. Kada su Hrvati ulazili u Federaciju BiH, imali su čiste i dobre namjere, vjerujući, da će se poštivati dogovor o konfederaciji s Republikom Hrvatskom, ali isto tako vjerujući, da će se poštivati sva njihova prava, koja im kao konstitutivnom naroda, naravno u potpunosti pripadaju. Dok su Hrvati velikodušno vjerovali, u zajednički život s Bošnjacima u Federaciji, bošnjački unitaristi od svoje ideje sve do danas nikada nisu odustali. Tu odmah želim konstatirati, da su Hrvati s dobrim namjerama ulazili u Federaciju BiH, vjerujući kako će dogovor sa svih strana biti prihvaćen. Čak su Daytonskim sporazumom bili spremni predati 5% teritorija, koji je do tada kontrolirao HVO. Hrvati su se u tim trenutcima u potpunosti ponašali kršćanski, pružajući ruku pomirenja svima, nakon svega što se prije toga događalo. U potpunoj suprotnosti s Hrvatima, su nažalost bošnjački unitaristi, koji od početka osamostaljenja BiH nisu imali dobre namjere, niti prema Srbima a kamoli Hrvatima.

Sada s odmakom vremena jasno mogu zaključiti, da se te namjere kod bošnjaka, niti za vrijeme potpisivanja Washingtonskog ali i Daytonskog sporazuma, nikada nisu promijenile. Da su se kojim slučajem promijenile, ne bi danas Hrvatima nametali nelegitimni i nelegalne predstavnike, niti bi negirali njihovu pripadnost hrvatskoj naciji, nazivajući ih pogrdnim imenima, te bosanskim katolicima. No, mi Hrvati smo spremni trpjeti dugo, nekada i predugo, što se vidi na primjeru propale Jugoslavije, u kojoj je hrvatski narod punih 45 godina, trpio jugoslavensko-velikosrpski teror. Isto tako mi Hrvati, pune 22 godine trpimo bošnjački unitarizam u BiH. Hrvati su pak na početku vjerovali, kako je život u Federaciji BiH moguć, može se reći, da je on koliko toliko bio moguć sve do trenutka, dok se nisu nametali amandmani visokih predstavnika međunarodne zajednice, koji su gotovo uvijek išli na štetu nas Hrvata, što je rezultiralo s jačanjem pozicije Bošnjaka u Federaciji, te njihovom majorizacijom nad nama Hrvatima. No, i nakon preglasavanja Hrvata dva puta u nizu na izborima za predsjedništvo BiH, Hrvati su vjerovali u pozitivnu budućnost Federacije BiH. Sada s odmakom vremena mogu konstatirati kako ovakva uređena Federacija BiH, ne samo da nema svijetle budućnosti, ona de facto nema više nikakve budućnosti. Što prije svi mi Hrvati to shvatimo ali i Bošnjaci i Srbi, to bolje za državu Bosnu i Hercegovinu. Nadam se, da je sada i onima zadnjima postalo jasno, nakon novoga preglasavanja Hrvata, da je Hrvatima ponovno potrebna samoorganizacija kao i 90-ih godina.

Probudi se Hrvatska republiko Herceg-Bosno!

Koliko god nas bošnjački unitaristi i visoki predstavnici međunarodne zajednice, pokušavali uvjeriti, kako se ne bismo trebali vraćati u prošlost, mi itekako imamo pravo povući poteze koje su naši tadašnji predstavnici, također povlačili. Za razliku od bošnjačkih unitarista, potezi Hrvata 90-ih godina su bili velikim dijelom sjajni i jedino ispravni za Bosnu i Hercegovinu. Dok to za Srbe i Bošnjake nažalost ne možemo reći. Dok su jedni sanjali veliku Srbiju, drugi su sanjali bošnjačko-islamsku državu. Hrvati za razliku od dva naroda, nikada nisu imali pretenziju za etničkom čistom BiH, što je slučaj i dan danas. Ali činjenica je, da Hrvati u BiH danas, trebaju jasno i glasno kao što su 90-ih godina rekli ne Jugoslovenskom teroru, reći ne Islamskom terorizmu u BiH. Nitko nema pravo, Hrvatima birati nelegitimne predstavnike, niti Bošnjaci ni Srbi ili netko treći, kao što Hrvati nemaju pravo birati predstavnike Bošnjacima ili Srbima, za razliku od bošnjačkih unitarista to nikada nisu ni činili. Mi Hrvati danas moramo biti realni, i jasno izgovoriti kako ovakva Federacija nema nikakve budućnosti, i kako ju s ovakvim ustrojstvom više nećemo trpjeti. Sada ću ponovno povući jednu paralelu, s 90-tim godinama.Tada su Hrvati rekli ne muslimanskoj pasivnosti i srpskoj agresiji, te su Hrvatskom republikom Herceg-Bosnom i Hrvatskim vijećem obrane, opstali kao narod u BiH, ali isto tako spasili Bošnjake od mnogih zločina, te na koncu sačuvali BiH, kao državu tri konstitutivna naroda. Sada kada smo kao Hrvati, pokušali sve kako bi izborni zakon promijenili dijalogom sa Bošnjacima, te kako s time nismo uspjeli, moramo konstatirati, kako se moraju tražiti nova rješenja u ostvarivanju potpune ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. To nije samo potrebno, kako bismo se kao Hrvati izborili za potpunu ravnopravnost u BiH, to je potrebno kako bi se u budućnosti rizik za izbijanje novoga rata na ovim prostorima sveo na minimum, zato što ovakvim ustrojstvom Federacije ali i cijele BiH, rastu samo tenzije koje bi ne daj Bože ponovno mogle eskalirati oružanim sukobom. Mi kao Hrvati i kršćani, nikada nismo željeli ratove, te je naša dužnost kao kršćana, da ih sprječavamo. Svoju konstitutivnost možemo i moramo osigurati mirnim putem, ali ne putem ovakve Federacije, nego putem ponovne samoorganizacije, kao i 90-ih godina. Što bi značilo ponovno buđenje Hrvatske republike Herceg-Bosne, koja bi Hrvatima zasigurno osigurala potpunu konstitutivnost, ali isto tako i pozitivnu budućnost Bosne i Hercegovine, kao države tri konstitutivna naroda, kakva na koncu mora i biti. Prošlost nam je to već sve pokazala, i iz nje možemo puno toga naučiti.

Nažalost su se događali i negativne stvari, koje su činili naši sunarodnjaci u ime hrvatskog naroda, i od takvih se jasno i glasno trebamo distancirati. Međutim, isto tako moramo naglasiti, da ti zločini nisu bili zapovjeđeni od strane Hrvatske republike Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeće obrane. Što se nažalost za RS, VRS, A BiH i Republiku BiH ne može tvrditi. Bošnjački unitaristi konstantno kao argument, navode presude tzv. suda međunarodnog prava u Den Haagu, kojemu je od početka jedina svrha bila izjednačiti u nekom trenutku i zamijeniti žrtvu i agresora. Toj tezi u prilog idu presude Šešelju, Haliloviću, hrvatskoj „šestorci“ i mnoge druge.Pa se jasno može konstatirati kako tzv. sud odgovara isključivo Bošnjacima, koji su eto kao neokaljani, iako znamo što je sve činila A BiH, da ne nabrajam Grabovicu, Bugojno itd.

Isto tako molim sve, da se ne referiraju na Washingtonski i Daytonski sporazum, radi kojega navodno mi Hrvati ne bismo smjeli ponovno uspostaviti Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu. Oba sporazuma davno su povrijeđena, ne sa strane Hrvata, već sa strane bošnjačkih fundamentalista, preglasavanjem hrvatskog naroda u Federaciji. S time je jasno povrijeđen Ustav BiH, pa tako i aneks 4. Daytonskog sporazuma. Isto tako nije ispoštovan, Washingtonski sporazum, iz razloga što dogovor o Federaciji BiH u konfederaciji s RH, nikada nije zaživio. Daytonski sporazum, de facto je prekršen već sa strane visokih dužnosnika, kada su nametanjem amandmana, dozvolili preglasavanje Hrvata, sa strane bošnjačkih unitarista, što je u konačnici rezultiralo, nelegitimnom predstavljanju Hrvata na najvišoj državnoj razini, sada nažalost već po treći put. Suočeni svim tim činjenicama, kao hrvatski narod jasno i glasno bez ikakvog ustručavanja i srama moramo reći, kako Federacija BiH, nema više nikakve budućnosti, te kako smo kao narod prisiljeni bošnjačkim unitaristima odgovoriti Hrvatskom republikom Herceg-Bosnom. Službeni Zagreb bi isto tako, trebao stati uz tu sjajnu ideju koja još živi i živjet će među hrvatskim narodom u BiH, kao što su Tuđman i Šušak 90-ih godina stali iza svojega naroda u Herceg-Bosni i cijeloj BiH. Upravo su na takav način Hrvati sačuvali svoju opstojnost u BiH, na takav način će ju očuvati i u budućnosti. Pokušali jesmo s Federacijom, i najvećim optimistima u hrvatskom narodu postalo je jasno, kako ćemo svoju opstojnost izboriti isključivo Hrvatskom republikom Herceg-Bosnom, a ne Federacijom. Ako mislite navoditi, da postoje Hrvati koji se ne bi složili s tom tezom, onda ću odmah reći da je to u potpunosti deplasirano. Deplasirano, iz razloga što su te osobe manjina među hrvatskim narodom, oni mogu biti zlonamjerni ili totalno neupućeni u sustav kojim funkcionira Federacija BiH. Takvih slijepaca je uvijek bilo, i uvijek će ih biti, ali se na njih ne smijemo obazirati, kao što se nitko od vodstva Hrvatske republike Herceg-Bosne i RH nije obazirao na te osobe 90-ih godina, koje ne razumiju osnovne političke smjernice koje su hrvatskom narodu nužno potrebne.

Davor Čelan/Hrvatsko nebo