Zašto Hrvatska mora reći NE Globalnom sporazumu o migraciji?

Globalni sporazum za sigurnu i urednu migraciju (Marakeški sporazum) je dokument koji je predmet prijepora u hrvatskom javnom životu. U nastavku ćete saznati zašto ga Republika Hrvatska (kao niti jedna druga država) nikako ne smije implementirati u svoj pravni sustav.

Za početak valja naglasiti da općenita priroda dokumenta ostavlja brojne nedorečenosti te pruža širok prostor za stvaranje normi kojima će pojedina država ispuniti i konkretizirati uvjete koji se nalažu u sklopu Globalnog sporazuma za sigurnu i urednu migraciju.

Izrada spornog dokumenta započela je u travnju 2017. godine. Države članice UN-a  dovršile su tekst 13. srpnja 2018. godine, dok će se međuvladina konferencija za usvajanje Globalnog sporazuma održati 10. i 11. prosinca 2018. godine u Maroku u gradu Marakeš po kojem je deklaracija i dobila svoj kolokvijalni naziv.

Iz sporazuma su se do sada povukli SAD, Austrija, Mađarska, Poljska, Češka, Bugarska, Estonija. Povlačenje navedenih država iz sporazuma kritizirao je Jean-Claude Juncker  navodeći (link>https://www.tportal.hr/vijesti/) da ‘one zemlje koje su napustile kompakt ne bi to učinile da su ga pročitale’.

Čisto sumnjamo da suverene države donose odluke o vanjskoj politici bez da čitaju predviđene dokumente. Naprotiv, navedeni čelnici donijeli su takvu odluku upravo zato što su pročitali dokument i zato što brinu za svoj narod.

Globalni sporazum na svoje 34 stranice stavlja naglasak na zaštitu ljudskih prava svih migranata, bez obzira na njihov migrantski status. Također se jamči eliminacija svakog vida netolerancije prema njima. Migracija se stoga implicitno predstavlja kao dio ljudskih prava.

Ipak, dokument niti na jednom mjestu ne spominje ljudska prava Europljana koji legalno godinama prebivaju na tlu kontinenta. Ne predviđa nikakve metode kojima će se suzbiti rasizam, netolerancija i ksenofobija usmjerena prema domaćem stanovništvu.

Sukladno tome, dokument ne traži rješenja za silovanja, ubojstva te napade mačetama i kiselinom diljem Europe.

Iz tog razloga ne iznenađuje činjenica da se terorizam kao ključna posljedica ilegalne imigracije u Marakeškoj deklaraciji ne spominje niti na jednom mjestu.

Umjesto pojma ‘terorizam’ kroz navedeni normativni tekst provlači se izrazito drska formulacija ‘izazovi imigracije’. Niti u jednom navratu nije razjašnjeno o kakvim se konkretno ‘izazovima’ radi. Iznimno blag i bezazlen prizvuk ovog izraza za cilj ima što bezbolnije i učinkovitije plasiranje i implementiranje dokumenta u javnost i pravni sustav država potpisnica.

U nekoliko navrata dokument jamči ‘razbijanje varljivog narativa koji stvara negativnu predodžbu o migrantima’.

Na ovaj segment ćemo se podrobno osvrnuti nešto kasnije.

Osnaživanje migranata i promicanje njihovog uključivanja u društvo je u nekoliko navrata naglašeno kao jedan od ciljeva sporazuma.

Uz to su na više mjesta predviđeni i programi te aktivnosti koje će pridonijeti prihvaćanju raznolikosti i obogaćenja.

Svi znamo kako je navedena praksa do sada utjecala na Europu.

Deklaracija će uz sve navedeno poboljšati i dostupnost te fleksibilnost puteva za migraciju kako bi ilegalni putnici što lakše i što brže došli do našeg kontinenta.

Države koje ratificiraju dokument bit će zadužene za ispunjenje i implementaciju odredbi predviđenih u deklaraciji.

Ako smatrate da trenutno vlada cenzura u medijskom prostoru, pričekajte samo implementaciju sporazuma.

Do sad neviđena razina neistinitih informacija bit će rasprostranjivana diljem svih platformi. Sloboda tiska i medija će u potpunosti nestati te će sve javno dostupne informacije biti strogo u skladu s agendom UN-a.

Jeste li primijetili kako već jako dugo u vijestima nije bilo reportaža o terorističkim napadima u Europi?

Čovjek bi naprosto pomislio da je sve to odjednom nestalo. Ipak, situacija je drukčija; teroristički napadi su postali toliko učestali da mediji jednostavno više, osim što ne smiju, niti nemaju potrebe izvještavati o njima. Napadi su jednostavno postali, kako se gore navodi, ‘izazovi imigracije’, dio svakodnevice.

Sadiq Khan, gradonačelnik Londona je terorizam svojevremeno nazvao ‘dijelom života u velikom gradu’. Istu logiku slijedi i ovaj kompakt.

S ciljem oblikovanja percepcije o migrantima ukidat će se financiranje i potpora svim medijima koji ‘promoviraju netoleranciju’.

Ironično, na početku iste te rečenice naglašena je dužnost promicanja ‘neovisnog, objektivnog i kvalitetnog izvještavanja medijskih platformi’.

Kako to planiraju postići ukoliko je zabranjeno iznositi istinu?

Isti odlomak najavljuje ulaganje u etično izvještavanje i reklamiranje. Dakle, čitat ćemo samo ono što zadovolji etičke standarde. Zaboravite na bilo kakvu vrstu kritike.
Pogotovo zaboravite na kritiziranje imigracije!

Velik dio Marakeške deklaracije posvećen je mobilnosti migrantske radne snage. Predviđena je izrada niza mjera i osnivanje sustava kojima je cilj osiguranje navedene mobilnosti. Vrijeme čekanja za izdavanje viza i dozvola će biti znatno kraće ukoliko ste pridošlica iz Afrike ili neke od arapskih zemalja.

Izniman fokus stavljen je na zapošljavanje imigranata. Sporazum im osigurava čitav niz zajamčenih prava glede odnosa na radnom mjestu. Navedene odredbe efektivno izjednačavaju migrante s domicilnim europskim stanovništvom u pogledu radnog prava.

Vjerojatno se pitate kako će Hrvatska financijski izdržati sav taj pritisak.

Stvar je u tome što Hrvatska nije sama u ovoj priči. UN jamči financijsku i tehničku potporu svim državama koje ratificiraju Marakeški sporazum.

Čak štoviše, zahtijeva se što brže i što ambicioznije implementiranje normi sporazuma na razini nacionalnih pravnih sustava.

Konkretizaciju navedenog zahtjeva izravno možemo iščitati iz nedavno predstavljene HZZ-ove mjere (link> https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/predstavljena-hzz-ova-mjera-za-ukljucivanje-migranata-na-trziste-rada-20181029 )  namijenjene osposobljavanju i zaposlenju imigranata.

Dok Hrvati u nedostatku posla jedva spajaju kraj s krajem te eventualno bivaju prisiljeni napustiti domovinu, migrantima koji ilegalno ulaze u državu osigurano je financirano osposobljavanje i zaposlenje.

Uz iznad navedeno predviđa se formiranje cjelokupnog sustava namijenjenog određivanju vještina i kompetencija migranata.

Multikulturalne aktivnosti su također jedan od segmenata navedenih u sporazumu.

Zahvaćat će sve pore društva; od sporta, glazbe, umjetnosti pa sve do kulinarskih festivala.

Što se tiče sigurnosti granica, sporazum navodi reguliranje migracija.

Ipak, pomnim uvidom u dokument nailazimo na niz nelogičnosti i po tom pitanju.

Detencija, tj. zadržavanje migranata na granici postat će metoda korištena isključivo kao posljednja mjera u slučaju nužde. Predviđene su stroge i redovite kontrole te nadzor nad detencijom migranata kako ne bi došlo do povrede njihovih ljudskih prava.

Cilj navedene odredbe je obeshrabrivanje graničnih službenika u obavljanju svog posla. Mislite li da će bilo tko provoditi detenciju imigranata kada zna da ga nakon toga čega stroga kontrola i ispunjavanje gomile papirologije?

Ovakav pristup će bez sumnje višestruko umanjiti stupanj sigurnosti na našim granicama te će ih u krajnjoj mjeri učiniti beskorisnima.

Ovo su samo neke od izrazito spornih normi koje predviđa Globalni sporazum za sigurnu i urednu migraciju.

Zaključak je sljedeći: Ratifikacija analiziranog dokumenta predstavlja veleizdaju nacionalnih interesa. Perfidna formulacija niza odredbi te odbijanje suočavanja sa stvarnošću uz zamagljivanje stvarnog cilja putem dvosmislenih jezičnih konstrukcija neke su od ključnih odrednica Marakeškog sporazuma. Način na koji je osmišljen sustav nadzora i kontrole provedbe UN-ove agende izravno napada suverenitet država potpisnica.

Premijer Andrej Plenković uporno ističe kako je dokument neobvezujući iako se na 46 mjesta u kompaktu traži obvezivanje država potpisnica (link> https://www.vecernji.hr/ ) . Također tvrdi i da države potpisnice mogu birati koje će dijelove dokumenta implementirati.

Pitamo mi Vas, premijeru Republike Hrvatske, zašto bi bilo tko kome je stalo do dobrobiti vlastitog naroda prihvatio implementaciju i jednog jedinog slova iz ovakvog dokumenta?

Globalni sporazum predstavlja temelj za izglasavanje novih zakona koji će potpuno i trajno izmijeniti lice Europe kroz masovno naseljavanje ljudi iz zemalja trećeg svijeta s konačnim ciljem razbijanja nacionalne kohezije i stvaranja jeftine radne snage.

10. i 11. prosinca ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u ime HDZ-a odlazi u Marakeš ( https://www.24sata.hr/news/) kako bi prodao jedino što još uvijek nije prodano – suverenitet Republike Hrvatske.

Pitate se što možete napraviti da spriječite ovo?

Za početak, potpišite peticiju ukoliko niste to učinili do sad:

ZAUSTAVIMO UN-OV PAKT O GLOBALNIM MIGRACIJAMA

Nakon toga vršite stalni pritisak na medije, institucije, udruge i političke stranke da poduzmu sve kako bi se obustavila potvrda ovog sporazuma.

Vrijeme za apolitičnost je gotovo jer drugu Hrvatsku nemamo!

Defend Croatia/https://defendcroatia.wordpress.com/Hrvatsko nebo