KAKO BI DANAS IZGLEDALA HRVATSKA I BIH DA NIJE BILO HERCEGBOSNE: Zadar bi bio srpska luka a Dubrovnik najveće srpsko turističko središte

Neki povjesničari tvrde, da je HercegBosna toliko sotonizirana upravo zbog činjenice da je poremetila planove velikim silama. Tretira ju se kao nepredviđenu pojavu. Nešto što se nije smjelo pojaviti. Smatralo se da se radi o malom i neorganiziranom narodu. Da će JNA izići na granice Hrvatske. Da će potom pasti Južni dio Dalmacije i da će Tuđman morati prihvatiti krnju Hrvatsku. No HercegBosna ne samo da je zaustavila prodor srpske agresije na jug Hrvatske nego je u isto vrijeme slala ljudstvo u Vukovar, piše u redakcijskom osvrtu Poskok.info.

Sav propagandni rat nakon toga rat je za interpretaciju rata. Realno – prostor HercegBosne učinio je najmanje zločina, što znači da jest činio zločine, no daleko najmanje zločina u odnosu na sve vojske 90-ih. Imao je najmanje protjeranih, najmanje silovanja, najmanje ubojstava i etničkog čišćenja. Na tom prostoru najveći je i povratak. Kako je onda moguće da je toliko ocrnjena? Lako. Predala je svoju pamet i svoje medije u ruke drugih. Biti bez medija u miru isto je kao bez oružja u ratu. Pa valja pitati naše lidere za što ih to plaćamo?

Ovako je dakle trebala izgledati povijest BIH po međunarodnoj zajednici, Sarajevu i drugima:

1991-e kreće napad JNA na selo Ravno. Alija Izetbegović poziva ljude da ostanu u kućama. I Hrvati ostaju u kućama.

Selo Ravno izlazi na ulice i crvenim maramicama pozdravlja okupatora. JNA ne ruši Ravno nego tamo prave vojni punkt.

Isto se događa u svim drugim krajevima HercegBosne. Svi do jedan hrvatski gradovi priznaju legalnost Beograda i JNA smatraju kao legalnu vojsku na tom području.

Beograd u svim tim gradovima proglašava privremene uprave. Postavlja svoje ljude. Jedan pokušaj osnutka HercegBosne u Širokom na vrijeme je osujećen a organizator je priveden, potom ubijen.

JNA tijekom 1992-e kreće s granatiranjem Imotskog, Dubrovnika, Zadra, Šibenika. Na području HercegBosne većina Hrvata živi mirno, oni koji su se pobunili pobjegli su u Dalmaciju. Na poziv Vukovara Hrvatima HB-a da pomognu obranu grada, oni odgovaraju e-mailom da to nije njihov rat, jer poštuju legalnu odluku legalnoga predsjedavajućeg BIH.

Potom srpska politika nastojeći oslabiti obranu Hrvatske, počinje s etničkim čišćenjima, preko 700.000 Hrvata pobjeglo je u Slavoniju i Dalmaciju. Takva Hrvatska je na koljenima. Mnoštvo izbjeglica se tek sprema jer Vojska RS-a i Beograda protjeruje dodatnih 500.000 Bošnjaka.

Hrvatska je pred slomom. Sa gotovo milijun izbjeglih iz BIH, BIH koja je potpuno pod srpskom okupacijom, s nenaoružanim Bošnjacima kojima Hrvatska ne može dostaviti oružje, bez bratske džihad pomoći iz arapskih zemalja, budući da ti sjajni ratnici ne mogu ući u BIH, Alija Izetbegović potpisuje kapitulaciju i prenosi nadležnosti uprave nad BIH Slobodanu Miloševiću.

Tuđman je pod ogromnim pritiskom. Pao je Zadar, pao je Šibenik, pala je Makarska , Dubrovnik pada za koji dan.

Milošević nudi nagodbu. Granice Srbije iz Londonskog pakta, Srbija do Zadra i proglašenje nezavisne Hrvatske na nekoj polovici današnjeg teritorija. Bez Krajine, bez juga Dalmacije, Bez Istočne Slavonije.

Zapadni Saveznici Tuđmanu pojašnjavaju da je to jedino moguće rješenje sada, i da ako želi nezavisnu Hrvatsku pristane na to, te da u budućnosti može računati na pomoć Zapada u demokratizaciji i povratku Hrvata na područja Srbije s kojih su protjerani.

Gradonačelnik Dubrovnika, taj dan, kako bi zaštitio grad od uništavanja, proglašava Dubrovnik ex teritorijom Hrvatske i priznaje vlast Srbije. Crna Gora traži da se Dubrovnik pripoji njoj.

Eto tako nekako bi danas izgledala karta bivše Jugoslavije.

Hrvatska bi bila jedna mala državica. BIH ne bi postojala. Postojala bi krnja Jugoslavija, u kojoj bi vladala dva naroda s Bošnjacima i Hrvatima kao potlačenima u njoj.

U tom smislu, HercegBosna doista jeste mrska tvorevina koja je pokvarila mnoge planove. Jer je nastala ni iz čega , jer je pružila otpora tamo gdje se nitko nije nadao. I jer je jednostavno bila.

Je li radila zločine? Da. Radila je. Imaju oni svoja imena. Imaju vrijeme i mjesto. Govoriti o cijelom narodu i vojsci kao zločinačkoj, premda su sudovi individualizirali krivnju naprosto je idiotizam. Nešto što radi Kukić. No Kukić je jedan od onih koji žale što takva Jugoslavija nije opstala. Možda bi u njoj imao značajniju ulogu gubernatora u Hercegovini, pod Beogradom, nego što ju ima pod Sarajevom.

Ovo bi bila slika današnjeg Balkana, da nije bilo HercegBosne, da se obrana BIH temeljila samo na “Čudu otpora”. To je znate ono čudo iz Newyorka 2001-e kao i Čudo koje je kraj rata dočekalo tako da je Sarajevo bilo pod većinskom srpskom kontrolom a gradonačelnik Bihaća molio HV i HVO da im pomognu. I to nakon što su ubili Šantića. A Šantić to je onaj mrtvi hrvatski zapovjednik HVO-a kojem Bihać ni danas ne da mira ni u smrti. Ni njegovoj obitelji.

Iz pozicije Hrvata u Hrvatskoj, koji zaboravljaju geostrateški položaj HercegBosne za Hrvatsku, ovaj tekst preporuča se čitati tri put dnevno. Poslije jela.

Za sve ostale nuspojave posavjetovati se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

/HMS//http://hms.ba/ Hrvatsko nebo