Zorica Vuković: Mojsije
Vrijeme:5 min, 10 sec
Kad se 2016. godine vodila predizborna bitka između Milanovića i Plenkovića, u jednom sučeljavanju obojica kandidata malo su previše ‘daklali’. Milanović, koji je, do tada, vodio najlošiju ‘moju’ vladu ponovio je to ‘dakle’ 81-82 puta, a Plenković nešto manje. Samo 40 puta. Plenković je najviše griješio kad su u pitanju gospodarske teme. Milanović, iznerviran, spominje majku ‘lekarku’ da bi, nakon tri dana PR dogovaranja (pred izbore), Plenki tvrdio kako je on kršćanin, kako oprašta, ali ne može zaboraviti, bla…, bla…
A onda dvije godine kasnije, Bago mu u intervjuu spominje (ne)vjerodostojnost u sastavljanju vlade i prevari birača, a ‘moja vlada 2’ se ljuti jer novinar ne spominje ‘velika djela učinjena u gospodarstvu’. Bago se posipa pepelom. I eto mantre o ‘uspješnom’ gospodarstvu!
Očito je ‘kršćanin’ nešto zaboravio. “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Tako u Mt 4,4, Isus odgovara napasniku.
Gdje je pisano?
Pisano je u Pnz 8,3: „Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih.“
Izraelci su plakali i rogoborili što više nisu u Egiptu jer tamo su imali što jesti. Nije važno što su bili robovi. Njih 603 550 muškaraca iznad dvadeset godina prema popisu Br 1; 1-46. Unatoč mnogim čudesima, kojima su bili svjedoci, nisu vjerovali da će doći u obećanu zemlju. I bili su ‘lustrirani’. Lutali su pustinjom dok sva ova ‘gunđala’ nisu pomrla.
Nakon proteklog vremena u ponovnom popisu (Br 26; 1-51) bilo ih je 601 750. I opet muškaraca iznad 20 godina.
Među ‘lustriranima’ bio je i Mojsije, iako u Br 12,7-8 piše: „Od svih kući mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, očevidnošću.“ I u Br 12,3: „Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji.“
Zašto Mojsije nije mogao u Kanaan?
„Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. Narod se poče svađati s Mojsijem i govoriti: ‘Da smo bar izginuli… Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju… Zašto ste nas izveli iz Egipta’…?“ (Br 20; 2-5)
Mojsije i Aron posavjetuju se s Jahvom. „I Jahve reče Mojsiju: ‘Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron sakupite zajednicu. Onda na njihove oči, progovorite pećini da ustupi svoje vode.“ (Br 20, 8)
Ali… Mojsije nije progovorio: „Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom po pećini: voda provali u obilju…“ (Br 20;11)
„Zbog vas se Jahve na mene razljutio, te mi rekao: ‘Ni ti onamo nećeš ući. Ući će samo Jošua, sin Nunov , koji te služi. Njega ću osokoliti , jer će on uvesti Izrael u posjed.“
I doista, Jošua je doveo Izrealce u Obećanu zemlju.
Često puta se uspoređuje hrvatska zbilja s ovim tekstovima iz Biblije. Jesmo li pokušali zagrliti svoje domoljublje? Jesmo i pod cijenu zatvora i života. Radost se vinula do neba pri povratku generala Gotovine i Markača iz Haga. Tuga je ovila narod zbog tragične i nepravedne presude šestorki. Zajedništvo se pokazalo u skupljanju potpisa za ne IK i Narod odlučuje. A onda nas je zapljusnuo ‘vatreni’ pljusak radosti i dostojanstva u srpnju.
Kome to smeta?
„Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga…; a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego siđete s puta koji vam danas određujem te pođete za dugim bogovima, koje niste poznavali.“ (Pnz 11; 26-28)
Tako smo bili izloženi tuđim bogovima tijekom duge povijesti, a strahota velikosrpskog jugoslavenstva nadvila se kako Krleža kaže još u Odesi 1918.: „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u Kanatnom zavodu, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, ‘jer to su Hrvati’. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.”
SFRJ je imala pak svoje UDBA-še. Lustracije u Hrvatskoj nije bilo. U svjedočenju pokajnika Željka Kekića, bivšeg udbaša, može se pročitati: „Crna sam ovca među svojim kolegama. Postoji nepisani kodeks u službi da se te tajne odnose u grob, imao sam problema i nekoliko pokušaja atentata, ali ostao sam ustrajan. Vjerujem da je Bog sa mnom i da mi daje snagu da kažem sve ono što sam radio. Problem je mojih kolega koji ne žele prekinuti zavjet šutnje. Mladima bi to puno značilo. Prošlo je 30 godina, a vi u udžbenicima ne možete pročitati ništa o UDBA-i. Kad bi se to javno reklo, mogli bismo zaključiti zašto nam se danas neke stvari događaju. Hoće li biti nešto od lustracije, teško je reći. Zadnja sam generacija UDBA-e i imam 56 godina, a mnogi su još stariji od mene pa od toga neće biti ništa:“
Kekić navodi da su prije Domovinskog rata masovno spaljivani dokumenti.
Još je jedan pokajnik priznao svoju djelatnost. Bio je to Željko Bartolović, bivši agent tajne službe iz Orahovice zadužen za papučki kraj. On je u svojoj knjizi ‘Probušena mantija’, iz 2004. godine, opisao kako je špijunirao stražemanskog župnika.
To je samo kap pokajnika od 500 000 ‘žbirova’ koliko ih navodi Kekić. Tek 4 x 10-4 %. Što su radili ostali? Dio ih je odškolovao novi naraštaj… A Odesa je pohranjena u Krležinoj ostavštini. Jer na obilježavanju stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata rektor Zagrebačke katedrale, mons. Josip Kuhtić, rekao je u propovijedi da je za izgradnju mira bezuvjetno potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi te njihovo dostojanstvo. „Mi kao vjernici i Crkva današnjim spomenom usredotočujemo se na pijetet prema svim palim žrtvama u Prvom svjetskom ratu među kojima su bili mnogi iz naše domovine Hrvatske”, rekao je Kuhtić, dodavši da su žrtve nešto drugo od politike i raznih režima vlasti. Tamo su bili i ‘uglednici’. U prvim redovima. I to je to.
Raste li negdje Jošua koji će nas izvesti iz ovog ‘egipta’ u obećanu zemlju?
Čitav niz molitvenih zajednica koje čine mladi ljudi, te mladih znanstvenika daju svjedočanstva o svojoj privrženosti ovoj zemlji i njenim vrednotama. Među njima je i ‘Jošua’.
Zorica Vuković/Hrvatsko nebo
