Priče iz dijaspore Katica Kiš: Anka iz Dubrovnika

Kad se komunistička Jugoslavija raspala, Srbija napala Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, mnogi Hrvati bježali su od strahote rata u Njemačku i zapadne zemlje Evrope. Tako je i Anka, rodom iz Dubrovnika, medicinska sestra, udana za Borisa, novinara, porijeklom Rusa, došla u Njemačku u Mainz. Ovdje je uvijek trebalo medicinskog osoblja, te se Anka uskoro zaposlila na Uni-klinici. U samom početku morala je raditi u vešeraju, ali uskoro je dobila i posao medicinske sestre.

U Jugoslaviji, u Sarajevu je radila kao učiteljica medicinskih sestara, te uživala sve privilegije učiteljice. Došavši u Mainz, morala je slušati svoje pretpostavljene, što je Anki vrlo teško padalo, te se uvijek tužila na svoje šefove. Njena djeca Nina i Sergej također su otišli na Zapad. Nina, završila arhitekturu u Parizu, a Sergej postao pilot i odselio se u Sloveniju. Anka je imala dobar odnos sa svojom djecom. Suprug Boris ostao je u Sarajevu kako bi očuvao stan koji su kupili. Nakon nekoliko godina došao je i on u Mainz, ali bio je već vrlo bolestan te je ubrzo preminuo od srčane bolesti. Anka ga je s djecom otpratila na zadnje počivalište u Sarajevo.

Anka nije poznavala socijalna prava u Njemačkoj. Kad je došla u mirovinu, dobivala je vrlo malu mirovinu, jer nije dugo radila u Njemačkoj, te je morala zatražiti socijalnu pomoć od države. No, pri tome nije navela mirovinu svojega supruga koju je dobivala na bankovni račun u Sarajevu. Ali njemački socijalni zakon to je nakon nekoliko godina pronašao, te je od Anke zatražio povratak svih isplaćenih socijalnih sredstava. O, kako se Anka razočarala! Morala je unazad 5 godina u ratama otplatiti sve te zaostatke. Išla je i kod pravnika, ali nije pomoglo. U Njemačkoj se moraju poštivati svi zakoni.

Suprug Boris, vjerojatno je bio komunist za vrijeme Jugoslavije, te niti Anka nije prakticirala svoju kršćansku vjeru. Došavši u Njemačku, zbog briga i teškog posla uskoro se razboljela od opake bolesti raka. Tada se njezina vjera u Boga vratila i počela se intenzivno moliti Bogu i prakticirati svoju kršćansku vjeru. Išla je neko vrijeme u Bad Soden kod karizmatične sestre Margarithe Valappila i pobožno se molila. Jednom ju prijateljica Ivanka upita:

„A što ćeš ti Anka u Bad Sodenu kod sestre Margarithe?“

„E, niti ja nisam bila vjernica sve dok me nije spopala ova zloćudna bolest raka. Sada vjerujem“, odgovorila je Anka.

Čudni su putevi Gospodnji. Prije par godina, otišla je za neko vrijeme u Sarajevo. Vrativši se u Mainz, rekla je svojoj prijateljici Mariji da je dobila žuticu u Sarajevu, te da su joj ugradili operacijom jednu umjetnu sondu kako bi poboljšali tok žuči iz jetre. Tamošnji liječnik joj je objasnio da je to samo privremeno rješenje, ali kao liječnik joj ipak savjetuje da se više ne daje operirati. Sigurno je već vidio što je s Ankinom utrobom. Naime zloćudni rak se proširio po cijeloj utrobi i znao je liječnik da joj nema spasa.

No, Anka je vjerovala u medicinu i u Mainzu se dala opet operierati u St.Vincenc bolnici. Nije potrajal dugo poslije operacije i Anki je opet pozlilo. Kažu da se bolest raka ubrza ako te ćelije dobiju kisik pri operaciji. Opet je morala pod nož. No, ovoga puta su joj djeca došla i bila uz nju. Pater Anto je bio pozvan da se moli za bolesnicu. Anki je bilo vrlo slabo i nalazila se na intenzivnoj njezi. Zloćudna bolest bila je jača od njezinog izmučenog tijela. Do zadnjeg časa su ju njezina djeca držala za ruke, kako bi joj olakšala ovaj teški put. Preminula je brzo i otišla u vječnost. Njezin Sin Sergej zahtijevao je obdukciju, jer mu se učinilo pomalo čudno da je nakon druge operacije majka preminula. Ustanovljeno je da je utroba bila posve upaljena.

Ankini posmrtni ostaci bili su ispraćeni od hrvatskih vjernika 16.03.2018. godine, te preveženi u Sarajevo gdje je Anka sahranjena pokraj svojega supruga Borisa. Pokoj joj vječni! Težak život u dijaspori obnovio je u Ankinoj duši kršćansku vjeru u Boga oca i spasitelja svijeta Isusa Krista.

Katica Kiš/Hrvatsko nebo