Legalizirana laž kao sredstvo prikrivanja jezične asimilacije

Materinji je jezik najvažnije sredstvo identifikacije svakoga naroda. Obrazovanje bi se, pak, moglo opisati kao jedan od temelja svakog društva. U primarnom obliku ono se dijeli na formalno- stečeno u školi i neformalno- izvan škole. Upravo ovaj formalan, školski vid obrazovanja u kombinaciji s jezikom izvođenja nastave postao je predmetom još jednog prefriganog i podlog licemjerstva kreiranog u kuhinji prosvjetnih vlasti sarajevske županije.

Naime, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih Sarajevske županije počelo je s provedbom upute prema kojoj su škole dužne provesti anketu kod roditelja djece kako bi se u školskoj dokumentaciji upotrebljavao samo jedan od službenika jezika u BiH, dakle ili bosanski ili hrvatski ili srpski jezik. Ovime bi se iz upotrebe izbacio umjetno skovani termin tzv. BHS jezik. U objavljenom aktu priloženo je izjašnjenje u kojem se od roditelja traži da se izjasne za jedan od tri jezika, bosanski, hrvatski ili srpski, a što će biti navedeno u javnim ispravama, razrednoj knjizi i ostaloj pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji.

Simptomatično je da je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti održala krajem rujna 2017. godine tribinu o bosanskom jeziku s koje je jasno poručeno da moraju postaviti zahtjev vlastima da se osigura upotreba bosanskog jezika u svim školama i da naziv B/H/S jezik treba biti ukinut. Desetak dana poslije, Ministarstvo za obrazovanje, znanost i mlade KS uputilo je instrukciju svim sarajevskim školama.

Prema ovome će u javnim dokumentima, naziv predmeta glasiti “bosanski jezik i književnost”, “srpski jezik i književnost” ili “hrvatski jezik i književnost”.

Što će ova odluka donijeti malobrojnim učenicima nebošnjacima u glavnom gradu BiH? Ništa. Jedna prijevara bit će zamjenjena drugom. Hrvatska i srpska djeca ni dalje neće moći slušati nastavu niti izučavati svoj materinji jezik, već hibridni bosanski jezik. No, u dačkim knjižicama, po njihovim ili željama njihovih roditelja, u rubriku u kojoj treba upisati naziv predmeta, umjesto B/H/S jezik bit će im upisano “hrvatski jezik i književnost”, ili “srpski jezik i književnost”, kojeg zapravo nisu učili. Po istoj logici pedagoške vlasti mogli su provesti anketu s roditeljima učenika koji pohađaju nastavu matematike s pitanjem želite li da vašoj djeci u đačku knjižicu bude upisan predmet matematika, fizika i kemija.

I to je zoran primjer kako bošnjačke političke elite shvaćaju multietnički karakter BiH. Dok HDZ optužuju za segregaciju djece kroz obrazovni sustav “dviju škola pod jednim krovom”, iako se radi o modelu koji je nametnuo OESS, a primjenjuje se u mnogim europskim zemljama, modelu koji, unatoč manjkavostima, ipak, daje učenicima mogućnost izbora pohađanja nastave po bosanskom ili hrvatskom nastavnom planu i programu- u javnim školama u većinski bošnjačkim općinama i gradovima “segregacije” nema. Tamo postoji samo asimilacija. Sva djeca imaju pravo i obvezu učiti samo jedan- bosanski jezik, a po njihovim željama škola im može upisati laž u đačku knjižicu- da su učili hrvatski ili srpski jezik.

Sva sreća pa, bar, u većim gradovima, na većinski bošnjačkim područjima poput Sarajeva, Tuzle, Bihaća… postoje Katolički školski centri, gdje se hrvatska, ali i djeca drugih nacionalnosti mogu upisati i pohađati nastavu. Da nije tako preostali Hrvati u tim gradovima već bi bili asimilarni.

HMS/http://hms.ba/Hrvatsko nebo