Kristijan Krkač: SDP-HDZ je mrtav! Živio SDP-HDZ!

Demokratska društva imaju razne oblike. Načelno se svi mogu okupiti u skupine oko socijalnih, liberalnih i konzervativnih oblika. Svi oblici načelno imaju dosljedne prakse očuvanja i izgradnje demokracije pod vidovima gospodarstva, politike, zakonodavstva i ostalima (obrazovanje, znanost, tehnika, rad, industrija, zdravstvo, mirovina itd.). Od nedemokratskih ih razlikuje to što nisu snošljivi prema ikakvom obliku nasilja nikoga prema bilo kojem članu društva.

Pod vidom gospodarstva liberalni oblik zagovara najveću moguću tržišnu slobodu, konzervativni oblik ju ograničava pod vidom nacionalnih interesa, a socijalni ju ograničava pod vidom izbjegavanja socijalne nepravde. Pod vidom politike liberalni oblik zagovara najveću moguću slobodu pojedinca nasuprot ograničenjima te slobode od strane države, ali i odgovornost pojedinca nasuprot odgovornosti države, konzervativni ograničava slobodu pojedinca u nacionalnim pitanjima u ime slobode države, a socijalni u ime izbjegavanja nepravde. Pod vidom zakonodavstva liberalni oblik provodi minimalno zakonodavstvo, konzervativni maksimalno po pitanju nacionalnih interesa, a socijalni po pitanju izbjegavanja socijalne nejednakosti ili zaštite položaja najlošije stojećih koji takvi nisu svojom greškom ili propustom. U Hrvatskoj od nove neovisnosti do danas ne postoji niti jedna dominantna politička stranka koja odgovara bilo kojem navedenom obliku na način da većinski potpada pod njega. Ako je tako, što tek treba dokazati, onda Hrvatska nema niti jedan od poznatih demokratskih oblika vladavine (moguće je kako ima neki nenavedeni). Može li se pretpostavka dokazati?

Gospodarski govoreći, Hrvatska 28 godina postoji kao neposredno ili posredno i legalno ili polulegalno (do ilegalno) državna ekonomija. Velika većina gospodarstva ovisi o javnim i državnim kompanijama, a i dobar dio privatnih kompanija više od polovice dobrobiti ostvaruje poslovanjem s kompanijama prve skupine (samo neki sektori ili segmenti sektora su većinski slobodno-tržišni). Gospodarstvo je ovisno o političkom utjecaju (SDPHDZ-a). Politički govoreći, Hrvatska ima najveća porezna i ostala opterećenja u EU, najveći državni aparat i najglomazniju i najneučinkovitiju državnu i lokalnu upravu u EU. Time suuzrokuje postojeće stanje. Po vidom vladavine, Hrvatska ima formalno višestranačje, dok realno prema praksi izbornog zakonodavstva ima dvostranačje, tj. jednostranačje (SDPHDZ). Dominantna „partija/zajednica“ vlada bez prijetnje 28 godina. Pravno, Hrvatska ima jedan od najgorih pravosudnih sustava u EU. Zakonodavstvo je pretrpano nesuvislim zakonima i podzakonskim aktima, a prema djelotvornosti (pravovremenosti, brzini, kolikoći i kakvoći) daleko je najgore u EU. Prema poznatom dictumu – „Tamo gdje je pravosuđe dominantno nedjelotvorno vlada bezakonje“ (ponovno zaslugama SDPHDZ-a).

Nasuprot lažnim konzervativno-socijalnim praksama jedine stranke (SDPHDZ) 2010-ih pojavile su se izvornije liberalno-socijalne i konzervativne opcije koje kako se čini neće moći biti „maknute“ s političke scene kao njima slične iz 1990-ih i 2000-ih godina. Uzroci njihovog pojavljivanja svode se na reakciju na 28 godina gospodarsko-političko-pravnog SDPHDZ-ovog uništavanja Hrvatske. Njihovi motivi trebali bi prijeći sa suprotstavljanja SDPHDZ-u na potvrdne motive promjene stanja. U odnosu na fiktivni demokratski centar koji čini SDPHDZ i koji je izvorno protudemokratski, protuslobodnotržišni i protupravosudni nove opcije samo su se djelomično ustalile u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. S lijeve strane su se pojavili otpadnici SDP-ovog krila SDPHDZ-a koji čine podosta slabu lijevu liberalno-socijalnu koaliciju. Na rubu te lijeve strane je i Živi zid kao korjenito liberalna ako ne na trenutke i anarhistička stranka. S desne strane, bliže HDZ-ovom desnom krilu SDPHDZ-a pojavili su se razjedinjeni novopečeni konzervativci, na trenutke i totalitarni, također u slabim strankama i koalicijama. Između njih i fiktivnog centra pojavio se i MOST kao politički konzervativna, ali gospodarski i pravosudno liberalna stranka.

Niti jedna od tih novih opcija, usprkos njihovoj relativnoj terenskoj snazi u poredbi s SDPHDZ-om, zasad nemaju snage za oblikovanje niti lijeve, ni desne, a najmanje međusobne koalicije kojom bi smijenile SDPHDZ i započele kakav god proces tako dugo dok je „ključno“ različit od procesa koje 28 godina provodi SDPHDZ i istovremeno demokratski (zasad je sasvim svejedno u kojem demokratskom obliku). Čak i da rezultatima na izborima onemoguće SDPHDZ-u ikakvo sudjelovanje u većini i vlasti, još je uvijek upitno kako bi se otpadnici SDP-ovog krila i Živi zid s jedne strane i otpadnici HDZ-ovog krila i MOST i svi skupa međusobno dogovorili oko ijedne praktične politike. Prije toga radi se i o političkoj volji oko 350.000 državljana koji su napustili Hrvatsku, tj. o tome kako će oni glasovati na izborima i hoće li im SDPHDZ uopće de facto omogućiti glasovanje. S jedne strane, ako su napustili Hrvatsku nezadovoljni SDPHDZ-ovim vladanjem 28 godina, teško da će ih podržati. Zemlju, s druge strane, nisu napustili oni koji imaju koristi od SDPHDZ-a i njihov broj je relativno veći. Jedina praktična uzdanica suparnika je zastrašujuće visoka izlaznost, no i tad se vraćamo početnom problemu oblikovanja vlasti. Ima li rješenja?

Niti jedan od demokratskih oblika vladavine (socijalni, liberalni i konzervativni) pod ijednim vidom (gospodarskim, političkim, pravosudnim i ostalima) ne sprječava oblikovanje tehničke vlade u svim područjima gdje konsenzus nije moguć pri čemu bi tehnička vlada imala za cilj olakšanje privatnog poslovanja, minimizaciju države i očuvanje demokratičnosti. Ako se tehnička vlada ne postavi, pod uvjetom da je konsenzus neostvariv po mnogim pitanjima, Hrvatska će biti osuđena na često ponavljanje izbora i još naglije gospodarsko propadanje, jer gospodarstvo nije neovisno od politike pa politička nestabilnost povlači gospodarsku, a najgore bi bilo da se u tom kolebanju na vlast još jednom vrati stari dobri protudemokratski i protutržišni SDPHDZ što je istini za volju najvjerojatnije sve dok se država konačno i nepovratno ne uruši sama u sebe.

Kristijan Krkač/À Propos/https://kristiankrkac.wordpress.com/Hrvatsko nebo