Meta je bio Kajkić zbog istrage zločina na Ovčari

Tragom vijesti da su Nikola Kajkić i Zorica Gregurić  9. studenoga 2018., u Srbiji zaustavljeni, pretreseni i privedeni na razgovor, nazvali smo jutros predsjednicu Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, Zoricu Gregorić.

O cijelom događaju kaže kako su Kajkić i ona najnormalnije ušli u Srbiju gdje su u Beogradu imali sastanak s Natašom Kandić i Florence Hartmann. Po završetku sastanka na izlazu iz Srbije zaustavljen im je automobil, okružili su ih pripadnici srbijanske granične policije i zapovjedili da izađu iz automobila. Uslijedio je detaljan pregled automobila, koji je razmontiran do detalja – rekla nam je Z. Gregurić.

Najprije su odveli Nikolu Kajkića, dok je Gregurićeva ostala pod prismotrom policajaca, koje su zamijenile dvije policajke, jedna u odori, druga u civilu. Potom su i nju odvele na ispitivanje. Višesatno ispitivanje hrvatskih državljana provodila su po dvojica službenika Srbije, koji su se izmjenjivali. Ispitivanje Kajkića i Gregurićeve bilo je odvojeno, svaki u svojoj sobi.

Zanimalo nas je što su ih pitali. „Zanimao ih je najviše motiv zbog kojega se bavim zločinom na Ovčari“, kaže Z. Gregurić. Odgovorila je da je njezin motiv činjenica da je bila braniteljica Vukovara, da je na svojim rukama držala ranjenike i pobijene u srbijanskoj agresiji, od kojih je najmanja beba imala samo pet mjeseci i ostala bez pola glave. U njezine motive ulazi i ubojstvo šesnaestgodišnjega dječaka na Ovčari, kazala je srbijanskim istražiteljima.

Na pitanje zašto se zanima za Ovčaru nakon toliko godina odgovorila je kako je to zato što su u Srbiji pustili na slobodu zločince odgovorne za Ovčaru i zato što predmet Ovčara nikad nije otvoren u Hrvatskoj. Također im je rekla da je potpisala kaznenu prijavu za zločin na Ovčari.

Zanimalo je srbijanske službe u kakvoj je svezi s Kajkićem. Ni u kakvoj, odgovorila je. Kajkić je postupao po kaznenoj prijavi i nalogu nadležne službe.

Kad ih je upitala zašto su ih zaustavili, rekli su joj da su im hrvatske službe dale prijavu protiv Kajkića i nje. Uvjeravali su je da je Kajkić problematičan, čemu se suprotstavila.

Službenici su je uvjeravali kako je bilo zločina s obje strane, te da smo susjedi i trebali bi biti prijatelji, poput .Francuske i Njemačke. Srbija nije platila ratnu odštetu, a Njemačke jest, odgovorila je. Nekoliko je puta spomenula tenkove iz Srbije koji su po nalogu iz Beograda išli na Hrvatsku. Šljivančanin nije došao po svojoj želji u Vukovar, već po zapovijedi nekoga višega. „Mene zanima tko je taj viši“.

Potom su razgovor usmjerili na uvjeravanje kako u Hrvatskoj vlada razjedinjenost među braniteljima, što je demantirala, rekavši da se na nedavnom vukovarskom prosvjedu vidjelo da nema razjedinjenosti kad su u pitanju nekažnjeni zločini agresora. Ispitivači su spominjali kako je Šljivančaninu presuđeno, na što je odgovorila da je dobio preblagu kaznu za ubojstvo 200 ljudi dosad pronađenih na Ovčari.

Ispitivanje je trajalo nekoliko sati, počelo je oko 18 sati. Kajkić i Gregurićeva pušteni su oko 23 sata. Tijekom ispitivanja nudili su joj vodu, kaže Zorica. Prostorija je bila jako zagrijana, odbila je vodu. Odnos srbijanskih državnih službenika prema njoj pri ispitivanju, kaže, bio je korektan. „Vidjelo se da su bili instruirani“. Podatke kojima su baratali mogli su dobiti samo od naših službi, tvrdi naša braniteljica Vukovara.

„Zanimalo ih je na koji se način dolazilo do podataka u istrazi zločina na Ovčari“. I to, je li Kajkić o istrazi obavještavao Gregurićevu. „Naravno, da nije“. Zanimalo ih je surađuje li s hrvatskim tajnim službama. Rekla im je da ne surađuje.

„Bit priče je da su nas po prijavi hrvatske policije zaustavili, pretresali i zadržali na ispitivanju više od 4 sata“. „Prema meni su tijekom ispitivanja bili korektni, ali ne i prema Kajkiću. Nikola kaže da su mu prijetili, lovili ga za vrat, čula sam da mu spominju ženu i kćer“. Rekla im je kako će ako nju puste, a zadrže Kajkića podići u Hrvatskoj sve na noge, kako će se njihovi partneri u Hrvatskoj povući i da će samo Srbija imati štete od uhićenja Kajkića.

„Komunicirala sam na njihovoj razini. Rekla sam im da su oni pripadnici države koja je izvršila agresiju, a moji motivi zainteresiranosti za Ovčaru su najmlađe žrtve na Ovčari, jedna beba od 5 mjeseci i 16 godišnji mladić“.

Zorica Gregurić smatra da je ona kolateralna žrtva, a prava meta je bio Nikola Kajkić. Htjeli su ga uhititi, zatvoriti i suditi u Srbiji za istragu o Ovčari koju je vodio u Hrvatskoj – smatra Zorica Gregurić, i zaključuje kako se njihovim puštanjem sve svodi na zastrašivanje osoba kojima je stalo do pune, a ne montirane, istine o zločinu na Ovčari.

Podsjetimo, kako smo već izvještavali, Zorica Gregorić i njezina Udruga i Nikola Kajkić kao redatelj/scenarist filma Ovčara – neispričana priča, partneri su i suradnici Festivala domoljubnoga filma Gordan Lederer, koji je prethodno napao predsjednik Republike Srbije i ministar obrane Vlade Republike Srbije. Nakon ovoga incidenta očekujemo da će se pojačati sigurnosne mjere na projekcijama FDF Gordan Lederer večeras u Brdovcu i sutra u Zaprešiću. Poražene snage u Domovinskom ratu očitu su spremne na sve u provedbi ciljeva srbijanskoga Memorandum II.

Nenad Piskač/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo