Politikanstvo i medijsko ljevičarenje

Nije nikakva tajna da lijevi, tj. u hrvatskome slučaju lijevojugoslavenski mediji, dominiraju javnim komunikacijskim prostorom. Lijeve i projugoslavenske ideje u Hrvatskoj bez hrvatskog sadržaja (osim na razini folklora) i dalje su medijsko-politički mainstream. Jugofilna ljevica i pseudoliberalne medijske falange ne samo da kontroliraju većinu masovnih medija nego je njihova jezično-misaona žandarmerija uspostavila i ideološku kontrolu nad jezikom i slobodom mišljenja. A jezik, kao što je u jednome tekstu odlično primijetio dr. sc. Damir Pešorda, nije samo sredstvo sporazumijevanja nego i sredstvo mišljenja: “Uspostava planske ideološke kontrole nad jezikom jest i uspostava učinkovite kontrole nad mišljenjem ljudi”, upozorava Pešorda.

Zmije i aždaje

Ljevičari i jugofili jako su dobro svjesni Orwellove mudrosti da su “riječi oružje”. Oni su tako ti koji određuju granice tzv. političke korektnosti i semantiku političkih pojmova, pa je sve što je “desno”, “konzervativno” i “tradicionalno” u njihovoj interpretaciji, koju nameću čitateljima preko masovnih medija koje kontroliraju, automatski nešto primitivno, nazadno, fašistoidno ili u najboljem slučaju sumnjivo. Iako je Hrvatska do devedesete bila dio totalitarnoga jugoslavensko-komunističkog sustava, pa je po logici stvari jedino kadar tog sustava mogao izvršiti transmisiju moći u današnju Hrvatsku, ti vam mediji, dragi čitatelji, konstantno u Hrvatskoj vrše lov na nepostojeće “ustaške zmije” i “fašističke aždaje”, koje navodno prijete stabilnosti i žele preuzeti vlast.

Činjenica je da su na svim bitnim pozicijama u politici, u medijima i kulturi ljudi bivšeg sustava ili njihovi biološki i ideološki sljednici, no ta činjenica, dakako, za lijeve jugoide nije argument da u Hrvatskoj nema bilo kakve reustašizacije ni fašizacije. Ta logika i zdrav razum odavno su, bit će tome 1. prosinca stotinu godina, pobjegli iz naše balkanske kasabe! Narkomanska ovisnost i fiksacija na prostor bivše Jugoslavije zaštitni je znak lijevojugofilnih novinara i kolumnista. Producirati vijesti iz “regiona”/Jugosfere, makar se radilo i o vijesti o kakvoj kafanskoj pevaljki, draže im je nego janjetinu ustaškim kunama jesti! Jugosfera je i dalje naš realitet, na medijskoj, političkoj, kulturnoj i društvenoj razini. O gospodarstvu i javnoj upravi da ne govorimo!

Projekt Dalija

Diljem Europe tzv. socijaldemokratske partije doživljavaju potpuni politički krah, a istovremeno jačaju desne i konzervativne stranke. Na visokim granama nije ni Socijal-demokratska partija (SDP) u Hrvatskoj, koja, zbog potpune bezidejnosti da išta iole suvislo ponudi hrvatskim biračima, i dalje vodi neprijateljske ofenzive i promiče olinjale jugoslavenske i socijalističke bajke i mitove. Kao “spasitelj” ljevice, tj. ljevičarskih sinekura i društvenih pozicija, u takvoj se situaciji javlja “projekt” Dalija Orešković, koju mainstream mediji guraju kao novu lidericu ljevice. Da se slučajno na mrskoj desnici pojavi neki političar ili političarka koji imaju nešto kvalitetno ponuditi hrvatskoj politici, naravno da takvi ne bi dobili ni pet minuta jutarnjeg programa neovisno o njihovim idejama, a kamoli sat vremena u udarnome nedjeljnom terminu. No stručnjaci za umjetne trepavice s lažnim aureolama i hagiografskim životopisima kreiranima od lijevojugoslavenskog mainstreama – oni mogu svakodnevno uveseljavati hrvatsko općinstvo. O lijevoj medijskoj i kulturnoj hegemoniji je riječ, a nesposobna hrvatska desnica – koja u 28 godina nije bila kadra napraviti jedan jak medij nacionalnog predznaka – ponovno će tu hegemoniju dobro upoznati na primjeru aktualne migrantske krize kad će se ponovno svaki glas razuma i svaka kritika nekontroliranog useljavanja proglašavati izrazom endemskoga hrvatskog fašizma.

Sijanje apatije

Od političara jedino su novinari u Hrvatskoj veće intelektualne i moralne prostitutke, dakako čast iznimkama. Većina medija djeluju kao proteze partikularnih, često i kriminalnih interesa. Ozbiljne analize i istraživačko novinarstvo u našim su medijima velika rijetkost. Određeni se sadržaji, posebno ako su protiv vlasti ili službenih političkih i društvenih dogmi, jednostavno cenzuriraju oduzimanjem mikrofona ili kolumne. Mediji uz političare imaju ključnu ulogu u sijanju apatije i defetizma i u gađenju Hrvatske mladim ljudima. U onim autobusima za Njemačku i zrakoplovima za Irsku stoji i jasno prepoznatljiv rukopis hrvatske medijske močvare. Jedino što može ozdraviti hrvatsku medijsku scenu je generacijska smjena. Sa sadašnjim medijskim kadrom budućnost hrvatskih medija je budućnost neprofesionalizma, demagogije, žutila, manipulacije i protuhrvatstva.

Davor Dijanović/Magazin Glasa Slavonije/Hrvatsko nebo