“Hodočašće”: Ivica Bota pješačio 900 km u čast Sv. Jakova

U velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu, 24. listopada predstavljena je knjiga „S prijateljem na Putu sv. Jakova“ Ivice Bote – čovjeka koji se zaputio na dugo hodočašće koje mu je promijenilo život.

Ivica Bota je graditelj cesta u Hrvatskoj i svojevremeno pomoćnik ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo, jedan od prvotimaca HSLS-a. No, javnosti je u posljednje vrijeme možda najzanimljivija njegova priča o vjeri.

Uz predsjednika HUB-a dr. Vide Popovića koji je pozdravio sve nazočne i predstavio goste večeri, o knjizi su govorili pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. sc. mons. Nediljko Ante Ančić, Zoran Bošković nakladnik knjige i autor. Knjiga sadrži 40 stranica podijeljenih na 22 naslova koja govore o hodočasniku Ivici Boti koji je gotovo fizički nespreman hodanjem 45 dana krenuo na put (Santiago de Compostela).

Bota je od 18. svibnja do 6. srpnja 2016., hodočastio svetom Jakovu u Santiago de Compostelu, propješačivši skoro 900 kilometara od granice s Francuskom do gradića u Španjolskoj u kojem se čuvaju moći Sv. Jakova te produžio do Finistere, gdje tradicionalno završava hodočašće hodočasnika na Put Sv. Jakova u Santiagu de Composteli na sjeverozapadu Španjolske, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt.

„Oduvijek je vjerni puk častio Boga preko njegovih svetaca na razne načine, a jedan od najstarijih oblika je hodom častiti. Taj tjelesni napor kao da daje dodatnu snagu i potvrđuje naše htijenje da upornošću ispunimo zadatak i dokažemo sebi i Bogu koliko želimo biti Njegovi. Na toj Božjoj stazi nalaze se svjetionici, a to su naši svetci, a sveti Jakov je jedan od njih. Put ga je doveo do groba sv. Jakova. Uz brojne susrete s drugim hodočasnicima i pratiteljima na tom putu, najbliži mu je bio Prijatelj Isus. Zar možemo doživjeti snažnije iskustvo od ovoga na Božjoj stazi“, kazavši zapitao se Bošković, a mons. Ančić je istaknuo da je tema knjige zanimljiva te podsjetio na Isusa koji je Božji put k ljudima, a istodobno i čovjekov put Bogu.

„Znao sam da moram ići Putem Sv. Jakova čim sam na internetu vidio članak o Santiagu de Composteli. Osjetio sam poziv i samo sam ga slijedio. U životu često osjetite nekakav poziv, poticaj da nešto napravite, nekud idete. Nemojte odbacivati takav osjećaj, nemojte ga zanemariti, to je možda poziv koji vam može promijeniti život. Nećete biti ni svjesni da doživljavate jedan preporod, jednu duhovnu nadogradnju onoga što imate u sebi“, pojasnio je Bota kako se odlučio na hodočašće koje je, koliko je poznato, iskusilo 181 Hrvata i 480 Slovenaca.

Bota se za put odlučio u svojoj 66. godini. „Tri dana nakon što sam osjetio poziv, kupio sam karte za avion za Lourdes jer sam vidio da je aerodrom u Lourdesu blizu francuskog puta za Španjolsku, pa sam odlučio prije otići u Lourdes. Imao sam šest mjeseci pripreme prije odlaska. Napravio sam si plan Puta, obično se hoda oko 30 dana, no kako ja nisam imao nikakvog iskustva, odabrao sam kraće dionice i do Santiaga planirao doći za 40 dana. I onda još pet dana do Finisterre. Broj 40 je biblijski broj, puno toga Biblija opisuje što se desilo za 40 dana ili 40 godina. U to vrijeme sam preko interneta kontaktirao s jako puno ljudi koji su prošli taj Put, stekli iskustva i davali mi savjete kako što lakše prebroditi teškoće Puta. Tu sam dobio i duhovna iskustva tih ljudi. Većina je rekla da nisu oni izabrali Put, već je Put izabrao njih. To sam i ja osjetio u momentu kad sam odlučio ići na Put“, izjavio je Bota za Slobodnu Dalmaciju.

Inače, za to dugo i naporno putovanje se, kako je svojedobno posvjedočio medijima, nije osobito kondicijski pripremao. „Do tada nikad nisam pješačio, planinario, nisam volio hodati uopće. Najdalje mi je bilo pješke otići s Baća do Pazara i natrag. Čak i kad bih u Lidl išao, koristio bih auto. A preda mnom je bio Put dug skoro 900 kilometara! Jedino što sam u tih šest mjeseci prije puta trenirao bile su jedne cipele koje sam nosio gdje god sam išao da ih što bolje razgazim za hodočašće“, prenio je Bota koji isprva nije znao smisao svojeg hodočašća.

„Nisam se zavjetovao pa odlučio ići! Uz to sam mislio: Bože, imam tri invalida kući, kako ću njih ostaviti, kako će oni to preživjeti! Tražio sam taj smisao i našao sam ga u molitvi! Svaki dan na Putu molio sam za jednu osobu, obitelj, grupu ljudi, živih ili mrtvih, prijatelje i neprijatelje, one koji su mi naškodili ili ja njima, za one za koje nema tko moliti, za Lijepu našu. I napravio sam popis, tih 45 dana, molio sam svaki dan za nekoga s popisa. Izmolio sam dva-tri milijuna Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu. Molio bih od polaska oko 07.00 pa do otprilike 14.00 i tako svaki dan – 45 dana! I s tom molitvom ja sam duhovno rastao! Što sam više molio, to sam bio ispunjeniji, sretniji, mirniji, spokojniji, bezbrižniji. Taj duhovni osjećaj Puta donosi vam nešto posebno, nedostaje mi riječi za to opisati“, otkrio je splitski umirovljenik za Slobodnu Dalmaciju.

Taj je put promijenio njegov život- dobio je posebnu duhovnu snagu i shvatio da je sve u Božjim rukama, pa mu se lakše nositi s problemima. „Preporučam Put svakome bez obzira na zdravlje i fizičku kondiciju, jer to nije planinarenje, nije hodanje koje umara, već Put koji vam daje duhovnu snagu i energiju i ispunja vas“, kazao je svojedobno Bota za Slobodnu Dalmaciju.

KT/nedjelja.ba/hr/ https://www.nedjelja.ba/hr/Hrvatsko nebo